Invert of the Triangle

Ticking away the moments that make up a dull day
Fritter and waste the hours in an offhand way.

Kicking around on a piece of ground in your home town
Waiting for someone or something to show you the way.

Tired of lying in the sunshine staying home to watch the rain.
You are young and life is long and there is time to kill today.

And then one day you find ten years have got behind you.
No one told you when to run, you missed the starting gun.

So you run and you run to catch up with the sun but it's sinking
Racing around to come up behind you again.



The sun is the same in a relative way but you're older,
Shorter of breath and one day closer to death.



Every year is getting shorter; never seem to find the time.
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the English way



The time is gone, the song is over,
Thought I'd something more to say.

.
.

Nemam problema sa onim sto je neminovno.
A to je da se kraj blizi.
Dal za godinu, deset ili trideset.
Meni je svejedno, no ipak, ajd nek ne bude bas tak skoro.

Ima jedna:

Dok smo mi, nema smrti
Dok dodje smrt, nema nas

I ovo sto pisem je inspirirano strahom jedne osobe.
Strahom da ce doci kraj.

Tesko je taj strah anulirati u takvih osoba
Potrebni su dugi razgovori... i blagi, a sa mjerom i grublji.

Prihvatiti stanje i sva nadolazeca stanja.
Ali za to je potrebna pomirba sa svim sto nas okruzuje.

Ne mogu se obratiti onima koji ne vjeruju u visu Svijest
I zakon savrsene zive matematike

Koja je tu postavljena kirurskom preciznoscu
Da odrzava odnose izmedu materije i energije

Ali oni koji znaju ili barem vjeruju u visu Svijest
Cemu strah... dusa, odnosno ono sto te cini tobom nije smrtna

Ma nije, ne moze biti... neunistiva je iz jednog jedinog razloga
A taj razlog necu spomenuti.

Materija nuzno stremi dezintegraciji
I to je fizikalni zakon

Dakle, jebes materiju i tijelo
Sa tijelom sada uzivamo u dobroj sevi

No, i ta seva - dal ce na naplatu doci?
Ma, zrtve smo tih poriva... mozda je to odgovor i opravdanje

Znaci Duh ostaje, a Duh je Zivot...
Nema smrti i smrt je jedna najobicnija...... iluzija!

.

Napisano je davno u jednoj knjizi, pa je to kasnije iz nje uzeto i prisvojeno pod one narodne, a mudre, da covjek kad govori puno - izgovara i mnoge ludosti.
Ne sumnjam ja uopce da je tako i sa mnom, s tom razlikom sto ovdje pisem... ipak na neki nacin jest
razlika kada se pise od onoga kada se govori...(uz uvjet da se ima kome govoriti, jer se pocesto i nema, no...)

Oni koji me znaju licem, znaju da se ne mogu ugasiti, ako je verbalan izazov... da, ja volim rasprave, one zdrave.
One u kojima nije bitno tko je vise enciklopedija progutao i zapamtio od tudih teza...
Cijenim, vlastiti stav i osobno misljenje... e o tome se ima sto razgovarati.

A o ostalim osobinama i sto cijenim, ne bih... puno bih imao za pisati.
Ali kompromisa tu nema.
Ako koga zanima... tko god me zna, ima svjesnost o mojoj tezini (ne rijeci ili kilograma, vec karakternoj).
Nisam mislio da sam toliko tezak; morale su proci godine i puno slicno izgovorenih rijeci prema meni, a od razlicitih osoba... pa da im onda svima povjerujem.
I sada vjerujem, teska sam osoba. Tezak za izdrzati i znam to.
Uz mene ili pored mene biti... to je siguran put da covjek poludi. Ja to ne radim sa namjerom.
Tako to jest.

Zanimljiv je mehanizam ljudskog razmisljanja o samome sebi i ako se ne pratite pazljivo... jaaaako pazljivo, bit cete sigurno prevareni od samoga sebe.
No, velika vecina nit ne shvaca da su sami sebe varaju...
Odnosno, ispricavam se, tocnije bi bilo da jedan dio vas, vara onaj drugi...Onaj za koji vi mislite da predstavlja vas.

Vrlo je sofisticiran taj dio vas... ekstremno inteligentan i poznaje sve vase emocije i tajne. Zna unaprijed svaki sljedeci potez vaseg uma, vasih misli...a jako poznaje vase zelje!

