Čovječe, kakav blog!

Ima li sunca u Lici.
Naravno, tu sam. :)

Zlatokosa, zlato, sunce.

...na vaše sjebane poruke.
Ziher vam ja nisam elektro gejša da vas spašavam
prepiskama dosade vaših ograničenih umova.
Mnogima sudeć po fotkama treba pomoć
defektologa, neuropsihijatra ili veterinara.

Jedino što me zanima je da napišete čime
i kako možete doprinjeti mom domaćinstvu.
Ponude rada i novca.
Vadi pare i donesi cigare.
Mene ćeš kavom osvojiti? Možda plantažom, klošaru.
Pun mi je kurac sirotinje koja bi glumila baju i tražila REŠPEKT žene.
Ma za što, čemu se nadaš?

Sirotinja me ne zanima, marš u kurac.
Vi s kržljavim, invalidnim ili pretilim tjelesinama od kojih
nema koristi za fizički rad, obratite se na
druge adrese.
Meni ne treba tip kojem je domet isprđavanje kauča
jer tražim fit muškarca.

Jadna mogu biti i sama iako nisam.
Ali ja ne tražim otromboljenu nesposobnu sirotinju.
Izjasni se što nudiš ILI IDI U PIČKU MATERINU
jer odgovor dočekat nećeš.
Što ti puca kurac šta se radi, marš!!!

Jel bi možda pičke? Oćeš malo sutra.
To tvoja liga ne igra, skači u Dunav crni što se mene tiče!

Nova kategorija.
Čim me klikne netko gdje mi bilo što ne paše,
šusnem ga na block preventivno dok nije krenuo.
Kao nogom u dupe pa kres u Podvelebitje.
Dobro ti je tamo, momak!

Danas sam imala osjećaj da sam upala u raj.
Šetala sam sa sinovima po nepreglednim stazama
prepunim lišća svih boja.
Šarene krošnje. Kanjon Like. Nestvarna rijeka Lika.

U jednom trenutku ostala sam malo iza njih.
Oni su trčkarali i smijali se.
Stariji je toliko brutalno lijep. Mlađi zvrk.
I tako se obožavaju iskreno.

I gledala sam taj komad prirode ljepši od ičeg.
I tu dvojicu.
Jebote ja sam ih rodila... kako god sve bilo,...
Gle ih!!!

I nitko osim nas na tom komadu Zemlje koji ne liči na Zemlju.

I rasplačem se od sreće.
I otrem suze da ne misle da sam tužna ili neš, pa potrčim za njima.

O što život zna biti kurva.
Ali ponekad......

Jel mi paše 20cm.
Onako bez jebemti budaletina.

Rekoh- paše savršeno ali imaš 60tak godina
I nisam spremna trpjeti te dvije suve šljive iz kompota
Što se rastežu kao željeznica koju guta već daljina.

Najdraža pjesma svih vremena.
Mlađi sin obožava sa mnom plesati, totalno je moj.
Uskoro ćemo moći koreografije zasad samo fristajl
Al prirodno nadaren i uvijek voljan za dens kao i ja.


Link

Moj mali je bio pacijent izvjesne Nate,
na kojoj je umro Bandić
Tako kažu.

Ispala mu je bravica a Nata napizdita.
Nata ne želi više s njim raditi jer ne čuva aparatić.
Uobičajeni slom pičke, teški neurotik, crvena i luda.

Kažem ja- Prvo, vičete kao kobila.
T je pojeo Snickers i bravica je ispala.
Vi bi mu uskratili liječenje.
Ja znam za kardiološkog pacijenta kojeg su liječili
Iako je protivno uputi pun kokaina i viagre
jahao neku kurvetinu kojoj je kupovao torbice.

Sad ga liječi Natina šefica. Dobili smo ispriku.

Iako kuma upotrebljava brutalne vulgarne termine
u komunikaciji, ja sam odlučila ne spuštati se više
na taj nivo poganštine. Ona nek dere svoje, a ja
sam ipak gospođa a ne uličarka prljavog jezika.

Dakle, umjesto izraza fuksa i sl.,
odsad za kumu kažem
da je - dama bez predrasuda.

1. Skuhaj rižu (da ostane sirova)
2. Istresi na rižu konzervu kukuruza
3. Uživaj

Pitala me kakvo je, rekla sam da bi valjalo za loviti šarane ali da sam ja na ketu... :)

Moj stariji sin bio je izuzetno napredan i sve je kužio u ovoj dobi. Ali miran, skoro trom, zen-budist.
Mlađi... je... hiperaktivan. Živa vatra. Vulkan. Spretan, okretan, kolut naprijed, kolut natrag, nema gdje se nije popeo, JEDNE SEKUNDE NE STANE i ne sluša ama baš nijednu zamolbu ili prigovor.
Ne jebe živu silu.

Idemo van bar 4x dnevno da ga izmorim.
Kao npr.belgijski ovčar ili tako neki luđak kojeg moraš umoriti da ti ne sjebe sve.
A sad je kiša. Uopće nemam više ideje, evo izmičem sofu da mu napravim skakaonicu.

Znaju ljudi imati prigovore meni ali rodilo se 100x žešće.
Da ga grdim, to mi je ko sebe grditi.
Samo nek je čitav, takve akrobacije nisam vidjela, ovo je kaskader, sportaš, ne znam kaj je ovo ali takvog vidjela nisam.
Ništa ga ne zanimaju npr.slikovnice ili išta za mućnuti glavom.

