Mic, mic...

Dimenzije su, 33 cm x 31 cm

Boža me prisjetila, imam prvoklasni skupocjeni jasmin čaj, miriši naravno po jasminu, blago je zelene boje...napravila sam ceremoniju čaja u posebnom kineskom čajniku...baš kako se radi u Kini.
Nažalost, nemam s kim podijeliti doživljaj, pa eto malo ovdje.

Doduše, i skinula 8 kg i teretana...nije baš samo tako došlo...

Da, na slikama je Burrata, nije baš dijetna, ali kad sam je vidjela u super marketu po prvi put, nisam odoljela..nafilana
mozzarella, prefino

Doduše, ima nas koji ništa ne dokazujemo, samo jesmo, kakvi jesmo...

...e, mi takvi smo dobrice (čitaj bedasti), glupi i ne znam šta još...neki put stvarno izgubim volju komentirati...uostalom, niti se ne javljam kad nemam nešto za reći ili objesiti neku zgodnu slikicu...pa netko i to mora, tim više, što su to moje rukotvorine, jer ne lijepim tuđe...

Sjećam se, kad sam bila dijete, kad bi me netko naljutio, toliko bih bila ljuta, da sam samo mogla izustiti, budalo, kretenu, kravo...uvredljive riječi, umjesto da argumentom pobijem dotičnu osobu (u ovom slučaju dijete, jer smo bili mali).

Tako i ovdje, samo se barata rječju 'glupan-glupača' i to uvijek isti...dajte okrenite ploču...ili je to možda vaš ®Trade mark.

Pa onda o tome, tko ima kakvu ili kakvog, usku, široku, malog, nemalog...mene to ne interesira sve do onog trenutka, dok se ne suočim s dotičnim organom f2f.

Ali dobro, na kraju krajeva, svatko od nas ovdje ima neku svoju ulogu, kao puzzle, svi tvore jednu veliku sliku i bez jednog komadića, slika nije gotova.

Zato, dobro došli svi, pljuvači, hračkaši, napadači, napadnuti, prostaci, gospoda, gospođe, gospodične, dobrice, glupače, glupani i oni koji nit smrde, nit mirišu...

Svaka slučajnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna,

Lijepi pozdrav od dobrice i glupače Juicy

Poslije sam vidjela da su dva...i šta da im čovjek napravi...ništa, slika ih i uživa

Uvijek sam fascinirana ljepotom žutih jesenskih šafrana...

Svejedno sam išla trčati..i nije me zalilo, as a matter of fact, već sat i pol je tako, al još ništ ne pada...

s finim domaćim pekmezom od šljiva, kad mi dođe posjeta, da možemo gricnuti nešto različito između...

Kao da je jučer bilo da sam stavila sličnu sliku...

Znala sam ja, da mi je bolje u mojoj žabokrečini, fino i ugodno...sad se sranja izdogađala, nisam ja više spremna za to...ne mogu više dilirati s tim...nisam ja vi, ja sam tu najstarija...
Ma ići ću sad spavati, da mi što prije prođe današnji shitty dan...s takvom sam mukom bila zadobila svoj unutrašnji mir i sve sam pokvarila...tko zna, kad ću opet biti OK, kao prije?