Zato i rece tamo jedan na planini, a koji je to pak cuo od drugoga na planini, pa ovaj opet od....... Da se treba znati oduprijeti zeljama...netko ce to nazvati pozudama, no to je ovisniji dio tjelesnoga!

(trenutak da pripalim cigaretu...)

Dakle, htjedoh reci, pa da sad i nastavim, da taj drugi dio vas, a koji ima i strucan naziv u psihologiji, a i interesantan naziv u duhovnosti... vas konstantno uvjerava (zapravo vas ne uvjerava, jer mu bezrezervno vjerujete) da su vase mane iliti nedostaci, zapravo ono cime bi se, zapravo trebali kurci...pardon - ponositi.

Pa onda... ako priznajem ovdje da sam ekstremno tezak covjek u naravi, a potvrdeno stotinama kojih su pored mene prolazili, ja to doista ne vidim kao simpaticnost.
Zasto ljudi imaju poriv da im se na strancu svidi sto je zajeban, tezak, svoj, a uz uvjet da taj objekt cesto gleda nekud u daljinu, kako se to ono rece...i sjedi sam na terasi uz obicnu produzenu kavu koju staaalno pije, a jos k tome ako stilski otpuhuje dimove...
Ljudi su tako lakovjerni i naivni, mozda ne vide od dima, ja neznam.

Neku vecer, nedavno, zapleo se sa jednom preedivnom djevojkom koja je cekala autobus na "mazurancu".
Ja kao ja, a sta cu, sam izazvao... nesto sam dobacio... to je iskomentirala i ubrzo shvatila da sam zanimljiv sugovornik.
Tako sam i htio da bude.
Jebote, cijelo vrijeme me je gledala ravno u oci. Ne volim to, ali bile su tako lijepe.
Razgovarali smo dvadeset minuta od prve sekunde, bez prestanka... samo je islo.
Ubrzo sam shvatio da je iznimno inteligentna, jedna od onih kojoj ne mozes skrivati.
Opasno smo se nasli u tom vrtlogu rijeci i onoga sto te rijeci prati, a vi koje znate sto to te rijeci moze pratiti, sada vrlo dobro shvacate o cemu pisem, pa da ne opisujem. Dobro? Dobro!

Vidio sam iz sekunde u svaku sljedecu da me sve vise zeli...(ne govorim o seksu).
I ja sam isto tako htio nju... stvaralo se nesto i to munjevitom brzinom.

I da puno toga sada preskocim.... istekne dvadeseta minuta i ja kazem da nam je razgovor zavrsio i da mora krenuti.
Uspjela mi je reci da joj je jakooo drago sto me je upoznala i da......

E to nikada necu saznati... Sto je htjela jos reci!? Tu sam ju upravo ja prekinuo i rekao joj da si sjedne u bus. Pogledala me je tu milisekundu, nije se htjela predati, ali moja sugestija je bila jaca. Otisla je sjesti, kako sam joj rekao da ucini.

Nije bitno sto je ona vidjela uz svu svoju pamet koju je imala, to sam se uvjerio.
Bitno mi je ono sto nije vidjela. Tako sam bio prema njoj ugodan, bio sam to bas Ja, onakav kakav jesam.
Vjerojatno je i to bila primjetila, pa...
Ali nije vidjela, niti naslutila moju zajebanost koju nosim sa sobom... unistilo bi ju to da je ostala.
Mozda ne za godinu, mozda ne za dvije...

Instinktivno sam sve ucinio, svijest mi je instinkt preskocio. I dobro da je tako bilo.
Naravno, i vas Lord je covjek, a ne samo Lord... pa sam se pitao kasnije, a sto da sam ipak uzeo njezin broj, a koji mi je htjela dati...!?
Nasli bi se, mozda vec i sutradan... i bilo bi sigurno lijepo. I bila mi je par dana tu oko mene u tom nekom...
No, vise nije i sve ide dalje. Al to ne umanjuje moje sjecanje na nju kao jednu od "onih".

Bilo je ovdje na iskrici clanica koje su primjetile moju neku kontradiktornost, pa su imale potrebu da mi to onako, filozofski i prezentiraju... kao sad ce one meni rec... i satjerat me u verbalno cinjenicni kutak. A sta cu!? ajd, evo dajte... ma joj...

Nekim je clanicama izazov sa mnom polemizirati, jer sam ja kao eto, elokventan tu i duboko pisem.
Pa se one "trude" da me fasciniraju pomno biranim rijecima i velikim mislima... a ne kuze... kurca me nisu skuzile...

