D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Da se od ljubavi živi, vjerojatno bi ljubav bila tako dobra kuharica da ju ne bi uzeli ni u onaj serijal Večera za 5( nije to za profi ligu)
Pošto je to tako, u mnogo slučajeva ispada da za masu žena vrijedi ona gramatika hrvatskog jezika
- Žena je imenica, a ljubavnica je zamjenica
Da doista postoje super parovi, koji se gotovo savršeno slažu,
sigurno je da postoji
Jedan od njih bi bio simbioza biljnog i životinjskog svijeta
To je taj svijet kojeg gotovo svi jako volimo

Sarma je meni najdraža hrana
za mene to je klopa bez mana.
Miješano meso u listu zelja ...,
smotano lijepo i eto veselja.

Sarma je prava nakon par dana
kad mast se skupi na njoj
izvana.
Curi niz bradu juhica fina,
odbaciš pribor, ždereš k'o svinja.

Po cijeli dan žena me grdi
da samo jedem, spavam i prdim.
Za one stvari, tako joj drage,
ja više nemam ni volje, ni snage.

Meni se iskreno više ni neda
toliko znojit'
iz nekog reda.

i nije me briga što ona melje,
čim nekud ode, ja vadim sarmu
umotanu u zelje.

Nešto k'o sarma srce mi uvijek želi,
sarma je ono što me veseli.

Dok ona kuha, ja pjesme pišem
na sarmu mislim
i samo za nju dišem.

Svi koji misle,
bolje rečeno
one koje misle
da za nešto drugo živim
i čeznem
grdno se varaju
jer svoje želje
u tuđe glave
uguravaju

Uzdasi te ljubavi
nikad ne staju
Najgore i najteže bude
kad je lonac
pri kraju
I ona je isto
ko masu žena
te raznih oblizeka
najbolja i najslađa
kad je više nema

ni na vidiku,
ni u snu
ni izdaleka

Link

ali to ne znači da je dvorište ljepše, ili pak travnjak.
Tako bi trebalo jednom pjevcu to objasniti.
Naime jedan tzv "poduzetni" kokot donio pred kokoši nojevo jaje i kaže im - vidite dame moje kako se to vani radi, i kakvi su proizvodi u inozemstvu?

Vjerojatno je strahovito tih "života sa stilom"
Što bi se sve moglo nabrojati u ovom trenutku nisam raspoložen za nabrajanja, ali jedan od stilova me malo zaintegrirao
Koliko je kome zanimljiv neka svatko ocjeni po svojim potrebama, željama, mogučnostima itd

Ne smiješe se previše, nikad ne govore preglasno i promatraju svijet na filozofski način. Koja je tajna neodoljivog francuskog stila života

Prošlog je mjeseca Netflix objavio treću sezonu serije Emily u Parizu i ponovo izazvao lavinu komentara na društvenim mrežama. I dok je jedni obožavaju, a drugi kritiziraju, ono što joj nitko ne može poreći je da francuski stil života prikazuje magično. Opuštena atmosfera prožeta zvukom šansone, uživanje u odličnoj hrani i vrhunskim vinima, pronalaženje zadovoljstva u malim razgovorima… Sve su to stvari koje karakteriziraju zemlju ljubavi i slavnih umjetnika, koju je svatko barem jednom u životu poželio posjetiti. No što je to što ležerne Francuze čini tako posebnima? Često se kaže za ovaj narod da živi u „être” (biti) umjesto u „faire” (činiti) ili „avoir” (imati), da im se život ne vrti oko posla, novca ili posjedovanja najskupljih stvari. Složit ćemo se svi da je francuski stil života uistinu poseban, a poznata lokalna blogerica Leonce Chenal donosi nekoliko zanimljivih savjeta koje lako možete uklopiti i u vaš svakodnevni život ako ste zaljubljenik u ovu prekrasnu zemlju i njihovu kulturu!

