Dnevnik (al´ ne onaj na prvom) :-)))))

INVAZIJA ILI TI DAN „D“ :-)

Dan prvi – iznenađenje

Dan je počeo kao i svaki drugi, sunce na obzoru nije odavalo da će kraj završiti bitkom za svaki centimetar okupiranog teritorija :-)
Mirno sam pio čaj prije posla, ne obraćajući pažnju na mnogobrojne znakove koje su upućivali na invaziju.
Iako sam već pri povratku s posla predosjećao da nešto nije u redu ipak sam bezbrižno kročio u stan .
Ne sluteći ništa, želeći utažiti žeđ, približio sam se sudoperu. Tamo me je dočekalo neugodno iznenađenje, izvor pitke vode bio je okupiran nebrojenom vojskom okorjelih ratnika - mrava!
Isprva se nisam stigao snaći, mislio sam samo kako popiti nešto vode jer žgaravica je postajala sve jača.
Uputio sam se u kupaonicu, ali i tamo su trupe mrava držale položaje, a oko svih slavina postavili su straže.
Shvatio sam koji im je cilj, okupirati sve izvore pitke vode i tako me prisiliti da se iselim iz stana, sva sreća što ne znaju da ispod sudopera imam veću količinu destilirane vode za peglanje, to me spasilo.
Prošli su me trnci kada sam se sjetio da sam izvidnicu vidio još ujutro dok se prikradala medu, a nisam reagirao ne sluteći njihovu opasnost.
Vidjevši da je neprijatelj brojniji, zauzeo sam rezervni položaj, u krevetu i čekao jutro.


Dan drugi – na bojište stupa teška artiljerija

Jutro je bilo iznenađujuće mirno, nigdje nije bilo mrava – ratnika, zaključio sam da su mi dali mogućnost za časno povlačenje. Ne bi li ih zbunio počeo sam pakirati kofere, ali u glavi mi je bila samo jedna misao. Borba!
Sjetio sam se Mirka i Ante, da, da dobro bi mi sada došli Norac i Gotovina, Norac da napravi taktiku napada, a gotovina, pa gotovina mi treba da kupim kućice za mrave, jer sam u minusu na karticama.
Iskarao sam se iz stana i uputio u najbližu trgovinu po tešku artiljeriju, izdvojio sam i posljednju kunu da kupim mamac za mrave i nije mi žao, sada ćemo vidjeti kome majka crnu vunu prede!
Brzinom munje vratio sam se u stan, strateški sam razmjestio artiljeriju po svim većim koridorima neprijateljskih formacija i čekao. Strpljenje je ključ pobjede, jednom je netko rekao!


Dan treći – povlačenje neprijatelja i zbrajanje gubitaka

U prkos teškoj artiljeriji, neprijatelj ne posustaje. Počeo sam polako ignorirati prijetnje njihovih najagresivnijih pripadnika. Nisam primijetio da moja taktika djeluje i već sam razmišljao da svoj problem iznesem pred Vijećem sigurnosti i zatražim pomoć UN-a. Sjeo sam za stol i počeo pisati Ban Ki-munu.
Moje pisanje je potrajalo, a marširanje trupa je jenjavalo sve više kako se smrkavalo.
Obišao sam okupirana područja i ustanovi da mrava više nema!
Moju sreću zbog pobjede, malo je pokvarilo saznanje da su gubici veliki.
Nakon inventure, ne dostaje: dvije kile pršuta s kosti, pola kile sira škripavca, jedan jogurt i glavica luka.
Pomirio sam se sa gubitkom, jer život ide dalje.


Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.
Niti jedna životinjica (čitaj kukci - mravi) nisu ozlijeđeni, tijekom pisanja ovog teksta. :-)

Sa dvadeset godina veselio sam se tom trenutku, jer to je značilo (pošto se sat uvijek pomiče vikendom :-)) da imamo jedan sat duže za opijanja u „bazi“.
Znam da konobari nikada nisu time bili oduševljeni. Možda zato nikada nisam konobario :-)
Sada, više nemam tih afiniteta, više me brine hoću li se sutra sjetiti upaliti svjetla na autu li će mi neki nadobudni malac, u plavom, izbiti 300 KN koje sam namijenio u „dobrotvorne svrhe“, najme, dao sam oglas u novine da kupujem ajvar, domaći, šifra: patliđan :-)
Ma, uostalom baš me briga i tako mi jedno svijetlo ne radi, možda mi naplati pola kazne :-)