Ništa ljubav, samo seks...

Redatelj Rene Bitorajac...suvlasnik Lude kuće. Drugi vlasnik je Branko Đurić Đuro.....što reči? Dobro im ide, a tako kažu jedan i drugi

Uredi zapis

24.10.2022. u 21:11   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

borbe .....obrane,.....opiranja...

Moglo bi se o tome jako puno,ali presložene su to teme pa bih pokušao skratiti koliko je to god moguće

Svima je nama odavno poznato da postoje, posebno muškarci koji se bore do posljednje kapi krvi, no ima i muškaraca koji se bore do posljednje kapi sperme, dok se neke ženskice samo OPIRU do prve kapi krvi.
O tim obranama na sudovima, pogotovo našima da ih se najbolje i ne prisjetim, na koje se sve načine brane, ali je jedna ženska duša posebno zanimljiva
- Jeste se branili prilikom silovanja, pita sudac ženu
- Jesam, odgovara ona
- Na koji način, opet će sudac
- ŠUTNJOM

Ima i obrnutih situacija, sigurno jako puno gdje žene siluju muškarce
Imam odličan primjer o tome ali bih rađe zasvirao
Šuti, samo šuti moj dječaće plavi

Link

za one koji su ih posebno voljeli
Link

Uredi zapis

21.10.2022. u 13:10   |   Editirano: 21.10.2022. u 13:18   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Jezik ljubavi je "univerzalan"

Tako bar kažu..... (mnogi)
Ne bih se baš u potpunosti složio s tom tvrdnjom.....(( tvrdnje kao tvrdnje su svake, ali žene od tvrdnje više vole da je tvrd)).......
ili pak nekima nije da je muškom stalo do nje, nego da se pokrene
Više bih bio za početak svake romanse da je izraz ljubavi neki pokret, ili pak najbolje dok se VOLJENU žensku dušu jačom rukom zgrabi za rit. Još bolje bi bilo s objektom ali ako je stisak jedne dovoljno snažan i jak. DOSTA. Može i pred vratima ženskog wc-a do kojeg ju je dopratio i pred vratima vozila koja joj je Gentlemenski otvorio dok je ulazila u autić
Prvo to, pa potom gađati ljubavnim strelicama u srce i dušu ....(ako je ima)
Emocije kao emocije jasno imaju ključnu ulogu, a jedna od najboljih ili uvjerljivo najbolja emocija muškarca prema voljenoj boljoj polovici je erekcija. Još ako je dobro vidljiva šta je bolje Spontana, ponekad nagla, pravovaljana i neodgodiva
I napokon nakon svega toga dolazi do one čuvene VOLIM TE. A kako će joj izjaviti tu tako često voljenu i neizostavnu riječ koja čini dvije riječi i dvoje, ......pomalo zbunjenih.......ako mu dozvoli sve potrebe radnje, predradnje i iskaže laki osjećaj ugode iako bio i odglumljen.Početak odlične ljubavne romanse je zagarantiran Koliko je u svemu tome glume ne treba posebno ponavljati.
I sad taj univerzalan jezik ljubavi . Volim te. To su ipak samo rijeli koje mnogi ne razumiju i zato ih i ja učim. Tko bih ih sve znao ali mora UČITI i te jezike ljubavi jer je sve više i više stranaca i strankinja u ovoj našoj PRELIJEPOJ HR. Zato i dolaze jer nije Lijepa naša, samo nama lijepa. Lijepa je i drugima: Ne vidimo te ljepote samo mi , vide i drugi.pa i oni kosooki
Cjeloživotno učenje postalo je neizostavan dio našeg života pogotovo kad se mora ljubav izraziti na stranim jezicima i ta neizostavna VOLIM TE
Pa onda i ja krečem na učenje te dvije tako čarobne riječi
Albanski - Te dua..........ima ih od valjkada ovdje

Uredi zapis

15.10.2022. u 9:34   |   Editirano: 26.06.2023. u 8:26   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Dodaj log...

A ja nikako da dodam log....

Uredi zapis

14.10.2022. u 13:08   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

DNEVNA DOZA IMUNITETA, "lijekova" izazvana stresnom i onom DOBROM poviješću.........

Bilo bi mnogo bolje pisati kako uspjeti???, kako postati pobjednik, no međutim život nosi toliko toga lošega stresnoga, da je dobro i jako poželjno naprije riješiti se onim loših, gadnih ožiljaka, i rana. Zaliječiti ih i onda krenuti u bolju i uspješniju budučnost

Ima toga ......( tih "lijekova" ) vjerojatno mnogo više nego ču ih zaljepuckati
Koliko čemo ih zapamtiti ili ih još pamtimo , to je neki drugi par kopački, ali meni jako zanimljivo podosta toga


Prošlost je tek početak početka, a sve što jest i sve što je bilo tek je osvit za budučnost. POČETAK?????? bez obzira na godine pa nikad nije kasno na neke nove staze. Koliko samo starčeka dobili milione i tek onda počeli živjeti kao u najboljem snu

Neka mrtva prošlost pokapa svoje mrtve. Mada bi neki mrtvi trebali uskrsnuti.......illli jesu??????