BUDITE „FLÂNEUR” I PROMATRAJTE SVIJET OKO SEBE
„Flâner” koji bi se gotovo mogao prevesti kao „šetati” ili „ležati”, koncept je toliko francuski da riječ nema pravi engleski ekvivalent. Flâneur je netko tko, prisutan u sadašnjosti, luta gradom bez cilja te promatra svijet na filozofski način. Ovaj izraz upotrijebio je francuski prozni pjesnik iz 19. stoljeća, Charles Baudelaire, kako bi identificirao čovjeka koji živi modernim načinom života.
U ovom trenutku, u društvu koje karakterizira progres i kapitalizam, flaneur postaje revolucionar koji ne želi sudjelovati i živjeti užurbano, već jednostavno kontemplirati. S brojnim terasama kafića i prekrasnim parkovima, Pariz je idealan grad za sve flanere.

OVLADAJTE UMIJEĆEM DISKRECIJE
Francuzi su vrlo rezervirani: ne smiješe se previše, nikad ne govore preglasno i ne pokazuju previše uzbuđenja ili entuzijazma. Jednostavno ne žele da ih svijet vidi i čuje. Blogerica smatra da bi se mantra francuskog načina života mogla sažeti kao „Pour vivre heureux, vivons cachés”, što u doslovnom prijevodu znači: „Ako želiš živjeti sretno, živi skriveno”.

Prema tome, sreću ćete osjetiti ako živite ponizno i budete skromni čak i kada doživljavate veliki uspjeh. To ne znači da ne možete živjeti svoj život onako kako želite. Ali ne hvalisati se ili dijeliti previše o svom životu znači više poštovati one koji nemaju iste šanse kao vi.

NE PRIČAJTE O NOVCU
Jedina stvar o kojoj Francuzi nevoljko govore je novac. Prema jednom istraživanju kojeg je prije nekoliko godina objavio institut Odoxa, Francuzi imaju paradoksalan pogled na bogatstvo. Doista, 78 posto njih misli da se u njihovom društvu s mrštenjem gleda na bogatstvo — ovo uvjerenje dijele sve kategorije stanovništva, bez obzira na osobnu razinu prihoda.

Također, 67 posto ljudi je izjavilo da im nije lako govoriti ni o visini svoje ušteđevine ni o financijskim ulaganjima, a 52 posto smatra da im je u društvu teško govoriti o svojoj plaći. Zapravo, u Francuskoj je veći tabu govoriti o novcu nego o seksu, kaže Janine Mossuz-Lavau, sociologinja i viša istraživačica na Cevipofu i autorica knjige „L’Argent et nous” (Novac) iz 2007.

UPUSTITE SE U FILOZOFSKE RASPRAVE
Filozofija je igrala značajnu ulogu u francuskoj kulturi od ranog modernog razdoblja. Voltaire, Rousseau, Montesquieu, Diderot… Svi su oni odigrali važnu ulogu u nadahnuću Francuske revolucije 1789. Razotkrili su neučinkovitost monarha i njegove vlade te poticali ljude na borbu protiv elita i financiranja Crkve. Vjerovali su da će širenje znanja potaknuti reformu u svakom aspektu života.
Bilo da se radi o večeri u restoranu ili kavi u kafiću, Francuzi jednostavno više vole raspravljati nego voditi pristojne razgovore o nevažnim stvarima, čak i ako to ponekad može dovesti do velikih kontroverzi. Niti jedno pitanje nije nevažno za raspravu. U Francuskoj debata može pokriti sve: od društvenih, političkih do vjerskih tema.

NORMALNO JE REĆI „NE” JER PRISTAJANJE NA PREVIŠE STVARI MOŽE DOVESTI DO TOGA DA SE OSJEĆATE STRESNO, PREOPTEREĆENO I OGORČENO
Od Francuske revolucije 1789. koja je svrgnula monarhiju pa sve do nedavnog pokreta Žutih prsluka koji je prosvjedovao protiv razlika u bogatstvu i povećanja poreza na gorivo, Francuzi su definitivno narod prosvjeda. A prosvjed uvijek počinje s „ne”. No to ne znači da su Francuzi generalno negativni. „Ne” može biti poziv na raspravu, sudjelovanje i bolje razumijevanje jedni drugih, a ponekad može značiti samo strah od pogreške. Francuzima je definitivno ugodnije reći „ne” nego u drugim zemljama. Umjesto da ugode svima, na taj način određuju granice i prioritete svojih potreba.

