D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Link

Fiction Factory - Feels Like Heaven
Link

Link

U suvremenim uvjetima života kada statistike upozoravaju da trećina mladih parova ima problema sa spolnošću, pitanje afrodizijaka postaje aktualnije nego ikada. Stres, nezdrava prehrana i onečišćeni okoliš (pesticidi, fungidici, herbicidi, konzumacija gaziranih pića, teški metali) djeluju na sve aspekte spolnosti: smanjenje želje za spolnim odnosom (libida), smanjenje mogućnosti izvedbe spolnog odnosa (erektilne disfunkcije) te smanjenje plodnosti.

Lov na vrapčiće

Afrodizijak u najširem smislu podrazumijeva sve što potiče na seks, a u užem prirodne ili farmaceutske pripravke kojima se pojačava seksualna želja i poboljšava seksualni odnos (jača i dugotrajnija erekcija, pojačano vlaženje, mogućnost višestrukog postizanja orgazma…) Ime nosi po starogrčkoj božici ljepote i tjelesne ljubavi Afroditi, ali i starije su civilizacije tražile načine za bolji seks, pa tako prvi podaci sežu 5000 godina prije Nove ere, u stari Babilon gdje su se u tu svrhu uzimale pločice meda sa sjemenkama sezama.

Razne kulture i civilizacije imaju specifične afrodizijake i legende. U Indiji su tako detaljno opjevani u knjizi ljubavnih umijeća Kamasutri, oko 200 godina prije Nove ere, najrazličitiji savjeti, pa i preporuka da se penis izloži ugrizima izvjesne vrste mrava u mravinjaku nakon od kojih će nabreknuti do izuzetne veličine koja će se održati tijekom cijele ljubavne noći.

U starogrčkim su legendama posebnu moć pridavali vrapcima. Stari su Grci jeli njihov mozak te male ptice pokućarice kao afrodizijak,a do 18. stojeća se u Europi kuhala afrodizijačka juha od njegovog mesa i kostiju. Do danas se pak u Italiji zadržalo vjerovanje da muškarcu seksualnu moć daju jezici ptica pjevica, zbog čega često kreću u nemilosrdan lov po šumama na našim prostorima.

Recepti čuvenog starorimskog liječnika Galena (1. stoljeće Nove ere) posebno su kao afrodizijak preporučivali ljute feferone i paprike, začine anis i gorušicu te šparoge. Vjerovao je u posebnu moć hrane koja izaziva vjetrove da izazove i erekciju kod muškarca, pa je protiv impotencije prepisivao jesti grah i grašak.

Ambra i mošus u haremskoj hrani

U stara se vremena kod pripremanja pripravaka vjerovalo u princip sličnosti. Tako se korijen mandragore koji nalikuje ženskim bedrima smatrao lijekom za žensku neplodnost, a kamenice, čije meso je oblikovano kao ženski spolni organa, smatrane su poticajem muške moći.


Asteci su avokado nazivali “stablo testisa”

Asteci su pak avokado nazivali “stablom testisa” (achuacuti) zbog specifičnog oblika plodova koji sa grane obično vise u paru, pa su ga uzimali kako bi povećali potenciju i plodnost muškarca. U Africi i Aziji muškarci su uzimali u prah mljeveni rog nosoroga ili tigrovog penisa.

Posebna je priča afrodizijačko djelovanje mirisa životinskog porijekla, prvenstveno ambre koja se dobije izlučevinom iz kitova probavnog sustava i mošusa koji se uzima iz testisa sibirskog jelena. U arapskim haremima su ženama ambru i mošus dodavali u hranu, kako bi se kroz sve tjelesne pore znojile tim mirisnim ekstraktima koji izazivaju požudu. Na tom je tragu Casanova ambru redovito dodavao u toplu čokoladu kojom se krijepio prije seksualnih izazova, a Coco Chanel svoj je parfem No. 5 reklamirala ovako:”Parfem nanesite tamo gdje želite da vas muškarac poljubi.” Parfemi djeluju poput feromona, kemijske supstance koja prenosi mirisni signal ljubavi. Dok smo pod utjecajem feromona, osjećamo neodoljivu seksualnu želju, jer iz nosa se mozgu odašilje signale za uzbuđenje. Afrodizijačko se djelovanje pripisuje i aromi vanilije, koja u Polineziji od davnina stoji za “poziv na ljubav”. Na mediteranu se takvim mirisom smatrao bosiljak, pa bi djevojka koja očekuje ljubavnika na prozor stavila teglu bosiljka, a kad bi još došao dočekala bi ga prsima posutim mirisnim prahom te biljke.