Jednog dana znat ćete kako to izgleda okrenuti se unatrag. Otkrit ćete kako je to nužno. Otkrit ćete kako vas vaša osobna povijest vuče natrag u poznate sobe u kojima su se, što je ironično, odigrali događaji koji su pokrenuli vaše konačno udaljavanje od života. S vremenom će vam se boli slomljenog srca učiniti manje strašnima, a ljudi koji su vas u životu iznevjerili manje krivima. Naći ćete se kako trčite nazad u zagrljaj boli od koje ste nekad bježali.


Uvijek je lako zaboraviti čovjekovu prošlost i misliti samo na njegovu genijalnost. Bilo bi ovo super da su ljudi manja zlopamtila


Razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je samo tvrdoglavo upitna filozofija.
Albert Einstein.....ovaj šjor uvijek izbaci nešto za razbijat glavu

Ako previše gledate unazad, uskoro ćete tamo i krenuti. Ovo mi je odlično sročeno

Neobično je kako te uvijek mirisi najsilovitije odvuku u prošlost. Mirisi finih ružica ,-))))))


Prošlost je jedina mrtva stvar koja slatko miriši.
Edward Thomas. je gosn Toma samo ako ste izašli kao pobjednik

Prošlost uvijek izgleda bolja nego što jest zato što nije ovdje.
Rekao bih - kako kome????...a kaj da ti prebrojil premalo šoldi ????? A kaj ako još šepaš od high kicka?????

Oni koji se ne sjećaju prošlosti osuđeni su da je ponavljaju.
Jeeeeee NE mora značiti

Nostalgija je zavodljivi lažljivac. ((nekad samo tiha patnja))


Postoji način gledanja na lošu prošlost. ( treba samo nabaviti dobre cvike) Ne skrivajte se od nje. A kako je gledati. Sa spojenim obrvama tako sa se sva preplaši. Neće vas uhvatiti - ako je ne provocirate


Nikad ne smijemo žaliti za onim što se moglo dogoditi. Prošlost koja se nije desila skrivena je od nas kao i budućnost koju ne možemo vidjeti. SAMO U POTRAGU ZA BOLJOM BUDUČNOŠĆU ....valjda je negdje blizu i jedva nas čeka. PRIŽELJKUJE.drhti od nestrpljivosti


Uvijek gledajte na ono što vam je ostalo.I ono što nas jedva čeka Nikad ne gledajte na ono što ste izgubili.((plakanje za prolivenim mlijekom a mlijeka koliko hočeš ) ...krava pak je toliko da rade globalno zagrijavanje. Valjda čemo se jednoga dana grijati na kravice


Ako je jedina nova stvar koju možemo ponuditi poboljšana verzija prošlosti, tada današnjica može biti samo inferiorna jučerašnjici. Hipnotizirani slikama prošlosti, riskiramo da izgubimo svaku mogućnost kreativne promjene.


Potražite u prošlosti vodilju za budućnost. (ako sama od sebe nema namjeru doći bez poziva)


Prošlost možete izmijeniti samo ako je prihvatite.uhvatite za grkljan i pitate ju zbog čega je bila tako zločesta. Ako je bila drska i bezobrazna odmah pljuska. Ili oki blu


Jedino zbog čega žalim u vezi s prošlošću je njezina dužina. Kad bi je opet mogao proživjet valjda bih napravio iste greške. Samo u kraćem vremenu. Ono-----bile bi ko blic.....

Prošlost je sveta za nas; svi mrtvi su sveti, čak i oni koji su bili zli dok su bili živi. Je da je baš tako..... i NIJE

Ljudi koji previše misle na prošlost, nemaju budućnosti..(ali bar nekaj imaju) ........(bolje vrabac u ruci nego kremšnite na roštilju)

Prošlost ne umire. Čovjek ju ne može ubiti. Ona je tu, ona nas salijeće i onda kad mislimo da je vrlo daleko.Ali da se i nju odstraniti. Makar sa onima koji sekuriti...

Prošlost nije stvarna. Ona je samo san.San koji je prošao(dobar ili loš)....oni loši nek ne ulaze više u naše tintare


Ono što je u prošlosti najbolje će se sačuvati ostane li tamo gdje je do sad i bila. Ne je zaboraviti, nego onu lošu pospremiti u albume koje nečemo moći tako oalako otvarati ,-))))....ugraditi protu provalne brave, lokote, lance, . U kutiju i zavariti kutiju da ne odu van. Čupovi, ......neču sad o Pandori......Pandora je posebna prića

Uredi zapis

12.10.2022. u 12:55   |   Editirano: 12.10.2022. u 13:07   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

neke od mnogobrojnih definicija uspješnog života.....

s 3 godine prestati piškiti u gaće
s 12 g imati puno prijatelja
s 18 g imati vozačku dozvolu
s 20 završena SS školska sprema, cura i dobar seks
s 35 magisterij (makar kupljen) i puno novaca
s 50 mnogo love i još bolje ljubavnice
s 60 dobar seks
s 70 vozačku dozvolu
s 80 nekadašnje prijatelje koji su još živi
s 90 ne piškiti u krevetu, u gaće prilikom hodanja i dobro se sjetiti da si to jednom radio/la i da je jednom bilo dosta
a za stotu neka ju i dalje pjevaju Dugmići jer još uvijek ti je dobar sluh
Oni koji se samozadovoljavaju njihov je sluh posebno izoštren. Slušaju da netko ne dođe na mjesto vođenja ljubavi s osobom koju najviše voliš A TO SI TI
pa neka nam je onda DOŽIVJETI STOTU

Link

Uredi zapis

05.10.2022. u 11:07   |   Editirano: 05.10.2022. u 11:10   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

.......gdje i kako do "korisnih" informacija?????