UZMITE DUGE PAUZE ZA RUČAK
Pauze za ručak u Francuskoj su sveta stvar. Istraživanje je pokazalo da polovica Francuza provede više od 45 minuta ručajući svaki dan. To je daleko najveći postotak od svih 14 ispitanih zemalja. U intervjuu za novine Le Parisien, sociolog Jean-Pierre Corbeau nazvao je ručak „vrlo važnim ritualom” i „francuskom kulturnom iznimkom koja zadivljuje strance.”
Svaki dan između 12:30 i 14 sati cijela zemlja sjedne za stol! To je nešto što uče od malih nogu, a kako navodi blogerica, „ne grickamo cijeli dan, a pravi ručak znači jesti točno u određeno vrijeme s prijateljima ili kolegama.” Navodi i da Francuzi ručak ne smatraju „trenutkom za dolijevanje goriva”, već jednim od najugodnijih trenutaka u danu koji neće propustiti ni zbog čega.

USVOJITE „LAISSEZ FAIRE” PRISTUP ŽIVOTU
Za Francuze, briga o sebi („prendre soin de soi”) znači usporiti tempo života kako biste uživali u malim stvarima za koje duboko u sebi znate da će vas usrećiti. Francuzi ne troše bogatstva na skupe zdravstvene tretmane, intenzivne sate vježbanja ili najnoviji bestseler zdrave kuharice. Umjesto toga, rade nešto za sebe svaki dan.
To je nešto prirodno ugrađeno u njihovu dnevnu rutinu poput tradicije i rituala koji se prenose s koljena na koljeno. Jednostavno nemojte težiti savršenstvu, prihvatite svoje manje umjesto da ih pokušavate popraviti i cijenite male stvari u životu. Nemojte se bojati provesti vrijeme sami, kako biste bolje upoznali sebe. Sanjajte, planirajte budućnost i razmišljajte o životu.

Link

Link

Neznam kad je u povijesti toliko krvi proliveno, ali sam gotovo siguran (i po nekim statistikama) da su prve bračne noći sve manje krvave.

Nema više krvi ni među golim mladićem, i mladom golom djevojkom koji se dugo obnaženi gledaju

U malome parku stoje dva kipa: jedan prikazuje mladog golog muškarca, a drugi privlačnu mladu golu ženu. Gledaju jedan u drugog već stotinu godina.
Jednog dana s neba se spustio anđeo i jednostavnom kretnjom oživio oba kipa.

- Kao nagradu za vaše strpljenje tijekom svih ovih vrućih ljeta i ledenih zima - kaže anđeo - darujem vam život na pola sata kako biste napravili ono za čime najviše žudite.

Kipovi se značajno pogledaju i otrče u grmlje.
Anđeo je čekao, dok se iz šuškava grmlja čula cika. Nakon 15 minuta se kipovi vrate zadihani i nasmijani.

- Još vam je ostalo 15 minuta. - kaže anđeo.
- Sjajno! Hoćemo li ponovo? - upita muški kip.
- O, da, molim te! - odgovori ona - Ali sada se zamijenimo! Ovaj put ću ja pridržavati goluba, a ti mu kenjaj na glavu

Te pučke parole (puno njih) mi budu jako čudne
Valjda je to bilo za onu kojoj je bio sprovod.
(( o mrtvima sve najbolje)))

Možda "idealan" muzej ako jedna polovica, ona jača, ili ona nježnijeg spola nema volje za spolnim odnosom, bi li ovaj muzej odlično djelovao na njega ili na nju.
Jučer mi je putnikofer.hr na mob poslao ovaj muzej, da li je to slučajno, ili namjerno povodom godišnjice početka zvjerske invazije bolesnika okupljenih oko vladeka na Ukrajinu, nije ni važno

Ovaj muzej u Poljskoj ima nesvakidašnje probleme, iz Uprave mole posjetitelje da se prestanu seksati među vrijednim eksponatima

Lutanje muzejom može pobuditi svakakve emocije, pa čak i rasplamsati strasti obično rezervirane za privatne prostore. Takav je slučaj s jednim poljskim muzejom koji je od posjetitelja tražio prestanak svih seksualnih aktivnosti u njegovim prostorijama.