Otrovna španjolska mušica

Vjerojatno najpoznatiji afrodizijak svih vremena je tzv. španjolska mušica, ekstrakt sušenog zelenog kukca Lytta vesicatoria koji živi na području od južne Europe prema središnjoj Aziji do Sibira. Djelatna je otrovna tvar kantarid. Nakon konzumacije djeluje na tijelo tako da izaziva ekstremno povećanje dotoka krvi u spolne organe koji nabreknu i izgledaju kao na vrhuncu spolnog odnosa. Iako je otrovan (u svojim ga je trovačkim mješavinama koristila obitelj Medici) kantarid se bez obzira na visoki rizik još od antičkih vremena koristio kao afrodizijak. Primjerice, povijest tako bilježi da je ekstrakt španjolske mušice žena cara Augustusa Livija dodavala u piće gostima svojih orgija kako bi ih potaknula na razuzdanost, a navodno je i engleski kralj Henry IV (11 st.) uzimao španjolsku mušicu premda je bio svjestan da time izlaže opasnosti i svoj život. U 17. stoljeću francuski je vještac La Voisin miješao prah španjolske mušice sa sušenim moljcima i krvlju šišmiša za ljubavni napitak koji je tajno dodavan u hranu francuskom kralju Louisu XIV kako ga ne bi popustila žudnja za Madame de Montespan. U 18. stoljeću u Francuskoj je kantarid postao moderan u obliku pastila nazvanih po kardinalu Richelieu. Markiz de Sade dao je španjolsku mušica u obliku kuglica začinjenih anisom prostitutkama s kojima je organizirao orgiju 1772. godine. Od otrova su umrle, a on je osuđen na smrt zbog trovanja i sodomije. Španjolska je mušica je zabranjena, ali se njome svejedno trguje na ilegalnom tržištu jer i nekoć i danas bilo je voljnih da seksualnom užitku žrtvuju život.

U novije vrijeme u farmaceutskim laboratorijima razvijeni su sintetički lijekovi – stimulatori erekcije u pilulama poput Viagre, Cialisa i Levitre. Tijekom istraživanja koja su provođena za poboljšanje prokrvljenosti i za liječenje neuroloških bolesti, otkriveno je da proučavane supstance utječu na erekciju muškarca. Iako su namijenjene muškarcima koji u zrelijim godinama gube erekciju, sve više ih koriste i mladi muškarci. Učinci tih lijekova su ipak ograničeni, kod nekih niti ne djeluju, skupi su, a imaju i kontraindikacije, posebice kod srčanih bolesnika za koje mogu biti i fatalni.

Orah s kojim nema nesanice, popravlja raspoloženje i jača mišiće

Koristi li se kao lijek, a ne kao grickalica, brazilski orah ima čitav niz blagotvornih učinaka na organizam...

Brazilski oraščić plod je drveta koje raste u Brazilu, Peruu, Venezueli i Kolumbiji, a svojim je rastom među šumskim divovima jer dostiže visinu i do 50 metara. Zanemareni orah rijetko je na tanjuru zbog visoke cijene, ali u malim količinama ima blagotvoran učinak na organizam.

Dnevno se preporučuje pojesti samo jedan jer zbog velike količine selena može izazvati trovanje koje je opasno po život. Više od četiri oraščića dnevno može biti toksično.

No ako se koristi kao lijek, a ne kao grickalica, brazilski oraščić ima čitav niz blagotvornih djelovanja na organizam.