Dobra informacija je oduvijek "suhog zlata" vrijedna bila. Gdje je dobiti u ovom svijetu koji sve ono korisno ljubomorno čuva samo za sebe.a Ima njih koji neće dati ni broj mobitela od osobe koja je visoko ili nešto manje pozicionirana, samo da bi on mogao to koristiti, kao da ta "persona" samo njemu služi kad mu je najpotrebnije. Strahovito je puno takvih likova (muških, ženskih. isti vrag)... Jedan od dobrih načina sigurno bi bio da se neke informacije, tajne itd otkriju, da bi se dobilo ono planirano još vrijednije, isplatlivije. Na koji način i gdje? Da sigurno ima mjesta i od ljudi gdje bi se najmanje nadali, sigurno je svatko od nas bar najmanje jedanput u životu doživio i to iskustvo. No međutim na mjestima i s ljudima gdje se "ne bi smjelo" u našoj svakodnevnici dosta često čujemo i kad se radi o izuzetno važnim državničkim poslovima. Tamo informacije cure ne na kapaljku, kao da je pipa nedovoljno zategnuta, nego kao da je pukla cijev.
Međutim ima još takvih mjesta npr od bankara, od doktora koji bi morali puno toga "držati " samo za sebe, ali tu je i crkva. Svete mise i svečenici su isto tako jako zanimljivi u ovom svijetu. Kakvih sve ima odavno se jako puno toga zna, a još više toga se ne zna. Uglavnom nije sve u negativnom tonu, ima i onih koji su izuzetno korisni.
Nakon jedne nedjeljna mise. Mali Jožek kleči u ispovjedaonici...
- Sinko, što si zgriješio?
- Velečasni, u srijedu sam poslije škole iza šupe imao s jednom ženskom sumnjivog morala intimne odnose!
- Sinko, pa bez svetoga sakramenta, to je gotovo za tvoju dob kao smrtni grijeh. Koja je to bila ženska ?
- Velečasni, to Vam pa ne mogu reći, ne bih htio ukaljati njeno ime...
- Sada, ili kasnije ću ipak saznati, i bolje ti je da mi kažeš odmah. Da li je bila Kranjčecova Kata ?
- Velečasni, obećao sam...
- Jel bila Marica Ferdina?
- Velečasni, šutim kao grob...Moram iz moralnih razloga
- Da nije slučajno bila udovica Jozefina? Il kako je već zovu?
- Velečasni, moja su usta zašivena...
- Pa nisi valjda s Terezom Frančićkom? Ajde reci. Gubim strpljenje, mada sam pop.
- Velečasni, poštujte moje obećanje...I moju riječ
- Je li to možda bila Micika Filipova? Počeo si me jako ljutitit
- Velečasni, prije ću se dati ubiti...Ja sam ipak od karaktera i riječi.
- Sinko, tebi nema pomoći! Za kaznu, tri mjeseca ne smiješ u crkvu. Idi sad...I da te moje oči ne vide, bat tri mjeseca, dok se ne opametiš. Ipak si došao na ispovijed.Urazumi se!!!!
Vrati se Jožek u svoje dvorište gdje ga je dočekao Francek, njegov najbolji prijatelj, i pita ga
- No kako je bilo ?
- Super.
- I, koliko si dobio? Što ti je dao za pokoru?
-Tri mjeseca poštede, od njega i svetih misa, i dao mi pet novih imena seoskih jebačica, za koje nisam znao da mogu i s njima!!!!
Valjda su jako dobre i da ih treba samo lijepo zamoliti.
Tko zna....možda nakon ovakve moje šutljivosti, držanja za riječ, karakternog ponašanja, ne odavanja nikakvih tajni i one ispune sve moje želje, i maštarije.
Mlad sam i mnogo toga bih isprobao. Ti me jako dobro razumiješ, prijatelju moj!!!!....

Hop cup poskočiću....poljubit ću drugu curu, znaj, ......baš me briga....hay hay...
pjevali Dugmići, nekad, a ja ću je i dalje pjevušiti
..........Link

Nije to nikakav SEX CRIME kako su to Annie i David lijepo skomponirali
..........Link

Uredi zapis

19.09.2022. u 11:52   |   Editirano: 19.09.2022. u 12:55   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

"malo" šepurenja iz nekih pričica......malo špinjčenja nikad dosta.........

