HOT DOG BLOG:)

Rekla je:ujutro ništa ne jedem, oko podne u pauzi na poslu pojedem jabuku, kad dođem doma pogledam što ima za jesti i to mi se ne svidi pa ništa ne pojedem, zatim odem vani a kad se vratim već je kasno pa ne jedem nego odem spavati; i tako sutradan isto odnosno svaki dan.                                 Zatim se loše osjećala, pozlilo joj u više navrata, otišla je kod lječnika koji joj je uputio kod drugog lječnika koji joj je rekao da dođe za mjesec dana.I došla je, no tog dana je dugo čekala na red. Rekla:ja sam mislila tko zna što mi reći, toliko dugo sam čekala, a on mi je rekao da moram više jesti; pa to sam i sama znala!

Na stranici HRT čitam da je danas umrla jedna glumica, te da ćemo ju pamtiti po velikoj glumačkoj karijeri i brojnim ulogama.Ja sam ju recimo upamtio po jednoj izjavi, kada je rekla da je ateist.Po njezinom gledištu, danas je njezin definitivni kraj. Ostaje nada,  Bog je milosrdan ne samo prema onima koji vjeruju.

Blanka Vlašić je opet slobodna.

Danas cu očito lijepo sanjati...Zahvaljujući jednoj plavookoj dami u rozom...

U svibnju 1999. godine išao sam na utakmicu Rijeka-Dinamo. Prošao sam pokraj dvije cure. Jedna od njih je rekla "Ovo je dečko mog života" tonom koji nikako nije bio takav da ju shvatim ozbiljno. Možda sam joj djelovao sramežljivo i mirno, pa je mislila da neću reagirati. Ali, ja sam se okrenuo i upitao "Stvarno?!" i ne čekajući odgovor približio se njoj i rekao "Pa dođi, dođi!" zagrlio ju onako oskudno odjevenu i utvrdio svojstva tj. glatkoću kože njezinih ramena...Nije pomoglo što je njezina prijateljica rekla "cura se samo šalila"."S takvim stvarima se ne šali"-odgovorio sam.Koža je bila glatka, fenomenalno glatka...  

Danas su Dinamovci na Kantridi dobili Rijeku 4:2(tj. 2:4). Danas je za Dinamovce igrao i Igor Bišćan koji je na Kantridi igrao i u svibnju 1999. godine kada je dao prvi gol za važnu pobjedu od 0:2. Nakon te utakmice, Bišćan i još neki Dinamovci pohrlili su svojim navijačima da proslave važnu pobjedu te bacali dresove. Tada smo se približavali ogradi, stampedo, možda su neki završili i na podu(čak mi se činilo mi se kao da sam zgazio na nekoga ili neke). Malo je falilo da uhvatim koji dres, a da ne govorim o dresu Josipa Šimića. Josip Šimić me je pogledao kao da želi baš meni baciti svoj dres. Uhvatio sam taj dres, 3/4 dresa bilo je u mojim rukama. Ali, našao se netko od navijača da mi ga istrgne. Moja nespretnost i tuđa gramzivost odigrali su svoje. Trebalo mi je nekih tjedan dana da to prebolim.  Ipak, onih par sekundi taj dres je bio moj; zapravo, stvar je samo u tome da ga nemam materijalno. No, ostaje sjećanje na to darovanje i na pogled kojeg su izmijenili jedan nogometaš i jedan navijač. Pouka:treba paziti da se ne ispusti tj. upropasti darovana  vrijednost. A život je dar.   

Prijateljica me pozvala da idemo skupa na jogging (očito sam bio jako jako dobar). Naravno da sam prihvatio. Sad jos preostaje da joj uputim pitanje: "hoćemo li nakon jogginga promijeniti majice kao što nogometaši mijenjeju dresove nakon utakmice?".Za uspomenu, a pri tome upoznaš i svojstva tuđeg znoja.