Riznica raznih minerala i antioksidansa; sadrži i cink te magnezij, fosfor, bakar, mangan i željezo. Odličan je izvor proteina i biljnih vlakana zbog čega je saveznik dijeta i vježbanja – pomaže u izgradnji mišića te produljuje osjećaj sitosti.


Neutralizira štetno djelovanje slobodnih radikala u organizmu, štiti od kardiovaskularnih bolesti i raka prostate.


Osim toga, jede se i za ublažavanje stresa, protiv migrena te za bolje pamćenje. Naročito se preporučuje osobama koje imaju problema sa štitnjačom jer vraća hormone u ravnotežu.


Jedan oraščić na dan može zaštiti od jesenskog „bluesa“ i popraviti raspoloženje, a štiti i od depresije. Patite li od nesanice, možete iskušati domaći napitak. Brazilski oraščić izmiksajte s čašom mlijeka i medom te popijte prije spavanja.

Samo za jedne iskričarku koja obožava paune.


Na fakultetu medicine profesor kaže jednoj studentici - Hajde kolegice recite nam nešto o muškom spolnom organu.
I ona je dosta dugo objašnjavala stručno, medicinskom terminologijom, detaljno i studiozno.
Nakon što je završila profesor joj kaže - Kolegice jako mnogo toga ste stručno objasnili, a pogriješili ste u tome da ima kost , a to nije kost.

A u svezi dužine , to što ste rekli da je dug 22 cm to ste Vi samo imali sreće u životu


Uh ta sreća koliko se samo često puta spominje u životu

Sve svoje čari topline na dar

Još te mogu pjesmom kupiti

Lukavo i slatkoriiečivo

Još ti mogu dati ljubavvvvvv

Link

Nije najjači mišić - no nikad se ne umara i najdulji mjeri 10 cm Jezik je neophodan za žvakanje, gutanje, govor i okuse, a muškarci imaju dulje jezike od žena.
Najduži mjeri čak 10,1 cm od vrha do korijena, a najširi 8,6 cm.
Bez njega, život bi bio prava patnja, no ljudi često ne pridaju puno pažnje jeziku - tom čudesnom organu čije su primarne funkcije probavne i komunikacijske.
Osim toga, bez jezika ne bismo mogli zamisliti francuski poljubac, a koliko god ga često koristimo, postoji mnogo činjenica koje o njemu ne znamo, piše Huffington Post.
Razlike u duljini Iako se neki hvale s dugim, a neki s kratkim jezikom, sama duljina jezika nema nikakve veze s većim raspoznavanjem okusa niti boljim govornim vještinama. Duljina jezika se mjeri od njegovog korijena do vrha, a u prosjeku iznosi 8,5 cm za muškarce te 7,9 cm za žene.
Najširi izmjereni jezik mjeri čak 8,6 cm na svom najširem dijelu, dok je najdulji onaj od 10,1 cm.

Okusni pupoljci Iako se mapa jezika s okusnim pupoljcima uči još u osnovnoj školi, ona nije potpuno točna. Prema njoj, svaka je regija odgovorna za registriranje određenog okusa. Tako je dio odgovoran za slatke okuse navodno na vrhu jezika, no to možete jednostavno pobiti tako da na vrh jezika stavite malo soli - koju ćete definitivno osjetiti.
Mišić čeljusti snažniji je od jezika
Jezik je doista nevjerojatno fleksibilan, ali i nevjerojatno jak te se nikad ne umori.
Koliko god to impresivno bilo, znanstvenici pobijaju čestu zabludu da je jezik najsnažniji mišić u tijelu.
Pobjedu u kategoriji pritiska odnosi čeljust, a u kategoriji snage bedreni mišići.