Ja pisem jednostavno! Jel to ok? Ja se tako izrazavam i meni je to normalno. Zasto nekoga mora fascinirati nesto kod drugoga, a u ovom slucaju moj stil, a do te mjere da ga kopira u izricaju? Pobogu, budi svoja i pisi kako i inace pises, pa cu onda i ja otkrivati nesto.

Uvijek trazim jednostavnost... ali moja jednostavnost nije nuzno i tvoja...
Jeste li kad o tome razmisljali?

I sada...
Ne treba nekima, a ocito vidim, dugo razmisljati, da bi se shvatilo da je Vas Lord u naravi vrlo kontradiktorna osoba.
Ali tu i jest problem... sto nisu dugo razmisljale.
Zele spoznati Lorda, nekim ovlas citanjem njegovih promisljanja. Da bi se Vaseg Lorda barem dijelom shvatilo ili barem, naslutilo, treba puuuno puuuno vise od razmisljanja... treba ukljuciti jos jedan senzor...(ako se ima za ukljuciti).

I sa tim senzorom se onda moze shvatiti u cemu je zapravo kljuc!
Kljuc i jest u kontradikciji samoj. I kljuc je i opcenito uvijek u kontradikciji.
Cak vas i fizika to uci, samo malo mucnite svojom glavicom i otkrit ce vam se taj svijet. Tu Vam je kljuc!!!

Ali, malo prije ste, neke bar, pomislile kako Lord misli da je vazno sto on govori o sebi na nacin kako njega treba otkrivati.
Da on sam sebi daje znacaj i inputira u vas um vaznost da je bitno njega pojmiti i njegovu neku mozebitnu kontradikciju; ma kome je vazno sto je Lord, samo njemu samome, jel tak!?.... Ali neeee..opet ste se prevarile.
Nije niti to..aha ...ringispil pravi...

Ja, dakle Lord, ne govorim o "sebi"... (kontradikcija!?) (egom pomucena!?)

Kao da je meni, Lordu stalo do toga da Vi mene istrazujete...mene i sve moje (kontra)dikcije.
Mislite li da je moj, a ipak prisutni ego, toliko jak, da bi mi godilo saznanje, kako me Vi kroz rijeci istrazujete?
I to bi meni trebalo biti bitno do te mjere, pa cu se eto uputiti do Onanije... Ma nee!

Ne znace mi komplimenti, niti obasipanja... volim rijec koja je cvrsta i mastom izazvana. A mastom do zbilje.

...i upravo u tome je skriven jos jedan kljuc.

A taj kljuc je zapravo istina, da Lord zapravo pise o Vama... vise nego o sebi! (a pise i o sebi...)

KRAJ...

Napokon sam i taj blog sada dovrsio, pa si mogu smireno izvaditi jedan cd iz kutije, koji sam nedavno kupio - original!

Stavit cu ga i u nedavno kupljeni Cd-player marke Akai, pa kad popalim sva pojacala, equalizere i zvucnike... jedino sto cu cuti biti ce kristalan zvuk jednog od najboljih album svih vremena, a to je "Dark side of the moon" od Pink Floyda!

---------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------
-----

P.S. - osobno

dok sam pisao naziv albuma sjetio sam se tamo jednom davno spomenutog Mladog Mjeseca i nekog stiha kojeg je On izazvao... iako insinuacija izostaje, ipak je interesantno usporediti naziv albuma sa svrhom ovog Post Scriptuma.

Zar ne!?

.
.

A samo sam jučer stajao na zapadnoj obali Dunava.
Tako širok i dug, podsjete mi neke daje...

I opet je sipilo
Ili bolje receno padala je rosa

Nisam vidio nit dal je mjesec bio mlad
Od sivila onog
A i dan je bio
Na drugoj je strani

Cemu i spomenut se vise mjeseca
Bio mlad il star
Kad je na drugoj strani
A zasto je tamo

Ja to neznam
A ízazove me jednom
I slutnju izbaci
Jer mjesec je lijep

Kad je dalek
A kazu da je negostoljubiv
Kad u polje njegovo stupis
I slutnju izbacis


A samo sam jucer stajao na zapadnoj obali Dunava!

Pušim sam u prostoriji otvorenoga prozora...

tako me kiše opuštaju...

čujem ja nju.

i samo uđem u neko stanje... poznato kod mene odavna.



I kak te misli dođu, a nikad shvatim otkud...

tako dođe i ova.... a nije moja.

...neznam otkud.



