Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Reče netko , jel to Dustin Hoffman? Meni je to savršeno rečeno, jer je to savršeno točno. U tu skupinu razočarenja spada i spoznaja da su neki spremni učiniti nama nešto što mi ne bi nikada drugome , ni neprijatelju ,(ne)poznatom, neovisno radilo se to iz puke zabave , zlobe , pakosti ili straha.
Kad to sve dolazi od osoba s kojima nismo emotivno vezani onda nas ni ne potresa iz temelja , više kao neki oblak prašine koji padne na nas u prolazu , otresemo i idemo dalje. Tužno koračajući svjesni da smo i to osjetili na svojoj koži.
Međutim , kad to dolazi od osoba s kojima gradimo odnose , vežemo živote , ispreplećemo vrijeme i prostor onda su to ozbiljne stvari i to nas vrati bar nekoliko koraka unazad. Vratimo se na početak priče i počnemo slagati sliku iz druge perspektive. Puca povjerenje , puca ljubav , ruše se mostovi , nestaje svijet koji smo do tada živjeli.

To jest žalosno , ali nije nemoguće prihvatiti. Peče ta spoznaja ko vatra u nama , ali sagori , ostane gorak okus dima u ustima , pljunemo i krećemo dalje..

Ne znam kako ti isti jebivjetri (muško/ženski ) žive sa tim , jer je to njima obrazac ponašanja , niti me zanima , ali meni godi spoznaja da nisam ta kategorija , ma koliko bila glupa u svom šarenom svijetu punom boja .
Nitko mi ne može oduzeti moju srčanost , moju odanost , moje ''osloni se na mene kad god ti treba , jer sam tu zbog tebe '', moju ljubav koju ti poklanjam , moju snagu koju ti dajem jer mogu, želim i hoću .
Možeš samo to sve skupa zajebati i odjebati.

A to se desi prije ili kasnije samo je pitanje vremena.
Lijepo se kaže- možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš.
Ili si igrač ili igračka . Trećeg nema, a lopta se okreće, jel da?


PS.
Ovo nema nikakve veze sa iskricom, blogom i bloškim sraćkama , kojih se klonim odavno.
Samo sa mojim životom , dođem istresem i idem dalje.

meni je čudno kad ti ovdje neko pošalje poruku , nije ti ni pogledao profil , a nije premium i još kaže - odličan profil , ti si rođena za mene !
Kako zna ?
Kažem ja , ovo je vrlo duhovna stranica...:)))

čim isključim komp nestanete...

Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća.Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još po neku šetnju
između očekivanog i neplaniranog.

I. Andrić

Bivša australska manekenka izgorjela je 65 posto tijela u vatri, izgubila prste i dio dlana na desnoj ruci, te provela pet mjeseci u bolnici. Njezin dečko odlučio je dati otkaz kako bi se mogao brinuti o njoj...

Prije nekoliko dana na CNN-u su ga pitali da li je ikada razmišljao o tome da je ostavi, zaposli nekoga da se brine o njoj i nastavi dalje sa životom?

Njegov odgovor je dirnuo cijeli svijet:
"Oženio sam njenu dušu, njenu personalnost, a ne izgled. Ona je jedina žena koja će mi ikada u životu ispunjavati snove."

Ja sam samo vidjela svog boga... :))

..kako ovdje , tako i u reali.

..policajci i kriminalci.

Nekad je vrijedila ona poznata- novcem ne možeš kupiti zdravlje, ljubav i osmijeh.
Danas možeš kupiti sve ! Samo ne možeš sve zadržati novcem.

Neke žene kroz život imaju samo tri evolucijska stanja :
-zaljubljena
-rasplakana
- do smrti nadrkana.
c/p

Postoji jedna legenda Cherokee indijanaca o obredu prelaska dječaka u zrelo doba.Naime, otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju i ostavio ga tu samog!Od dječaka se zahtijevalo da cijelu noć nepomično sjedi na jednom posječenom stablu i da ne smije da skine povez sa očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na licu.

Nije smio plakati, niti zvati pomoć.

Kada preživi noć, postaće ČOVJEK.

Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu, jer je svaki od njih morao da uđe u zrelo doba na svoj način.Dječak je naravno bio prestravljen. Mogao je oko sebe čuti sve vrste zvukova. Od krikova divljih zvijeri do udaljenih glasova ljudi koji bi ga isto tako mogli povrijediti ili ubiti. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i zemlju. Ali ipak mali indijanac sve je to stoički podnosio. Znao je da je to bio jedini načini da se postane zreo čovjek.

Konačno, nakon užasno proživljene noći, izašlo je sunce i on je mogao da skine povez sa očiju.

I tek u tom trenutku mali Cherokee indijanac otkrio je da je njegov otac sve vrijeme sjedio pored njega na drugom posječenom stablu i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!

***

Isto tako ni mi nikad nismo sami. Neko uvijek pazi na nas.