Snaga jezika se može izmjeriti – ili barem njegovu izdržljivost – s nečim što se naziva Iowa instrument za oralnu izvedbu. Funkcionira tako da stavite mali balon na jezik te se vrši što teži pritisak

No, pritisak koji vaš jezik može izdržati nije ništa u usporedbi s najvećim mišićima u vašem tijelu, poput vaših kvadricepsa i zadnje lože. Mišiće čeljusti također sudjeluju u utrci za najjače mišiće u tijelu. Razlog tome je što mogu proizvesti veliku snagu s jako malo energije, zahvaljujući činjenici da su mišići čeljusti pričvršćeni na kraću polugu (tj. vilicu). Biceps, naprotiv, mora podići podlakticu, što je relativno dugačka poluga, koja zahtijeva više energije za kretanje.

Dakle, vaš jezik je napravljen od osam mišića koji imaju više zajedničkih točaka s ticalima od trapeza. Možda nije najsnažniji, ali je je poseban zato što je uistinu najčudniji.

Pitanje i za nas!!!!

Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.

Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala.
U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave.
Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.

Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”

“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.

Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.

“Što ovo sve znači, bako?”

Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom.
Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.

“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.

....

Mi imamo obične , samo Sulejman veličanstveni.

- Svi voze svoje aute, samo Neda ukraden;
- Sve žene vole lisice, samo je Josipa Lisac!
- Svi vole sol, samo Justin biber;
- Svi kupuju kruh samo ga Leo mesi;
- Svi ljudi vole Zemlju, samo Bruno Mars;
- Svi volimo aute, samo Aleks Ferguson;
- Neki vole samo jednog, a Boki 13;
- Žene rađaju, samo Balo teli;
- Svi su tu, samo Alessandro nesta;
- Sve su žene loše, samo je Anica dobra;
- Svi vole i srebrni nakit, samo Ibrahimović zlatan;
- Svi smo mi sadili, samo je Kalač sejo;
- Svi smo mi ljudi, samo je Branko kockica;
- Kad je prestao Bred pit? Kad je počeo pit Sampras.
- Mnoge žene piju kavu, samo Ružica sokić;

Svi vole snijeg, samo Miki mećavu.
Puno je osa, samo Dara Bubamara.
Svi smo mi menta,samo je Dado polumenta.
.
Mnoge žene kopaju, samo Rita ora.
Mnogi ljudi su ko svinje, samo je Dj. krmak.

Žene nose grudnjake, samo Dado topić.
Mnogi ljudi imaju kuću, samo Aleksandra stan.

Naravno da je to proces koji iziskuje i neke žrtve. Odreći se nekih ugodnih i opuštajućih posebno zabavnih i po malo neozbiljnih stvari u životu kao npr......čitanje horoskopa itd ....nije samo tako za mnoge lako se odreći te zabave . No kad to dođe u rutinu ona zna biti i zaglupljujuća .
O rutinskim, dosadnim i zatupljujučim obavezama , poslovima , hobijima ( što može biti i ribičija gdje se satima gleda u plovak ) ta rutina je doista jedna ogromna tema o kojoj se svakodnevno puno govori na različitim mjestima i u različitim situacijanja da ne spominjem brakove i kojekakve odnose itd
O rutinama ili po nekima izluđujučoj dosadi se mnogo govori i raspravlja
Složena je to tema, i mnogi se vole uhvatiti u koštac s objašnjenjem toga što nas to sputava u životu i koje bi sve vrste rutina bilo
Ovo je samo jedna podjela

Tri vrste rutina koje imaju najveći utjecaj na našu kvalitetu života
Jesu li su vaše rutine dobre ili ih trebate promijeniti?
Moć navike svima je dobro poznata. Manje je poznat podatak da gotovo polovicu svojih svakodnevnih odluka donosimo upravo iz navike, a ne temeljem nekog dubljeg promišljanja. Drugim riječima, prakticiramo razne rutine. No, jesu li su vaše rutine dobre ili ih trebate mijenjati?

Od jutarnjih priprema za izlazak iz kuće, preko puta kojim dolazimo na posao pa do načina obavljanja pojedinih poslova ili čak komuniciranja s okolinom, vođeni smo navikama i barem djelomičnim automatizmom.