Kiše sve rastope
One su i kao vrijeme

Koje teče
Polagano
Sigurno
Nemilosno

I otisci nestaju, kako ih nije bilo
Ni prije no što su nastali...


.
.

Ako imas svoje 'ja', to znaci da neces...
(dal da budem fin, il onak iz naroda? Ma, iz naroda, jer se trenutno finim ne osjecam.)
(...al to bi brutalno zvucalo. Napisao sam, pa obrisao. Jebote, sve sam se i ja preplasio svojih rijeci!)
(ajd, da probam biti polupoucan!)
(Ivona, ako ces ovo citati, da znas da se ne odnosi na tebe.,ti si cura sasvim ok)

Dakle, to znaci da svoju energiju neces dijeliti na one koje bi te obasipale laticama u trenucima kada im treba Rijec, ne bi li dobile koju dozu lijepih rijeci, pokoje razumijevanje etc etc.
A ja tako padam na slabost...i to je meni, dakle, samome slabost.
I padnem na slabost i postanem zainteresiran...pa se pocnem javljati, pa dodje do toga da ja trazim razgovor...ali vidi ti vraga jednoga, sad ona nece. Ucini mene dama ponizenim!
Mene!? Ponizenim! Kao ona nema vremena za mene! O jebem ti ja svu finocu tvoju vjestacki (umjetno) usvojenu!
Aaa, prevarila se djeva u meni. Ipak ne nosim ja papuce, iako ljubav poznajem. Poluodjeb dozivjeh. Ma da je barem odjeb!
Da je odjeb dala, bar bih ju zbog stava póstivao! Zaista!
Ali kako da postujem one koje su na pol!? Pola od svega!
Sve kao jesu, a nista nisu!
Ipak, krijem ja da je puno dima kroz mene proslo!
Mislim, cemu isticati oziljke i iskustvenost!?
Prosao pakao i vidio raj!
I bogatstvo i bijedu! I iskusio osobno!
Al taj i takav zivot me nije pobijedio...barem ne jos!
Jer jos uvijek mogu napisati stih!
A i znam da mogu, ne treba meni lijepa rijec!
Znam ja sebe i poznam svoje 'Ja'.
Lijepa rijec je za skromne zene i slabe muskarce!

Ali ja sam netko treci i to samo zato sto tvrdim da sam Nista!
Ali to mogu reci ja, ali ne i ti.
Niti dopustam da me se tako tretira!
Stovise, od takvih se sklonim!
Ne jer se bojim!
Nego da ne napravim nered!
I tako... a sada za vas koji imate srce, al nekad ga krivima uputite!
Imajte svoje 'ja' i dostojanstveno se povucite!
Ne molite, ne trazite. Ne hranite takve! To su zvijeru u milom oblicju! Ispljunut ce vas nakon sto vas prozvacu!

Ali....ne znaju takvi da...


Ima jedna prica u knjizi otkrivenja gdje Bog porucuje.
Kaze, da si barem studen ili vruc!
Ali si mlak, pa cu te ja ispljunuti iz ustiju!

Sve se u zivotu vrati, bas sve!
Vas je Lord to u zivotu naucio!

Danas sam se dopisivao i mejlovima i 'naslovima'.
Bas sam se puno danas dopisivao, jer na godisnjem sam i u rijecno-sumskom dijelu zemlje!

Tako da ti koja citas, neznas da li se ovo odnosi na tebe. Mozda si ti, ali mozda nisi ti!
To zadovoljstvo konkretnosti ti necu pruziti!
Tako da...sa vas 30-tak sam se danas cuo i...zasto ti mislis da si bas ti ta iz gore navedene price!?

A sama ces sebi biti indikator! Do you get it?

Javim se ja tako, a ocito po drugi puta, gospodicni M.V.
Ok, lijepo je sto mi je odgovorila, no napise ona da smo se mi vec culi.
Dobro, vjerojatno jesmo, ali u moju malu pamet ne stanu svi ti silni nickovi, barem u smislu s kim sam se dopisivao, a s kim nisam!
No, sam taj nadimak - M.V. sam zapamtio! Ostala mi je u Vip-u.

Ajd ovako, jedan od kriterija po kojemu odlucim nesto napisati i prvi put se javiti je i mastovit nick.
Nije presudan, al to me privuce!
I u nedostatku nekih drugih informacija, taj nick - M.V. mi se ucinio simpaticnim!
I napise ona meni u odgovoru jos i to da sam u prvom napisavanju provocirao!
A sam znam da to u pravilu ne cinim, osim ako nisam opravdano izazvan!
Tad sam brutalan verbalno i znam da to nije ok, ali...