Povijesna tvrđava Gerhard, poznata i kao Muzej istočne tvrđave na otoku Wolin, nedavno je objavila izjavu za javnost u kojoj zahtijeva da se „zaljubljeni” posjetitelji suzdrže od ljubavi pri posjetu muzeju.
U Facebook objavi izvorno napisanoj na poljskom, predstavnici muzeja primijetili su da su nove kamere uhvatile tri različita para kako vode ljubav u zgradi u tri različite prilike.

“DRAGI POSJETITELJI, RADITE TO NEGDJE VANI”
„Kako to napisati… Pa, molim vas: nema seksa u muzeju! Razumijemo da vas jedinstveni eksponati i uniformirana služba mogu naježiti, uzbuditi i oduševiti! Ali, za Boga miloga, dragi naši posjetitelji – radite to negdje vani.

Pa toliko je zabave u okolici. Molimo za razumijevanje sve naše zaljubljene goste, ali većina izložaka u našem muzeju su predmeti koji su rođeni prije mnogo godina i podložni su potpuno drugačijim moralnim standardima. Rekli bismo da su konzervativna, čak i ortodoksna i suzdržana. Ne izlažemo ih nelagodi

Tvrđavu Gerhard izvorno je sagradilo Prusko carstvo 1800-ih i ostala je poznata kao jedna od najbolje očuvanih pruskih utvrda u Europi. Prvo ga je koristila pruska vojska, a potom i Nijemci tijekom nacističke okupacije. To je muzej s povijesnim ratnim rekvizitima, otvoren 2001. godine i ima oko 45.000 posjetitelja godišnje.

U POLJSKOJ SU GOLOTINJA I SEKS NA JAVNOM MJESTU ZABRANJENI ZAKONOM
Svi potencijalni voajeri trebali bi imati na umu da su javna golotinja i seks protuzakoniti u Poljskoj. Javni seks može rezultirati „uhićenjem, ograničenjem slobode, novčanom kaznom ili ukorom”, jasan je poljski zakon. Dok muzej odbija objaviti bilo kakvu snimljenu snimku, uprava se pita je li upravo mračna atmosfera u muzeju uzbuđuje posjetitelje.

Vijest se brzo proširila Poljskom, Europom i Sjedinjenim Državama, a komentari na ovu objavu bili su posebno zabavni: „Vodite ljubav, a ne rat!” ili „Molim za link sa snimkom! Ništa nije uzbudljivije od pogleda na top!” Drugi su tvrdili da bi radnici društvenih mreža muzeja trebali dobiti povišicu, jer nijedan muzej na svijetu još nije imao takvu promociju.

Inače, poljski otok ne čuva puno od svojih ranosrednjovjekovnih početaka, kada je pleme Veleta vladalo Baltikom, impresionirajući podjednako prijatelje i neprijatelje svojom moći i bogatstvom. Unatoč svojoj maloj veličini, nudi razne prirodne, povijesne i rekreacijske atrakcije. Tu se nalazi Nacionalni park Wolin s najvišom obalom u zemlji, grad Wolin s bogatom poviješću i užurbani gradić Międzyzdroje.

WOLIN – GRAD BOGATE POVIJESTI
Na Wolinu se nalazi i podzemni grad – tajno zapovjedno mjesto koje se sastoji od pet masivnih bunkera povezanih kilometarskim hodnicima. Tijekom Drugog svjetskog rata ovdje su stajali snažni topovi, zaštićeni stotinama tona betona, koji su osiguravali bazu Kriegsmarine u Świnoujścieu. Danas možete otputovati u prošlost i učiti o izvanrednoj povijesti Hladnog rata, sukobu koji je Poljsku trebao baciti u pakao nuklearnih napada.