Upravo iz tog razloga, učinak navika na produktivnost i na kvalitetu života je velik i ne bi nam trebalo biti svejedno kakve navike imamo.

U području organizacije vremena rutiniranje je vrlo korisno. Osnovna svrha rutiniranja pojedinih aktivnosti je smanjiti vrijeme potrebno za njihovo izvršavanje, kako bi ostalo više vremena za neke druge, važnije stvari.

Slijede tri vrste rutina koje imaju najveći utjecaj na organizaciju vremena i na kvalitetu života.

1. JUTARNJA RUTINA
U današnjem zaposlenom, ubrzanom i bučnom načinu života vrlo je važno započeti dan spreman za nadolazeće obaveze. Osnovni preduvjet smirenog i produktivnog početka radnog dana je smireno i produktivno jutro, naročito prvih sat vremena nakon ustajanja.

Ne morate ustajati u cik zore i trčati polumaraton svakog jutra, ali morali biste ustati barem pola sata prije ostalih ukućana (naročito djece!) i provesti to vrijeme sami sa sobom i svojim mislima.

To ne uključuje čitanje e-mailova ili igranje igrica na mobitelu,(( TIPKANJE PO iSKRICI )) već par stranica inspirativnog štiva, obrazovnog, duhovitog , duhovnog , itd.... nekoliko vježbi istezanja. Možete li ustati zaista rano i više vremena posvetiti sportu ili nekom hobiju, tim bolje.

No, da biste imali snage i volje za to, morate prvo rutinirati one aktivnosti koje vam kradu dragocjene minute svakog jutra. Drugim riječima, automatizirajte sve ono oko čega svakog jutra ispočetka odlučujete (što ću obući, što ću jesti, gdje mi je torba, gdje su ključevi od auta itd). Pripremite odjeću večer ranije, isplanirajte tko, što i kada jede i imajte spremne sve stvari za izlazak iz kuće.

2. RUTINA TJEDNOG PLANIRANJA
Živite li u svakodnevnoj trci s vremenom, morali biste poraditi na svojoj vještini planiranja. Postavljati prioritete. Dobar tjedni plan preduvjet je za objektivne i učinkovite dnevne rasporede, ali tjedni plan ne možete sastaviti u deset minuta. Vikend je najbolje vrijeme za smireno promišljanje o nadolazećem tjednu, o tjednim ciljevima i zadacima za njihovo postizanje.

Nemate li još naviku tjednog planiranja, odaberite sat ili dva već ovog vikenda i počnite redovito planirati svoje buduće tjedne. Uvedite ovu rutinu i steći ćete dugoročno vrlo korisnu naviku.

3. RUTINA BRIGE O SEBI
Djelomično objašnjena u jutarnjoj rutini, briga o sebi puno je više od toga. Ona počinje od stava da biti sebi na prvom mjestu nije sebično, nego nužno kako bismo bili u stanju adekvatno se posvećivati svemu što moramo ili želimo svakodnevno obavljati.

Ukoliko ne uspijevate posvetiti se sebi odmah nakon ustajanja, svakako uvedite neku drugu rutinu kojom ćete na jednostavan način puniti vlastite baterije i brinuti o svom psihofizičkom stanju. Tajna je u vlastitom zadovoljstvu i iz njega proizašloj unutarnjoj snazi za životne izazove.

Sunčala se gola na vlastitom balkonu, pa joj prijeti kazna: Vrijeđala je moralne osjećaje građana
Nije tajna da pojedinim susjedima smeta kad na balkonu u svom vidokrugu vide razgolićeno tijelo.
Jedan Osječanin nije se zaustavio samo na osjećaju nelagode, nego je i pisao lokalnom listu o nepoćudnom pothvatu svoje susjede koja se, tvrdi on, na balkonu sunčala gola. Osječanin je pitao je li takav čin sam po sebi zakonom zabranjen?
''Gotovo svaki dan može se vidjeti kako se u susjednoj zgradi na balkonu gola sunča jedna djevojka. To nije prikladno, s obzirom na to da preko puta žive obitelji s malom djecom. Kad god djeca iziđu na balkon, moraju gledati golotinju, pa me zanima je li to prema našem zakonu zabranjeno'', napisao je čitatelj Glasu Slavonije.

