svitanje

Rano jutro,…zagreb na minus tri…sumaglica,mraz,inje…zima…Snenih kapaka, oblačim se i dolazim u podnožje Sljemena.Budi se dan.Tiha svjetlost otapa noć, nestaje tama…Novi dan, novi izazov,nova šansa novo iskušenje.Bogu hvala.I tako ispunjen ushitom nove prilike koju sam dobio u ovome danu, novim izazovom,putem od sedam kilometara do vrha,snijeh i led...dobre misli,radost u srcu, vojnički stav...želim savladati ovu prepreku,dobiti ovu malu bitku...i tako krene...uspon...tijelo se znoji, mišići griju,oči i misli na stazi....svaki korak je bitan...svaki korak može biti i pobjeda i poraz.Baš kao i život sam...Sunce se diže...prve ptice najveštaju sunce i gle...diže se sunce...proviruje između borova obučenih u sniježni plašt...trenutak...i nasta...čarolija...čudo....čudo novoga dana...čudo stvaranja...Sretan sam što sam pozvan i ja...