Wolin je gradić s višestoljetnom poviješću, po kojemu je ime dobio cijeli otok. To nije slučajno jer je grad u prošlosti bio poznat diljem Europe. Wolin je prije tisuću godina bio staroslavenski dvorac Veleta i jedan od najvećih gradova Europe u to vrijeme. U skandinavskoj mitologiji bio je prepoznat kao zemlja snova Vikinga – Jomsborg pa grad tradicionalno organizira Festival Slavena i Vikinga.

Iako ovaj gradić danas ima nešto manju ulogu nego u prošlosti, možda ga ipak vrijedi posjetiti. Ako zbog ničeg drugog, da provjerite što je to toliko uzbudljivo u povijesnoj tvrđavi Gerhard.

E sad ove sličice sa linka !!!!!?????????????
Link

Na ovom sajtu ima puno žena koje su nekako uspjeli nagovoriti da ovdje potraže životnog suputnika, no međutim ja svoju sestrične nisam uspio. Bez obzira što je prošlo cca 2 godine kako je udovica, ona za sebe misli da još nije za vezu dok mnogo mojih rođaka kaže da je dobro odradili tugovanja , žalovanja itd za OZBILJNU VEZU.
Ima 52 godine, realno objektivno dobro izgleda za svoje godine.
Zelenkaste privlačne oči, boja kose to je tako. Kako kad???
Po meni ona doista nema vremena jer je podosta zauzeta poslovima i ima kćer studentica u ZG tako da s primanjima i nije naj naj mada izgleda jako dobro situirani. Kuća, dobar auto, itd ali primanja u nekim trgovinama i nisu baš hvale vrijedna. Zanima ju muškarac cca 55 g star, po mogučnosti iz Međimurske županije. Pošto je ta županija relativno blizu VŽ i KC dolaze u obzir i muškarci iz te okolice. Iz okolice je ČK prema gornjem dijelu Međimurja.

Kome dati nekakvu prednost, ili ti neko veće poštovanje????
Nije to pitanje za manekenke, nego onako više povodom spomena na šefa svih šefova, a nije se bavio politikom,
Ili je ?????
Link

Zvijezda je rođena

Link

Reci mi nešto, djevojko
Jeste li sretni u ovom modernom svijetu?
Ili vam treba više?
Postoji li nešto drugo što tražite?
padam
U svim dobrim vremenima, nađem se za promjenom
I u lošim vremenima bojim se sebe
Reci mi nešto, dečko
Nisi li umoran pokušavajući ispuniti tu prazninu?
Ili vam treba više?
Nije li ga teško držati tako tvrdog?
padam
U svim dobrim vremenima smatram da čeznem za promjenom
I u lošim vremenima bojim se sebe
Iz dubokog sam kraja, pazi kako zaronim
Nikad neću upoznati zemlju
Srušiti se kroz površinu, gdje nas ne mogu povrijediti
Sad smo daleko od plitkog

Sad smo daleko od plitkog

Iz dubokog sam kraja, pazi kako zaronim
Nikad neću upoznati zemlju
Srušiti se kroz površinu, gdje nas ne mogu povrijediti
Sad smo daleko od plitkog

Sad smo daleko od plitkog

Za Valentinovo još jedna, je da smo je čuli milion puta, ali zašto ne bi i milion i prvi put ;_-- ))))))))Link