''Češljajući'' zakone, list je pronašao odgovor na to pitanje koje ide u korist susjeda voajera. Prema članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za takav čin predviđena je novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno u protuvrijednosti domaće valute okvirno od 185 do 750 kuna. Tom se svotom, naime, kažnjava zbog prekršaja vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana. Čini se, čak i onih koji vire u vaš balkon.


''Moral shvaćamo kao općeprihvaćeni standard društvenog ponašanja, tako da radnja prekršaja u pravilu predstavlja ponašanje koje znatnije odstupa od stavova sredine u kojoj se odvija. U praksi, to je najčešće obavljanje fizioloških potreba na javnome mjestu, kao i razgolićavanje'', objasnili su u PU osječko-baranjskoj na upit Glasa Slavonije.

I dok bi netko smatrao da su balkoni i terase privatna, policija smatra da u određenom trenutku to mogu biti i javna mjesta, nazvana "fiktivna javna mjesta"(fiktivan prema Hrvatskom jezičnom portalu znači: 'koji je stvoren u mašti, izmaštan, nepostojeći, prividan').

Javnost takvih mjesta, stoji nadalje u odgovoru osječke policije, prosuđuje se prema posljedici koja je nastupila, što znači da radnju ondje čini dostupnom javnosti.

''Izložena je pogledima javnosti ili je posljedica radnje nastupila na javnome mjestu, a što može biti i glasna glazba iz stanova ili kuća koja se čuje na ulici i sl.'', poručuje policija koja je na području PU osječko-baranjske prošle godine evidentirala šest prekršaja vrijeđanja ili omalovažavanja moralnih osjećaja građana, a godinu prije 18, prema čl. 14. spomenutog zakona.

Što je s muškarcima gologa torza?
Iako će žensko razgolićavanje nerijetko izazvati negodovanje, moramo se složiti da ljeti gotovo svakodnevno svjedočimo muškim "toplesima" koji nisu ugodan prizor.

''Moj susjed ljeti hoda samo u kratkim hlačama i godinama to podrazumijevamo kao 'normalno'. Čak i da nije krupnije građe, a jest, nimalo mi nije ugodno svakodnevno gledati polugolog muškarca u zajedničkom dvorištu. Nije mi palo na pamet da ga tužim, no smatram da je to jedna vrsta diskriminacije'', rekla je jedna Osječanka.

Poslovica «Što te ne ubije, to te ojača», naravno, nije istinita. Oni koji su tijekom djetinjstva puno puta «grubo razočaravani» često razviju masku snage ili masku moći. Međutim, ispod te maske se i dalje krije povrijeđeno dijete koje čezne za empatijom, utjehom i razumijevanjem.
Puno realnije bi bilo reći: "Što nas ne ubije, rani nas". Što smo ranjeniji, to razvijamo više obrana. Što se više branimo, to više preživljavamo, a manje živimo.

Svaka povreda je osobna, intimna i na svoj specifičan način važna. Nekome je šok bio rođenje mlađe sestre ili brata, nekome je šok bio kad je otkrio da mu je prijateljica nešto ukrala, a nekome kada ga je otac ošamario. Sve situacije u kojima smo bili povrijeđeni, a nismo imali priliku emotivno odreagirati ostavljaju traga.
Iris, recimo, danas ima dvadeset i devet godina, a tek nedavno je sebi priznala da ju je, kada je imala pet godina, užasno povrijedilo to što je dobila mlađu sestru. Do tada je bila jedinica, sve se vrtjelo oko nje, kad odjednom... tu je neko drugo biće. Netko važniji od nje. Uskoro je Iris svoju mlađu sestru jako zavoljela, ali taj prvi šok i osjećaj napuštenosti od strane roditelja je dobro zapamtila.