Špice i špinjčenja su već jako dugo IN, u svim medijima, ma što se onda i ovdje ne bi malo o tim temama.....(po tko zna koji put) Te teme su sve prisutnije i zašto ne ????......(sad ti radikali)........cice i guzice su sad "možda" u drugom planu
Jel" pričica kao "pričica" samo pričica iz nekih bajki, basni ili ima poveznica sa onim stvarnim ljudskim svijetom???
Jako je nezahvalno uspoređivati neke predmete, biljni i životinjski svijet sa ljudskim, ali u ovom trenutku mi pada napamet da nisu to pričice samo za djecu nego i za ogroman broj ljudi da se što jednostavnije i bez objašnjavanja shvate neka ljudska ponašanja koja imaju poveznica sa onim u divljem, kao i onom tzv pripitomljenom životinjskom svijetu.
Šepurenja nekih nekadašnjih i sadašnjih političara da i ne spominjem. Jednog su nazivali "zagorskim puranom" pa me ova pričica asocira na toliko toga da mi malo bezveze nabrajati tko se sve tj koja zanimanja, zvanja, profesije najviše vole kititi bilo svojim, bilo tuđim perjem. Koliko je samo događanja u posljednje vrijeme nekako mi na ovom ljubavnom sajtu ipak nabolje neku ljubavnu pričicu, nekog dobrog zavodnika i tako da se osvrnem da je ovo ipak uglavnom POTRAGA za onim pravim ili onom pravom kokom, onim kako bi Đole rekao - PRAVIM PIJETLOM.
Na jednom velikom dvorištu i kokošinjcu kokice su, kljucajući zrnje, vodile beskrajne razgovore o svom životu.. Jedne su stalno kukale, kako im je dosadilo svaki dan sjediti na jajima, pa voditi piliće, pa onda opet na jaja..Druge su, otimajući se za komadić bačenog kruha, žalile, kako se vječito moraju otimati za bolji zalogaj..
Stari pijetao ih je mudro ušutkivao i upućivao na bit njihovog kokošjeg života...To su, što jesu..Tu su, gdje jesu. Od toga svega trebaju za sebe stvoriti oazu mira..
Neke kokice su ga slušale i poslušale, a neke ostajale nezadovoljne...No, pijetao ih je uvijek na vrijeme upozoravao na opasnost kad je jastreb bio na vidiku, i kad bi shvatile koliko im pijetao čuva glave, prestale bi se buniti.
Jednog sunčanog dana gazda je u dvorište donio snažnog na prvi pogled jako naočitog purana. Puran se šepurio, širio svoj veliki rep, i usput pričao kokicama o boljem životu, tamo negdje vani..Kokice su bile opčinjene njegovim slatkorječivim pričama i mudrošću, koje je negdje pokupio, tek da s njima može komunicirati..
- "Ja sam ovdje najljepši, najpametniji, pogledajte me.."- šepurio se..
-"Vi same za sebe možete činiti sve a ja ću vas štititi svojom pameću..svojim iskustvom"
Kokice su totalno poludjele za puranom... Nastao je, blago rečeno, kaos. Na jajima se nije sjedilo, pa se pilići nisu legli, kokice se nisu više otimale za zrnje, jer su čekale purana da im donese.
Vidjevši nered, gazda je za sve kako to bude u životu, ni krivog, ni dužnog optužio pijetla i na kraju od njega napravio juhu.
No, već idućeg dana na kokoši se ustremio jastreb i odnio ih gotovo polovimu, a ostatak se smrzlo na hladnoj kiši, jer se puran nije znao dobro sakriti pod strehu, koja mu je bila takoreći pod nosom..
Ostao je samo puran,ali samo zakratko, jer i nije zavrijedio neko društvo . Uskoro je puran krasio blagdanski stol....(nije se više šepurio).....Pušilo se iz njega mnogo prije blagdanskih dana kad je u SAD-u jako popularan i slavan

Ostala je samo tuga u praznom dvorištu, bez radosnog kokodakanja, hrapavog i ponosnog kukurikanja starog pijetla...

Puran..... (bio on Zagorskii, bio on omiljen u SAD)........ali nikad ne može imati toliku moć poput pijetla....,(kao i kokotići kakvi god bili uvijek su jako hrabri i moćni)
Koliko god sakupljao mudrost, prekrasno perje, iskustva puran će uvijek ostati puran samo za šepurenje, naduvanje i ukras posebno na blagdanskim stolovima...........PURICA je ipak nešto drugo......MNOGO BOLJA od purana......a pura je pura.....

Uredi zapis

17.09.2022. u 9:24   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

......vrijeme je za tzv"pričicu".....o prognostičarima....meteorolozima

Moglo bi se o talijanskim seizmolozima, meteorolozima našeg susjeda Vikija Orbija u Hungariji, o satelitima, radarima i kojekakvim čudima suvremene tehnologije, no pričice kao "pričice" mada nastale mnogo stoljeća prije ove današnje e-sveznajuće leteće nevidljivo-vidljive napravice, no mudrosti naših starih ostat će još mnogo mnogo godina.
Spominjem mudrost naših starih, a što je s mudrošću kraljeva, careva, vladara starog kova, premijerima novih vlada ovog našeg novijeg doba? Njihova mudrost kao da je potkovana jako dobro potkrijepljena onih starih vladara i vjerujem da se još jako mnogo njih kao pijan plota drže tih nekadašnjih kalupa pa makar ne u njima bilo ni malo tih tehnoloških dostignuća, a taj pojam IZVRSNOSTI tako često spominjan ne daju bilo kome.
Te titule poput izvrsnosti kao da datiraju od pamtivijeka, a netko ih se zasigurno neće odreći samo tako lako.
Ovo je pričica od ne znam kad, od ne znam gdje i od ne znam zašto i od ne znam čemu, jer opet pisati.znam, da premalo toga ne znam......
Ovaj Kraljević i njegova Kraljica će se još jako dugo spominjati. PA ONI SU TO I ZASLUŽILI . Nije da on ima samo financijskih mogućnosti za što šta, nego mnogo više od toga
Prije nego bi Kralj išao u ribolov, uvijek je pitao dvorskog meteorologa (sinoptičara) o vremenskoj prognozi za sljedećih nekoliko sati.
Nakon što je pregledao svoje podatke, meteorolog... (sinoptik bez optičkih naprava) ga je izvijestio da nema šanse za kišu.
"Sigurno?" upita ga Kralj.
Meteorolog provjeri svoje podatke i potvrdi danu prognozu.
Tako su Kralj i Kraljica .....(jedan i drugi nepoznatog imena a jel to bitno uopće )...... krenuli u ribolov...

