milijun

je u Dublinu 1930. na putu kući kupio reket. Sutra ujutro je, zakoračivši na travu, blebnuo: ja bih da mi grob bude obična, skroz normalna, siva granitna ploča.

svaku večer ovi što žive iznad mene puste svog ogromnog psa kroz vrata, niz stepenice i vani niz ulicu. Ponekad kad se vraćam iz grada čujem ga i vidim kako trči mahnito u mom smjeru i blago se izmakem da se ne sudarimo. Kamo to ide, pojma nemam. Njegova stvar.

moj blog sebi kuha kasni ručak, puši cigaretu i izlazi van na balkon. Na povratku, prije nego promiješa povrće i piletinu, otvara nasumce knjigu, a tamo piše: "Htela sam da ubijem skota koji namerava da Rusiju izleči od spasonosne bolesti".