Da je tada imala priliku izraziti svoju ogorčenost, Iris bi se ljutila, tugovala i zatim se odljutila i odtugovala. Ali, njeni osjećaji su bili nepoželjni. Nitko ju nije htio čuti i vidjeti kako joj je teško zbog onog što je druge oko nje silno radovalo – rođenja novog djeteta. Iris se počela sramiti svojih osjećaja i etiketirati svoju povrijeđenost kao razmaženost i bahatost. Ta etiketa ju je spriječavala da prokomunicira s povrijeđenom petogodišnjom curicom u sebi sve dok nije napunila gotovo trideset godina.

Zašto plače 30-godišnjakinja
Ovaj primjer navodimo upravo zato što bi većina ljudi na povredu koju je Iris nosila u sebi odmahnula rukom i uopće je ne bi shvatila ozbiljno. «Pored svih mogućih katastrofa i trauma koje se ljudima u svijetu događaju, jedna tridestogodišnjakinja plače zato što je s pet godina prestala biti jedinica? Svašta.»
To bi vjerojatno bila tipična reakcija sa strane. Ali, stvar je u tome da svatko od nas živi u sebi, a ne sa strane. Prisjetiti se svog osobnog emotivnog iskustva (ma koliko ono bilo neprihvaćeno, iracionalno ili «nepotrebno») je velika stvar. To nam vraća vlastito pravo na osjećanje, na doživljavanje sebe, na bivanje sebi, umjesto u pogledu i procjeni izvana (sa strane).

Zacjeljivanje počinje
Jedan od razloga zašto većina odraslih ljudi ima naviku stalnog gledanja i procjenjivana sebe sa strane je taj što bi zaista osjetiti sebe značilo osjetiti i svoju bol. Često čujemo ili čitamo o «povratku sebi» kao nečem iscjeljujućem, prosvjetljujućem, ugodnim. Međutim, na iskrenom putu ka svom autentičnom doživljaju sebe, sigurno ćemo naići i na bol. Kada se to dogodi, najljekovitije što možemo napraviti je – prihvatiti.

To ne znači dopustiti depresivnim mislima da nas odvuku na dno crne rupe, ili identificirati se s boli. To znači iskazati svojim osjećajima (kakvi god oni bili) dobrodošlicu. Jer, oni su i tako tu. A bole zato što ih guramo od sebe, jer ih odbacujemo, jer ne želimo da postoje. Kada si damo vremena i prostora da osjetimo povrijeđenog sebe, zacjeljivanje počinje.

Pegla i metla kao utočište
Što god nas je povrijedilo, to je dio prošlosti i nema vremeplova koji nas može vratiti unatrag kako bismo nešto promijenili. No međutim, iako su dio prošlosti, povrede nekako pronađu načina da nas uznemire i potresu i u sadašnjosti.

Na primjer, Anita nikada nije imala oca. Napustio je nju i njenu majku kada joj je bilo svega četiri mjeseca. Razgovarala je s njim (na svoju inicijativu) svega pet-šest puta u životu. Inače, da se njega pitalo, on nju nikada ne bi kontaktirao. Mada je tisuću puta rekla «On je za mene nitko» ili «Pri pomisli na njega ne osjećam apsolutno ništa», Anita se svaki put kada bi gledala film u kojem otac iskazuje nježnost kćerki, rasplakala. Naročito su je dirale scene susreta oca i kćeri nakon dugog vremena neviđanja. Takve scene obično ne bi mogla ni pogledati do kraja, pa bi jednostanvno ugasila televizor i otišla nešto očistiti ili opeglati.

Kada se dogodi da nešto u svakodnevnici probudi našu bol, šteta je propustiti tu priliku za prihvaćanje svoje povrijeđenosti. Čišćenje i peglanje su zaista loši izgovori. Ako krenemo upoznati svoju ranjivost, upoznat ćemo i svoju finoću, osjetljivost, senzibilnost. Nakon što neželjenim osjećajima dopustimo da postoje, oni više neće imati toliku potrebu da se trgaju za našu pažnju, neće nam govoriti o sebi preko scena iz filmova i sličnih asociranih događaja.