Samo rokenrol

U parku ljuljam malog, čovjek usisava goleme količine lišća.
Kaže "džaba ja usisavam kad ono stalno pada!"
Kažem mu da tako i ja džabe usisavam po kući kad djeca stalno mrve.
Sizifov posao zaista, baš smo se smijali. :)

Misto mi je prepuno fizikalaca.
Gradi se parking plac.
Fino ih pozdravim pa kukam
dok preskačem rupe
Pošto sam kao šofer dosta retardirana
Govorim joooooj upast ću
A oni meni neeeee ma šta bi upala.
Kad preživim mašem im razdragano
I kažem im ajme spasili ste me.
Tako su slatki i dragi!!!!
Obožavam taj moment dana.
Da su bar uvijek tu ti zgodni tipovi.
Jebeš intelektualce
i njihova sranja kroz gusta granja.
Kao rumeni kolačići dječaci kopaju po ulici!

Mirka Vasiljević, glumica lijepa kao da ju je Bog za sebe radio.
Vujadin Savić, sin slavnog Duleta i sportaš, lep ko greh.

Četvero djece. Mladi se sreli, još uvijek mladi.
Tradicionalna obitelj.
Slavni, bogati, i četvero zdrave lijepe djece.

Pošto mi mobitel izbacuje razne glupe stvari tipa neke srpske novine, baš njima sam znala... pa ne znam je li prava riječ zavidjeti, mislim da ne. Ali diviti se svemu skupa, toj mogućnosti da se dvoje takvih sretnu.
Pa opstanu.
Pa suspregnu ego i ipak im je u svemu tome prva- odanost, sklad, obitelj.
Sve to što sam ja tako silno željela, i sama se opredjeljujući za one koji su se činili tradicionalnima i normalnima. O jebote koji smijeh. I u redu, ja sam nešto fulala u procjeni, ali baš takvo što sam smatrala idealom.

Jer Mirka nije ni neka tamo sjebana koja samo doma čuči.
Niti je on neka sirovina primitivna.
Ne, točno sve kako treba biti, moje poštovanje.
Ma ne zavist baš, ali onaj neki "ah, može se ipak, ..."

Fast forward: Mirku je Vujadin prevario s 21godišnjim transvestitom. Vujadin je dakako i homofobni pravoslavac. Mirka je zbog tlaka završila na hitnoj, Vujadina je transvestit ucijenio seks snimkama, snimanim na Zlatiboru i Cipru (Kipru) gdje su čekali Novu guzeći se.

I u ponudi vidim "zeleni čaj s okusom orehnjače".
Ajde momče da vidim šta znaš... mada...
Skeptična sam :)

Znate, ovo mjesto je sve što sam željela.
Kao mala sam mami izrekla proročanstvo da ću "kad budem velika imati drvene stepenice".

Par dućana i kafića, mali dom zdravlja u alpskom stilu.
Oko nas šume- neopisive. Šetala sam jučer poljem i gledala golema stabla u svim bojama, imala sam osjećaj da sam na LSDu kakve boje.

On je to asketski... ali ja dodajem male keramičke patuljke i gljive, karirane košare i parketu sam udahnula miris bora eteričnim ulnima. Malo pomalo. I sve više.
Klinci su tako, tako, tako dobri. Lijepi, pametni, umiljati.
Kao dva jablana već se vidi.

Ovdje ne trebaš puno. Jer je samo po sebi već.

Sve to što fali, tako je lako i tako rješivo, nakon što se ONO preživjelo.
Tako da gotovo da ništa ne fali. Ne znam ni što bih puno poželjela.
Jednostavno sam uvijek maštala da bude ovako.

Bake koje pridignu dijete i izljube ga svog, pa mu križić na čelo stave.
Miris bukovine i hrpica drva u kutu.
Da sam na par sekundi od kuće u takvoj šumetini.
Da svaki ormar izgleda kao da je tamo Narnija.
Sve sam htjela točno ovako, osim...

Osim što njega nema. Na način na koji moj ovnovski mozak teško prima, na način poraza,
neke kapitulacije gdje se nije računalo baš ništa...
I jutros sam gledala kako pada lišće, u nekoj sepiji sve,
Bila je neka reklama za Brut čini mi se kad sam bila mala,
Neka žena koja stoji i uzdiše za njim. Sjećate se?

I na tu čežnju me zauvijek osudio (ili sam se ja?).
Taj treperavi čovjek koji je samo malo nešto, pa otišao.
I mozak krene žaliti što nije vidio koliko je sad ljepše.
Karirani jastučić.
Maskara s kojom sam kao da imam umjetne trepavice.
Dunje.
Što god. Sve. Sve što me toliko oduševljava.
Taj obris šuma. Bubamare koje dolaze na stol.

Nekad me primi nešto strašno, taj njegov odlazak razlije se preko rubova mene.
Ne vidi se to jer ja ne plačem.
Samo osjetim da su mi oči vrele i gutam prazne kugle zraka kao olovo.

Ne traje dugo, ne smije.
Više je stvar što dođe nenajavljeno.
Da imam sve što sam sanjala, i nerješivu noćnu moru.
Sve se može popraviti, ali ovo ne.
On je mrtav, i taj komad žerave iz pakla nosim u svom raju.
Nemam ga gdje odložiti, samo ga premetati i vježbati fokus.
Ponekad se ipak opečem.

Link