Putem su sreli čovjeka sa štapom za pecanje koji je jahao magarca i Kralj ga upita lovi li se riba.
Ribar mu uljudno odgovori: "Tako, tako ... nađe se po koja, ali Vaše veličanstvo, vratite se u palaču! Očekujem veliku oluju za kratko vrijeme!"
Kralj mu posprdno odvrati: "Prema stručnoj prognozi - kiše nema. Jako cijenim svog meteorologa. On je obrazovan i iskusan stručnjak, zbog čega mu i dajem vrlo visoku plaću. Dao mi je potpuno drugačiju prognozu. Vjerujem mu."
I tako Kralj s Kraljicom nastavi put. No, uskoro se podiže vjetar, a s njim stižu i tmasti olovno crni oblaci. Kumulunimbusi Oluja !!!
Kraljevski par ništa nije moglo zaštititi. Potpuno mokri i bijesni vratili su se u palaču.
Istog trena naredio je da se dvorski meteorolog otpusti.
Nedugo iza toga dao je da se pozove ribar i ponudi mu prestižno mjesto kraljevskog prognostičara vremena.
Klanjajući se uljudno ribar mu se zahvali na ovoj časti, ali mu odgovori: "Vaše veličanstvo, hvala Vam, ali ja ne znam ništa o proricanju vremena."
"Kako ne znaš, pa dao si nam potpuno točnu prognozu, točniju od mog profesionalnog meteorologa" zavapi Kralj.
"Pa znate, ja ove podatke dobivam od svog magarca."
"Od svog magarca?!" začuđeno će Kralj.
"Da, ako vidim da su magareće uši obješene, to sigurno znači da će padati kiša."
Kralj tada naredi da se dovede magarac u palaču i da ga se zaposli.
tako je počela praksa zapošljavanja magaraca za rad na važnim državnim poslovima.

Ova praksa nije do danas prekinuta.

U MNOGIM JE DRŽAVAMA NEZAOBILAZNA
Moglo bi se zaključiti po nekim izvješćima, statistikama.... jako učinkovita i SVRSISHODNA.....

Uredi zapis

16.09.2022. u 11:00   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

.......tko je.????.....što rekao????....

Koliko je zapravo bitno i važno tko je što izjavio?????
Kad je počela nova školska godina u SAD-u, možda su učenici duhom i umom bili na odmoru, ali ne svi.
Moglo bi se reći da je za neke započela sa laganim zagrijavanjem, koje se kako to često bude, zagrije do usijanja

Prvi školski dan u jednoj američkoj srednjoj školi. Učiteljica predstavlja novog učenika Hakira Suzukija iz Japana.
Počinje sat i nastavnica ispituje: "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest. Tko je rekao "Slobodu ili smrt."
Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku: "Patrick Henry godine 1775 u Philadelphii."
"Vrlo dobro Suzuki".
A tko je rekao "Država je narod i kao takva ne smije nikada umrijeti"
Suzuki ustane: "Abraham Lincoln, 1863 u Washingtonu."
Nastavnica strogo pogleda učenike pa reče: "Sramite se. Suzuki je Japanac pa poznaje američku povijest bolje od Vas".
Tihi glas iz kraja razreda: "Jebite se, posrani Japanci".
TKo je to rekao" - vikne učiteljica.
Suzuki digne ruku i reče " General MacArthur, 1942 u Guadalcanalu, i Lee Iacocca 1982 na skupštini dioničara Chryslera, Detroit."
Razred je u tišini samo se iz pozadine čuje "Puši kurac!"
Učiteljica sva izvan sebe: "Sad je kraj. Tko je to bio?"
Suzuki: "Bill Clinton Monici Levinsky, Oval Office, 1997 u Washingtonu."
Drugi učenik se prodere: "Suzuki je sranje!"
Suzuki: " Valentino Rossi u Rio de Janeiru na moto Grand-Prix Brazila 2002."
Razred pada u histeriju, učiteljica u nesvijest a na vrata ulazi ravnatelj škole:I kaže - "U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav kaos".

Suzuki: "Guverner Hrvatske Narodne Banke, ministru financija, prilikom predstavljanja državnog proračuna 2015, Zagreb, Hrvatska."

Uredi zapis

15.09.2022. u 15:02   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

"naši" vodeći u krevetu....

Sve manje me zanima tko s kim ide u krevet. Koji bi bio razlog tom mojem potpuno sve manje zanimljivim dnevno društvenim događanjima?
Pa vjerojatno tih ulazaka izlazaka iz kreveta je toliko da mnogo čelnici ni sami više ne znaju s kim su, kako su, gdje su kome što zadali. Bilo to prsa o prsa, iii iza leđiju, nebitno Važno da su nešto sjebali s dnevnog reda. Zahrbtni delavci rekli bi susjedi Slovenci. Koliko samo unutar grupacija, članstava ima toga da mi kad kada bude neshvatljivo-nepojmljivo iritantno.