Na ovim prostorima u tzv "regionu" moglo bi se to nazvati kao pravilo, pogotovo dok se radi o osobama koje upravljaju kojekakvim resursima, udrugama, zajednicom itd
Dakle potpuna suprotnost od onog čega se Njemci podosta dobro drže - Živi i pusti druge da žive.
Nečija pak je životna filozofija takva da im je cilj u životu živjeti, djelovati tako kao da ne postoje, da svoje odgovorne i važne poslove za širi krug ljudi i zajednicu obavljaju na takav način da se i ne zna za njih
U onim tinejđerskim danima jedna od boljih zezancija nam je bila, ako te ne mogu pamtiti po nečem dobrom , korisnom pa onda neka to bude i po nekim ekscentričnim, devijatnim postupcima na rubu kažnjivosti po moralu, po etici, po društveno prihvatljivim normama samo da se zna za tebe, i da bar po nečem budeš poznat i da gotovo svi znaju za tebe jer u životu moraš kakav , takav ostaviti trag
Kakav god on bio.
Dobar glas se daleko čuje, a onaj loš ??????
Kao da ga ljudi obožavaju, više ono negativno nego bilo koju vrstu nečeg što je vrijedno divljenja
Trač !!!!! Ne bih to tako nazvao, više bi išlo u smjeru ako meni nije baš naj naj , i ako ja nisam baš neki uzor ima i onih koji su jpš gori od mene.
Bilo kako bilo a moglo bi se o tome jako puno, nego bih samo spomenuo da ipak ima u ljudima i grižnje savjesti, empatije, e sad koliko , i kod koga , to bi bio dosta složen par kopački koje obožavaju intervenirati đonom, lii pak rukama pograbiti odmah za gušu i bez rukavica
Mladi direktor jedne uspješne tvrtke prolazio je kroz naselje u novom automobilu na putu kući kroz jedno naselje. Vozio je malo prebrzo za dozvoljenu brzinu. Gledao je kako se djeca igraju između parkiranih auta i usporio jer mu se učinilo da je nešto vidio. Kako nije vidio nijedno dijete učinilo mu se da je pogriješio.

Iznenada, jedna cigla je lupila u vrata njegovog skupocjenog limenog ljubimca! Zakočio je i vratio se na mjesto s kojeg je bačena cigla.

Bijesno je izašao iz auta, uhvatio prvo dijete koje mu je došlo pod ruku, i pritisnuvši ga uz auto, zaurlao: "Govori tko je ovo učinio!? Znaš li kolika je šteta????? Tko će to platiti?!!!"

"Oprostite… molim vas, žao mi je… nisam znao što učiniti… bacio sam ciglu jer nije bilo nikoga da mi pomogne."

Uplakani dječak rukom je pokazao iza parkiranog auta gdje je na pločniku ležao neki dječak.

Dječak se preplašio i počeo mucati: "Moj brat .... moj brat se otkotrljao s pločnika i ispao iz invalidskih kolica. Nemam snage da ga sam podignem."

I dalje jecajući zamolio je zaprepaštenog čovjeka da mu pomogne podići brata.

Dirnut do bola, vozač je progutao knedlu koja mu se zaustavila u grlu. Brzo je podigao hendikepiranog dječaka u kolica i maramicom obrisao ogrebotine s njegovih laktova. Pažljivo ga je pogledao i utvrdio da će sve biti u redu.

"Hvala vam puno!", rekao je zahvalni dječak.

Čovjek je potpuno potresen promatrao kako mali dječak gura invalidska kolica s bratom prema svojoj kući.

Kad su zamakli pogledao je svoj auto.. Šteta je bila velika i vidljiva. Ipak, odlučio je ne popravljati ju, bar neko vrijeme, kako bi ga podsjećala na važnu životnu poruku:

Nikad ne idi tako brzo kroz život da netko mora baciti ciglu na tebe da ti privuče pozornost.

Na ovu odluku me nagnala veza između Julije Roberts i Daniela Modera koja traje oko 20 godina pa bi Juliji putem Iskrice poručio ..( a sigurno i ona prati te naše blogove)...da sam se od svih parova odlučio za njih, a Daniel može isprobati skijalište na Sljemenu ili čak najbolje da ode na Platak.

Link

Koja je matrica.
Po lojem je originalu ova pjesma napravljena.........brzo ću naći
Isčačkal bum to jako brzo .......

Ali je zbilja ........ODLIČNA

Fiction Factory

Ne mogu ga locirati....brr

A što reči?????..... To odavno znam......jako dugo godina.....desetljećaLink