No, nastavi ona sa mnom tipkanje!
Cak i pitanja padnu...jesi li dobro, sto radis...tako nesto!

Mozda ipak nisam onda toliko provocirao. Mozda!
I ne zeli reci sto je, a mene kopka, znatizeljan sam do srzi u svojoj naravi.

No, draga moja M.V. eto u poruci tebi, stoji ono o mailu, a i ono vrijedi gdje sam napisao da necu odgovorit na mail, osim ako neces htjeti!
I na kraju...znatizelja je zajebana stvar, znam to! :-)

Lijepi ti pozdrav, M.V.

Mali se psić
Umara brzo
Jer veliko
Mu srce

Pratim ga pogledom
On to ne zna
Pratim što volim
Čezne za tim

Teške su riječi
Same po sebi
Umorio se psić
Veliko mu srce

Ne sjecam se kada mi je posljednji puta bilo ovako dosadno kao danas.
Danas je drugi dan mog godisnjeg odmora i trajat ce do sredine devetog mjeseca i to je prvi dio. Tako sam i htio.
Jesam li postao ovisan o svojem poslu?
Em sto ne radim, jos sam i pobjegao od doma!
To su za mene pravi šokovi!
Pored rijeke i kisa pada i pada.
I ja nemam sto da radim!
Knjiga koju sam ponio me ne zadovoljava.
Popravljati nemam u unutrasnjosti sto!
Vani sve mokro, kisno!

Bit ce da je to ipak stanje duha. Odnosno, potpuno odsustvo.

Tko ce docekati petak kad mi dolazi moj vjerni prijatelj.
Tada cemo otplutati rijekom, rasprave nece uzfaliti.
Uzfaliti ili usfaliti!? Kakva rijec! Vjerojatno je usfaliti.

Tavan sam detaljno pospremio, fuge napravio, kanal za vodu prokopao, stari kredenc renovirao.,
I sto da radim?

U kriticnom sam stanju i to spoznah tek po tom sto ovdje pisem o tom.
Ako kise stanu, otici cu oprati camac!

Nit me romantika nece, kad plovit moram sam!
I to je to...samo da sebi dokazem kako dosada tupi!

A da pogledam koju tursku seriju...

Kad tišinu pojačaju cvrčci
Tri puta već me zovne
Budi me
I ja sam tu

Noći su uvijek tajne
Tri puta saznajem to
Kao dijete slušam
Nema riječi da izrečem

Odoh u san ponovno
Tri puta činim to
Hoću li jutro dočekat'
Hoće li sjećanja još bit'

Kristalno je nebo noćno mračno
No ipak zvijezde učine to
Isprala voda sve što se objesilo ponad
Nas

Zemlja će sve prihvatit'
No da l' s ht'jenjem
Jer Milost je Njeg'va vel'ka
I što je Zemlja već da sluša

Spustila se u osjetu vrtnje
Ta slabost, ali znana
Kako li iz osi izbacuje
I ostavlja me sama

A u spinu je zivot
I to Duhom znam
Slabi mi tijelo u tomu
I ne prati moj san

Niti dah vise slijedi
A ritam posustaje
I u onim otkucajima slijed
Tek vrtnja stvori nered

Da. Pitam se i pitat cu se i dalje? Ne trebam ja odgovora. Sasvim sam zadovoljan i time sto znam da se pitam...

Kako sunce stoji

Zasto se zamrzne kad je hladno

Zasto neutrino prolazi bez otpora

Kako sutis

Zasto zena ima ono sto muskarac nema

I zasto je i obrnuto

I kako to moze biti toliko kompatibilno

A da ta kompatibilnost stvara dalje

Sto je bilo prije singularnosti

I gdje se gravitacija stvara

I...

Zasto Ivo Banac onako izgleda

Svakako da je on danas dobio najveci kompliment koji je mogao dobiti i to je
stigao na takav nacin kako komplimenti u pravilu ne dolaze.

Ako nekoga komplimentirate, a uz uvjet da ne manipulirate, upotrijebit cete
razne epitete, a koji moraju odgovarati vasem osjecaju prema doticnoj osobi.

Njega je doista oborilo povjerenje koje mu je ona iskazala. Taj neocekivani nacin.
I to je bas ta rijec - povjerenje.

Nije joj dopustio da pojmi njegovu iznenadjenost. Toliko ostru, a ugodnu.
Ostao je zatecen njenim pozivom.