Kroz povijest se mnogo toga odvijalo, one važne odluke, razotkrivanje tajni, ne za okruglim stolom, ispod stola, nego upravo u krevetu.
Špijunke, zavodljive obavještajke, da ne spominjemo. Danas bi to bili kojekakvi poslovi, diplome, pozicije i da ne nabrajam jer bi niz bio dugačak kao ponedjeljak i pola utorka na radnom mjestu.
Puno se znalo pisati kako u Vladi posebno u Zagrebačkom Holdingu nema sexa. Svi su tamo rođaci pa drže do moralnih vrijednosti poput bračne zajednice koja je za njih svetinja. A od kada je bilo dobro rečeno i svima jako dobro poznato da kum kumu slobodno ili obrnuto.
Koliko su postali samo uzoriti, kao svečenici koji su protiv pedofilije, homoseksualnosti ali izvan zidina crkve, rekla bi Vedrana Rudan.
Nešto se zakomplicira do besvijesti, neke pak se stvari pojednostavljuju. Čemu kojekakve komplikacije koje nisu u izravnoj vezi s ekonomijom, dobrim gospodarenjem, a i za djecu bi bilo dobro da ih se ne zamara s beskrajnim objašnjavanjima
Kad su se već svi toliko uzjebali oko definicije braka i tko što smije, a tko ne smije, predlažem jednostavno rješenje. Neka se gay brak, kad je već semantika u Hrvatskoj gotovo jednako velik problem kao ćirilica (na oduševljenje lingvista!), odsad zove "homoseksualna doživotna zajednica", ili ti skraćeno HDZ.
Tako gejevi ne bi stupali u brak nego u HDZ. Kako bi samo Nikola Grmoja istaknuti član stranke Možeš Odjebati Svakog Taktikom skračeno MOST bio sav sretan i zadovoljan, u nedavnom nedjeljnom Nu2 ..(može se pogledati i u ponedjeljak) gostovanju kod Ace rekao bi da se te pederikose, te perfektne definicije stavi u Ustav.

Kada neki znatiželjan klinac na ulici upita mamu tko su ona dva stričeka što se drže za ruke, mama bi odvratila ''To su, sine, HDZ-ovci''.

Em bi tako bio riješen problem gej brakova i referenduma,uštedjelo se nekih para, em bi se osupnuti konzervativci mahom iščlanili i odrekli stranke koja sasvim slučajno dijeli naziv s homoseksualnom doživotnom zajednicom, pa bismo tako jednim potezom riješili problem i riješili se onih koji su ga stvorili.
U vezi s referendumskom inicijativom za definiciju bračne zajednice koju je pokrenula Obiteljska udruga, svoj prilog je dala i udruga Braća SDP-ovci (Seksualno Dezorijentirani Parovi) predlažući rješenje na opisani način.
Dali bi svoj obol i mnogi drugi koji tek s vremenom ili Parlamentarnom pozicijom budu dezorijentirani ali bolje aseksualni nego pederko koji jebe sve živo. Bipsići su poželjniji. Oni bi , nebi .....i nakraju dezorijentiranost prevagne na NEBI.....
u tom moru svega tko če koga prije neka idu onamo odakle su došli.Na popravne ispite u one Prvo Školske Pizdrarije, a ne u političke pizdarije, jer koliko če trebati Uskoka , Poskoka ili bajbukana sagraditi. Polako se pretvaramo u prave Istaživače. Istražna tužiteljstva, Istražni povjerenici, Istražno novinarstvo......Stalno se nešto istražuje.......
Istraga je u tijeku........ ...najčešči pojam u našim medijima........dok magarci utihnu.(suci i sutkinje).....ne zna se tko će koga sjebat .....može i magaricu. Zašto ne ?????
I magarice došle na red.......

Uredi zapis

13.09.2022. u 10:38   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

.......vrijeme je za "pričicu".......(NE).vezano za 11. rujna 2001 g.

Bi li POLIVALENTNOST išla u kontekst ove pričice, koja je više kao neko apsurdno, uzaludno iščekivanje nečeg što je gotovo pa nemoguće da dođe u ovaj samo ne polivalentan svijet.....(tako to bar bude u ogromnom broju slučajeva)
Za ovu pričicu me jednim dijelom mrvicama motivirao jutrošnji razgovor s nekim nogometnim djelatnicima koji se u tu šarolikost i raznovrsnost ne bi baš najbolje uklopili......(po mnogima)
Novinari kao muhe vole po svemu i svačemu počeprkati tako su im po mnogo čemu zanimljivi ljudi sa nekim desetlječima starim ritualima, običajima, navikama, a religija zasigurno ima ogroman utjecaj u svjetskim zbivanjima posebno ako se sjetimo jučerašnjeg 11.09. 2001 godine koji je u mnogo čemu promijenio svijet
Davno napisana pričica jedne novinarke mnogo prije svih dramatičnih zbivanja koja su se zbiila na ovoj kuglici, obloj Zemaljskoj s puno tvrdih, krutih i oštrih izbočina.
ima ih nažalost jako puno pa treba i dan danas jako dobro gledati gdje se ide, da se ne naleti, nagazi na neke koje su i ubitačne
CNN-ova novinarka je čula za jednog starog Židova koji je zadnjih šezdeset godina molio svaki dan dva puta dnevno na Zapadnom zidu (Zidu plača, jedinom preostalom od Hrama) u Jeruzalemu te ga je odlučila posjetiti i napisati članak o njegovom iskustvu.
Gledala ga je nekih 45 minuta kako moli. Kad je završio i krenuo nazad, prišla mu je i zatražila intervju:
"Oprostite, ja sam Rebecca Smith, CNN. Kako se zovete?"
"Morris Feinberg", odgovorio je stari Židov.
"Gospodine, koliko dugo dolazite i molite na Zapadnom zidu?"
"Već šezdeset godina."
"Šezdeset godina, to je zadivljujuće, a o čemu molite?"
"Molim za mir među kršćanima, židovima i muslimanima.Za mir svih naroda u Svijetu Molim za prestanak mržnje i ratova. Molim da djeca odrastu u odgovorne zrele osobe i da vole svoje bližnje, posebno, a druge i drugačije ništa manje ili isto tako
"I kako se osjećate nakon šezdeset godina?"