Verbaliziranje pomaže
Jedan od važnih koraka u procesu prihvaćanja svojih povreda je verbaliziranje. To može biti razgovor s terapeutom ili s nekom drugom osobom od povjerenja. To može biti vođenje dnevnika ili razgovor sa samim sobom.

Verbaliziranjem oslobađamo svoja odbačena iskustva iz emotivne izolacije, pojašnjavamo ih samima sebi i oblikujemo u formu koja nam je prihvatljivija. Kada se pretvori u riječi, povreda prestaje biti to nešto i postaje dio života. Povrijeđeni dijelovi nas čeznu za komunikacijom, za prihvaćanjem, za empatijom. Dobar terapeut, partner ili drag prijatelj tu može biti od velike pomoći, ali jedina osoba koja može dopustiti da povreda zaista zacijeli smo mi sami.

Porast broja ljudi koji napuštaju Hrvatsku upravno je proporcionalan porastu "uhljeba" u hrvatskim ministarstvima, državnoj upravi , državnim zavodima, agencijama, državnim institucijama i inim gladnim i žednim aparatima koji nemilosrdno žderu volte, ampere, vate i svu ostalu energiju koje ima u ovoj prekrasnoj državi

Šire se kao hobotnica krakove, , jačaju i napuhuju poput balona, ogladnjuju poput aligatora, piju krv poput vampira, nameću se poput krpelja i parazita i drže se fino i uglađeno poput careva i carica Austrougarske monarhije

Tzv "uhljebi" samo je malo ljepše sročen izraz za ljude koji se jako brzo pograbe za specifične izraze a stručno rečeno za masu njih ili jako puno njih ovaj na široko korišten i rado prihvačen izraz zapravo znači LIJENOST i PARAZITSKI način života.
Upravo je radi toga masa ljudi otišlo iz Hr u inozemstvo, dakle ne radi se samo o primanjima koja su premala da bi si mladi ljudi nešto napravili i stvorili, normalno živjeli, a ne krpali kraj s krajem, nego se radi i o tim odnosima na poslu gdje jednostavno ljudi ne mogu trpjeti to izokrenuto i kontra produktivno mjerilo vrijednosti o kojoj se jako puno pisalo i govorilo.

Dakle po mojem skromnom uvidu i saznanju, percepciji nekih ljudi kojima nije bajno ni vani a sve više i više čujem kojekakve jadikovke, ali ipak je trud i rad relativno dobro plačen i da ne spominjem koliko je nekima samo dječji dodatak jako bitan.

Svi oni koji su otišli van raditi i duže su van matične zemlje a pogotovo oni kojima su najdraži i najbliži u Hrvatskoj znaju jako dobro da nije sve u novcu, ali obezvrieđivanje i taj mobing koji je se prisutniji na Balkanu nije za masu njih podnošljiv.

Pokušao sam samo malo napisati svoje viđenje ovoga što se zbiva u tako nam Lijepoj i voljenoj samostalnoj i suverenoj državici ili najbolje rečeno kakvi su to odnosi među ljudima.
U ovom postu sam pokušao samo nešto o odnosima među ljudima što se tiće posla,a o ostalima odnosima isto tako jako dobro znate

Muškarci kad su otkrili snagu riječi, izmislili su govor.
Žene kad su spoznale govor i razgovor, izmislile su brbljanje

Muškarci su otkrili poljoprivredu i proizvodili izmislili su hranu
Žene kad su otkrile što je hrana, izmislile su dijetu

S prijašnjeg bloga o prijateljstvu
Kad su muški otkrili prijateljstvo, izmislili su ljubav
Žene kad su osjetile ljubav, izmislile su brak

Muškarac kad je otkrio čari žene, izmislio je seks
Žene koje su loše shvatile seks, izmislile su MIGRENE

Muškarac kad je otkrio dobrobit posla izmislio je NOVAC
Žene kad su osjetile i otkrile MOĆ novca SVE JE OTIŠLO U P.M.
Ili bolje u MP3