Sto vrijede komplimenti koji se sipaju, oni se ionako moraju naslutiti ne bi
li tako rasli dugo... ili barem samo tinjali.

Sto brzo gori, brzo i izgori.

Istina, rekla mu je neke stvari o njemu samome, koje malo tko primjecuje.
Mozda je i ovo "malo" cak pretenciozno receno.

Nije mu bilo potrebno da mu netko o njemu samome kaze nesto lijepo ne bi li tada
on zbog sebe bio sretniji; te egu ugodne opaske.

Bio je sretniji jer je shvatio da postoji netko tko to vidi.
I prepoznaje kao vrijednost.
Sretniji ponajprije zbog nje,a onda i zbog sebe.

Onako nenametljivo, jednostavno, samo izreceno.
A nije imao namjeru ista izazvati. Evo, nije imao sigurno!

I jos jednom: "nije imao namjeru ista izazvati!"

Jednostavno se sve nadovezivalo i svaki je komentar bio kompatibilan sa
prethodnim...vrlo prosto, bez puno nastojanja, muke...

A povjerenje...!?

Kada ga je pozvala da joj bude drustvo, njoj samoj... onakvoj.
A on joj je predlozio da ode sama, negdje van grada; sa sobom sama.

Htjela je da on bude uz nju. Zasto? Nije ga poznavala, vec kroz slova naslucivala.
Imenom ga nije mogla dozvati.

...a htjela ga je povesti ravno do svoje samoce...

A upravo je to njemu bio najveci kompliment koji je mogao dobiti.
Da li je tada bila toga svjesna?

On je to sebi protumacio kao iskaz povjerenja, vjere...
Da li je tada bila i toga svjesna?

Netko mu je vjerovao, a da ga je samo slutio. To su rijetkosti.

I otad on nju sluti na drugaciji nacin...

...(pa ako se i predomisli i nikada ga vise ne pozove u svoju samocu, njemu ce

biti i to dovoljno, sto je barem i na tren to pomislila...)


Moci ce i sa time zivjeti ...barem tek sretnije...!





...i sto ti je ironija!?

On pomisli da je ona mozda jedan predivni saljivac!

...su bile cigarete koje je pusila ona zena koja me je rodila!
Njoj hvala na tih 9 mjeseci, a hvala joj i u svim sljedecim danima u kojima se za mene brinula.

No ipak...ovaj Lord, kojime zapocinje nadimak, sto si ga nadjenuh, pretpostavljate ipak, ne bi mogao biti inspiriran gore navedenom slucajnoscu.

Ipak je nadimak izraz onih mojih teznji za afirmacijom u drustvu, istom tom drustvu koje me kao Lorda, u zbilji, nije spoznalo.
Tako da u neo virtualnom svijetu imam priliku kompenzirati sve one osjecaje manjevrijednosti, sve komplekse uzrokovane nepaznjom onih sa kojima dijelim svoj Lordovski svijet.

A po istini bi islo ovako...

Registriram se ja!
Trebam si upisati nick, ilitiga, nadimak po naski.
I sto da smislim!? Tu sam naslutio da mi mastovitosti nema.
Pa sam si razmisljao o sljedecim:

Apolon
Rambo
Alfa muzjak
Loverboy
Crni vitez
Potentan 21
Oprasivac-zg
Darth vader
TomislavKARAmarko
KolindaG.KITArovic
AU Hasanbegovic ...ili naprosto
Sexmachineman

Shvativsi da i nisam toliko potentan, a niti alfa, jos manje loverboy, a nikako ni rambo, a darth vader je umro...
...vratio sam se ponovo na pocetak!

A sada stvarno...ovoga puta!

Pocelo je sa zeljom da se sto vjernije predstavim. Ovdje.
Pred vama, meni nepoznatima!

Uglavnom, razmisljah tada, kako da se definiram.
I nakon poduzeg razmisljanja shvatih da se definirati ne mogu!
Zasto? Jer ja mogu biti i sve i nista! Samo covjek!
Ni vise ni manje.

Tako sam zakljucio da sam, ocito, van svih tih definicija.

I tako je doslo: Van Definicija
No, malo anglizama ne skodi, pa sam translatirao u :
Van Definition.

I to mi je zvucalo kao neko prezime...nekog Germana, plemenite loze, no cudno, ipak sa engleskim prezimenom!

A da bude Lord Van Def...? ...pa to bi bilo sasvim zgodno!

Slazete li se!?