"Kao da govorim zidu.".....

I kome se onda moliti - pitanje je sad????
Gdje i kako bi to bilo najbolje, na kojem mjestu?????
Projektilima se moliti da pogode cilj ?????
CRNI HUMOR nije baš za zabavu, ali kad kad poželjan.
Rekao bih da je dobar. Moliti se PROJEKTILIMA DA POGODE ONAJ PRAVI CILJ
A koji je to cilj??????
Koliko samo pitanja.......a odgovora !!!!!!!!???????

mir mir do neba.....Link
super pjesmica i video.....

Uredi zapis

12.09.2022. u 12:36   |   Editirano: 12.09.2022. u 14:25   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

.........I Bog se htio malo odmoriti od blogera, kolumnista, influensera..........

Htio se sakriti od ovisnika o društvenim mrežama koji su ga stalno nešto tražili . Neke nove ideje, te kako se bar na kratko vrijeme osloboditi tih ovisnosti
Uglavnom se ljudi slažu da je stvorio nebo i zemlju ..(sve ostalo je kinesko), ali nakon toga gubi mu se svaki trag. Nemoguće ga je vidjeti, ali ali kao ljudi ne samo oni bolesni optimisti nego i drugi za kojih je pojam da nešto nije moguće potpuno stran. I tako krenu u potragu za Njim. Sve je moguće pa tako i njega naći makar u susjedovom podrumu, kojeg nikad nije ni bilo isto kao nii bagera koji bi ga iskopali....(robovi pak pobjegli)
Bog se umorio od svih tih ljudi željnih nečeg potpuno novaga. Da im nešto savjetuje, predloži. Da neke ideje.Neprekidno su mu dosađivali, tražeći od Njega sve i svašta. Zato je riješio da se neko vrijeme sakrije. Pozvao je anđele i arkanđele kao svoje savjetnike i upitao ih: "Gdje da se sakrijem? Koje je najbolje mjesto?"
Jedan mu je odgovorio : "Na vrh najviše planine na Zemlji, tamo Te neće uznemiravati"
Drugi je rekao:"Ne, ne, ne ... pa znate da se i tamo penju. Sakrij se na dno oceana, tamo Te nikada neće pronaći".
Treći ga je nagovarao: "Sakriješ li se na bilo koje mjesto na Zemlji, pronaći će Te i nastaviti Ti dosađivati. Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu Mjeseca; tamo još nisu stigli. To je najbolje mjesto, tko bi Te tu pronašao?"
Na kraju, Bog se obratio svom najpametnijem anđelu s istim pitanjem:"Molim te pomozi, gdje da se skrijem?"
Anđeo se nasmiješio i odgovorio mu: "Sakrij se u ljudsko srce.U onaj dio gdje je naviše topline, razumijevanja i osječaja To je izgleda mjesto u koje nikad ne zalaze ii pak strahovito rijetko."
Možda ako se i tome približe u mozgu sigurno ima mjesta gdje češ dugo biti u potpunom miru.
Koji je to dio glave, brzo se da dokučiti unatoč ljudskoj jedinstvenosti, no međutim u mnogim slučajevima to su razlike koje se mogu usporediti sa svemirskim prostranstvima.
Postoje sigurno još mjestiju gdje bi se mogao skriti, npr da si u Crnoj Gori itd. Ideja ima napretek u neke stare gaće nekog starkenje iz prvog svijetskog rata no međutim i tu bi te mogli naći neki povjesničari.
DA SE MENE PITA siguran bi bio u LP, ili singlicama nekih starih cajkača, ali to je samo po mojem izboru

Da ostane gore na nebu ???? To mu je sigurno jedna od najgorih opcija, jer je uglavnom plave boje, koliko od Dinamovaca i Njega samoga jer ga poplavio upravo radi Dinama. Nije neki strastveni navijač ali ga mnogo voli.Bude ono nekad i sivo, i mračno ali PLAVETNILO dominira....

Uredi zapis

09.09.2022. u 13:56   |   Editirano: 09.09.2022. u 14:07   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

živimo li još uvijek u "cirkusu" ?????