Nikad nisam prevario suprugu...Zlobnici će reći:zato, jer nisi oženjen.

Psi u galeriji mog profila...Zanimljivi su...nadasve...

Čuvam se do braka, a onda se predati pravoj.To je nešto posebno i čuva se za jednu osobu, tako ja gledam na to...

Da mi je netko recimo prije tjedan dana rekao da Cibona neće izgubiti od Partizana u Beogradu 23.2.'08.godine, zvučalo bi mi kao znanstvena fantastika...Ali,ta fantastika postaje stvarnost. Naime, Cibosi nisu ni doputovali u Bg zbog atmosfere koja tamo vlada uslijed zbivanja na Kosovu; to sve govori, treba promijeniti cijelu momčad - u Cibonu dovesti igrače koji će biti spremni poginuti za svoju momčad...

Upoznali smo se na iskrici. Nastavili se dopisivati porukama preko mobitela. Toplim, bliskim porukama. Vidjevši kakvog to maha uzima, rekao sam joj da je to za mene dopisivanje bez obveza i da se ograđujem... Ipak je ona udana žena. U braku je bila nesretna. Nastavili smo s porukama, čak odlučili vidjeti se. I susret je uslijedio.Rekla je da joj se sviđam, a i dotad me je nekako idealizirala. Htjela je nježnost, zagrlio sam ju. Rekla je da joj je lijepo i da ju smirujem.Osjetilo se da je uzbuđena, jako lupanje njenog srca i toplina njenog tijela. Htjela je više od zagrljaja, a onda bila razočarana kad je vidjela da ostajem pri onom što sam napominjao - podsjetio sam ju da je ona udana žena i da možda ni ovakva situacija nije u redu.
Nekoliko dana kasnije, rekla je da se ipak ne ljuti na mene. Istaknula je kako sam utjecao na nju i da je shvatila neke stvari, te da joj je moj zagrljaj bio nešto intimnije od seksa i da se osjećala kao da sam svu svoju pozitivnu energiju prenio na nju. 

Dvije su vrste ljepote kad se radi o djevojkama-jedno je kada mi se djevojka jako sviđa za koju sam svjestan da to nije ništa specifično s obzirom da se radi o djevojci koja se zbog svoje ljepote dopada i ostalima; drugo je kada mi se jako sviđa djevojka koja mnogima i nije (toliko) lijepa...
Dogodilo mi se da me odabrala djevojka vrhunske ljepote, ona iz kategorije prvo navedenih..."Najljepša u gradu", visoka, plava, profesionalna košarkašica...Kad jednu osvojiš, i još k tome takvu, kao da si osvojio sve djevojke ovoga svijeta.
Osvojiti djevojku vrhunske ljepote za mene ne bi bilo ništa novo. 

Mjesto radnje:importanne centar(bila je zaposlena tamo).
Vrijeme radnje:kraj 2004.,početak 2005.godine
Osoba radnje:visoka djevojka,tamnoputa, oprezno ozbiljna, moderna... Ma to se ne može opisati,treba to doživjet!

Rekla je da je propustila brze vlakove i da joj preostaje putnički. Rekla je to nedugo prije nego će prestat imat 29 ili nedugo nakon što je navršila 30, ne sjećam se točno. U to vrijeme jako je htjela ljubavnu vezu, da više ne bude sama nakon toliko dugo vremena koliko je prošlo od prošle veze. Pitao sam ju da mi pojasni što je točno htjela reći. Nasmijala se i rekla da kužim što je htjela reći.Nisam siguran da sam shvatio, zato sam i pitao.Nije me se svidjela usporedba s vlakovima. Osoba za vezu treba ti biti najbolja od svih, ne putnički već brzi vlak. Ma,intercity prvorazredni(first class) sa 7 zvjezdica!:). A ne "nužno zlo". No, Luciju i tako nisam ni ranije doživljavao kao svoju potencijalnu djevojku...