Za neke "divlje" zvjerke - bi se- ne bi se- moglo reči da žive u cirkusu.
Neke su toliko divlje da pobjegnu s lanca u divljinu, neke iz ZOO-a, neke iz zatvora, dok mnogima to ne uspijeva iz nekih (ne)objašnjenih razloga, a ne žive na divljem zapadu okruženi opakim revolverašima,, okovani debelim lancima.......pod video nadzorom
Na ovu pričicu me podsjetilo jučerašnje gledanje čuvenog serijala Korijeni
Možda se te pričice pišu radi djece, no međutim usudio bih se napisati da je i nama mnogima puno starijim osobama dobra da se malo podsjetimo pričica........ "probudimo" i pokrenemo.......

Kada sam bio dijete, obožavao sam cirkuse,(( mada i dalje volim pogledati cirkuse svih žanrova )) ali u cirkusu su mi se tada najviše sviđale životinje.
Mađioničari i ne toliko....... oni su postali mnogo popularniji kasnije. pogotovo oni koji znaju kako se udvostruči novac.
A jednostavno ko pekmez......Samo ga treba presavinut na pola, i odmah se podupla.
Pozornost mi je posebno privlačio jedan veliki ogromni slon, koji je, kako sam poslije doznao, mnogoj djeci bio najdraža životinja. Tijekom predstave golema je životinja svašta izvodila, neuobičajena kombinacija veličine i snage...Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga , kolac je bio malen komadić drva jedva nekoliko centimetara u zemlji. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se ta pomalo jadna životnja a toliko krupna koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi lanca i pobjeći. Ma da samo osjeti dašak slobode.......Koju li samo snagu ima u sebi vidjeli smo u mnogim filmovima
To mi je onda bila prava mala tajna koja mi je dugo bila nejasna.

Što ga onda drži ? Zašto ne pobjegne ? Netko mi je od odraslih objasnio da je to zato jer je slon bio istreniran.
Postavio sam pitanje : 'Ako je istreniran, zašto su ga vezali ?' Ne sjećam se da sam dobio smislen zadovoljavajući odgovor.

Prije nekoliko godina sam otkrio, da je netko na moju sreću, bio dovoljno jasan da mi da zanimljiv odgovor :

Cirkuski slon ne bježi zato što je za sličan kolac vezan još od kada je bio malen. Siguran sam da se malen slonić, trudio i mučio da se oslobodi, i unatoč svojim naporima nije u tome uspio, jer je kolac tada bio prečvrst za njega. Zamislio sam ga kako je svakog dana pokušavao, i potom bi iscrpljen zaspao, sve dok jednog, za njegov život užasnog dana, nije prihvatio nemoć i prepustio se takozvanoj sudbini.ili bolje reči voljama svojih gospodara i poslušnosti kao dresirani pas.

Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu, ne bježi jer misli da ne može. Najgore je što nikada više nije ozbiljno preispitao to sjećanje... Nikada,.... nikad više nije ni pokušao iskušati svoju snagu...Ufff koja šteta. Ne iskušati ponovo svoju snagu koja je s godinama bila mnogo močnija. silovita. Nekima zaprepaščujuće velika

Tako ti je to, ...Mislio sam tada. Žalosno ali istinito, jer koliko je samo životinja i onih pitomih pobjeglo od svojih gospodara Svi smo mi nekada a neki i prečesto pomalo poput cirkuskoga slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca, bolje reči sitnih i slabih kolčića koji nam oduzimaju slobodu.
Živimo misleći da 'ne možemo' učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca,stariji, pa imnogo zreliji, samostalni, cijenjeni, pokušali i nismo uspjeli. Pobjeći na slobodu i ne mora biti neka trajna opcija , ali bar da se neki period iskuša kako je i to dobro u životu isprobati.
Učinili smo tada isto što i slon. To neuspijelo iskustvo urezalo se u ono pesimistično sjećanje: "Ne mogu, ne mogu i nikada neću moći."

Odrasli smo noseći taj osječaj nemoći, malog poraza, neuspjeha koji smo si sami nametnuli urezali u memoriju i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi kolca, koliko god se on samo čini jačim, ne znajući da smo upravo mi snažniji.. Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo: "Ne mogu i nikad neću ni moći." Ili pak to mi ne treba.......Mnogi pomisle a čemu se mučiti????
Razmišljanja i odluka budu svakakvih..... samo da se odustane........ a razloga se zna naći i u podsvjesti......

Uredi zapis

08.09.2022. u 18:48   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Đambalaja...........SAMO ZA SEBE SVIRA.......

Svaki dan ista želja, isti snovi
Svojoj mašti starac jedan dugo plovi
Svoju tajnu on je znao dugo kriti
Da će nekad slavno ime možda biti

Đambalaja , znaju svi, dobro svira
Al' još uvijek pravi lutke od papira
I nema slave ni bogatstva, nema sjaja
Još i danas za sebe svira Đambalaja

Vrijeme teče, vrijeme nosi nema mira
Đambalaja uvijek istu pjesmu svira
Slavni pjevač, sjajna zvijezda sa estrade
I još svira prepun snova s mnogo nade

JO Maračić ....MAKI....
.....Link

Dobro da me Ilija podsjetio ....tu stvarčicu čemo ubaciti u repertoar za gitaru.....

Đamba svira samo za sebe jer........PUBERTET VLADA GRADOM napisao Vlatko S....

Link

Uredi zapis

06.09.2022. u 11:44   |   Editirano: 06.09.2022. u 11:56   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar