Čovječe, kakav blog!

Link
Slažemo cijeli dan košaricu na Notino-u, s plaže mi tipka.
Prvo je htio Dior Sauvage, ali se predomislio i odlučio za Jean Paul Gaultier Le Beau.
Nemojte me pitati koliko to košta, nije mi dobro.
Ali ima tu strast. Obožava parfeme. I ja ga podržavam.

Međutim, ja dugo nisam imala. U trudnoći mi je bilo muka, a nakon trudnoće bi što bi...

Isprva sam si htjela kupiti Cacharel Anais Anais, međutim moj sin je pročitao i zaključio "to nije za tebe, to ti je za neku staru babu... vidim po flakonu."
Da FLAKONU! Omg...

Zakon mi je njegov stil. Obožava sve skupo i nabrijano. Može to biti ne znam što- ali ako on ne voli, neće nositi da ga jebeš.
Kupili su mu baba i deda dva para Reebokica i jedne Pumice- ma nema šanse, evo ih stoje (ako tko nosi 42 ili ima dijete da nosi 42... ja nažalost 41 pa ne mogu a predivne su, pogotovo Pumice).
I ništa, prvo sam mu rekla da je bahat i nezahvalan i nisam mu htjela kupiti te točno njegove jedne koje želi Nike...
Ali ima dijete pravo: "mama, ja te tražim JEDNE ali kakve ja želim a ne kakve deda misli da se nose... Meni ti smeta ako je neka crta ili boja ili nešto što ne želim nositi. Imam svoj stil!"
Normalno da sam mu dala lovu da ode sam kupiti ono što on želi.
Ne možeš njemu dirigirati ništa, nema šanse, to se zajebao tko uopće pokušava.

I zbilja ima. Zato mu ja nikad ne kupujem robu sama, nego izdvojimo popodne i obavimo kupnju.
Obavezno odemo i na cugu ili ručak.
I uzme si par stvari- sve su skupe- ali on to zaista nosi dok nije za baciti.
I uživa u svakoj krpici.

Meni je dao puno savjeta i kritika:
-debljina- niš ti nemre stajati ak imaš takav izgled i "napumpanu glavu" (fak...)
-kosa u repu- ili nosi kosu raspuštenu ili ošišaj na kratko a ne ovako
-bez šminke: nisi muškarac
-bez parfema: šparaš na parfemu a pušiš, dost glupo
-jeftina roba: radije si kupiš tri lijepe skupe stvari, nego te krpe za brisat wc

Mislim da ga dosta opterećuje moj loš stil, odnosno što nemam stila.
Ali da mi se sad odavde do kraja ulice poredaju najbolji jebači svemira i kažu "ajde Barbara skockaj se za mene!", mene ne bi taknulo ni 0.0000000001% od činjenice da znam:
moj sin,
moj prvorođeni sin,
pamti da sam jednom nosila YSL Black Opium.

O jebote sunce, što čekam? Neću čekati ni da smršavim ni da ne znam što bude- idem si ubosti par finih stvari i konačno se popesti na štiklicu makar malu. Pa moj sin je stajliš a ja kao na metadonima.
Bogami počet ćemo s bacanjem u smeće MOMENTALNO ove tri bolesne spavaćice.
Koji parfem će mi izabrati, taj ću nositi.

Kako je mali zakon. Jealn Paul Gaultier "Le Beau"- e jebem ti mater bogami će ga imati ako je u stanju s 12 godina kužiti se koji je kakav i znati izraz FLAKON.
Oduševljena.

Link I wanna dress you up in silk, taffeta :)*

............i samo da se zna: kad sam stažirala za Mrsićevih 1600 kn (!) godinu dana... moja beba je mirisala na Bvlgari Petits et mamans. Nema to veze s nasljedstvima, bilo bi isto, snađem se ja.

UPDATE: izabrao mi je Armani My Way.

Ženski parfem Armani My Way Le Parfum potaknut će vašu čežnju za novim otkrićima i životu prema vlastitim pravilima. Intenzivna, slatka interpretacija karakterističnog cvjetnog mirisa My Way rođena je iz kontrasta kremasto-baršunastih nota tuberoze i veličanstvene svježine perunike te odražava dubinu i neovisnost ženskog genija.

cvjetno-drvenasti miris s puderasim notama iz 2023
intenzivna interpretacija originalnog kultnog mirisa Armani My Way
utjelovljuje neovisan i dubok aspekt ženstvenosti


..........znam da mi nešto kazuje, isto kao što smatra da Anais Anais nije za mene. Već par sati čita o ženskim parfemima i rekao je da ovaj. Kupujem!

nekih teških događaja u životu, imaš prvo taj period šoka, zbunjenosti, užasa. Onda krene, lagano, osjećaj da život nije samo to, i da i dalje sunce izlazi, trava raste a život se događa. To krene lagano, a onda samo odjednom primijetiš da je niklo, kao božićna pšenica. Nisi svjestan da niče, da raste, ali odjednom se osvrneš i- niklo je.
-------------------

Vjerojatno, kao i u svemu što traje i što je proces, stvari mogu poći na više načina.
Nešto kao ova nedjeljna juhica koja krene ujutro... Prženjem luka na ploči štednjaka, do stavljanja dva karanfilića, toliko je toga što proces čini ipak individualnim, u detaljima. Nekom juha zagori, iskipi, netko ne daje dovoljno vremena, pažnje, netko po sebi nema sastojke...

Ovih dana sam, sasvim slučajno, naletjela na izvjesnu Arbnoru Elezi, u bespućima interneta i naših postojanja.
Osoba je s invaliditetom, ima sindrom staklenih kostiju, u kolicima je, zubi joj ispadaju i išla je na neku operaciju gadnu... Ima toliko zgodnog i dragog muža, rodila je prekrasnu kćerkicu, a toliko je vedra... I mudra... I ne znam kakva bi bez te patnje bila- ali primjer je da se i s patnjom biti može.
O, još kako. Pazite- ima nas koji smo sjebani jer nam zubi nisu dovoljno bijeli, ili jer nam kost nosa nije ravna. Arbnora Elezi s takvom gracioznošću lebdi iznad svoje zadane, rođenjem na nju naprte nevolje, kao da je njeno biće ma koliko u tu nevolju uronjeno bilo- nešto što lebdi iznad svega toga s osmjehom.
Kao da nije toliko važno, koliko bi možda netko pomislio da jest.
I tu je prezgodan frajer, i tu je preslatka curica, i tu je Arbnora koja se prije gadne operacije smješka, zbija šale, i koja tom istom mužu iz kolica napravi užinu za posao, uredi kutak s rozim stvarčicama svojoj kćerkici (koju je, tako lomljiva i u kolicima i malena rastom, Arbnora Elezi živu i zdravu i nevjerojatno prelijepu... rodila).

O, Bože. Da je sretnem, zamolila bih je da mi dopusti poljubiti joj ruku.

---------------------------------------------
Neke stvari se mijenjaju.
Vidim po načinu na koji lakše odlazim od ljudi, na koji se više veselim malim stvarima, na koji sam hrabrija i direktnija, na koji me zaista neke stvari više ne dotiču i istinski ih razumijem
(npr., ne nikako ne bih bila s tobom iako znaš ubosti pjesmu... jer znaš i ubosti sa strane dok imaš curu...
ne nikako se ne mislim ni internetski prepucavati s mentalnim invalidom koji bi pažnje- za to postoji psihijatrija, socijalna skrb, netko bi se tim čovjekom trebao baviti ali to ne moram biti ja...
ne nikako ne moram imati drugačiju kosu, cice, noge, niti me zanima tko što...
ali predivan parfem, nježan i koji malo miriši na sapun, rublje i baby puder, to moram imati...
tako miriši mama, žena, i volim mirisati- sinovima, sebi...

Ne kažem da se nitko neće zadesiti na mome putu da mi podigne kosu i pomiriši vrat, tamo gdje se znam naježiti.
Ali ne da bismo se spašavali - iako možda putem spasimo ponešto...
Ne da bi se na meni učio lekcijama koje su za mene početnica.
Prepoznat ćemo se, jer ništa nije slučajno.
Ako nešto znam- slučajnosti ne postoje i dobijemo sve što nam pripada.

Na nama je ponijeti to u obliku čovjeka.
Voljela bih da moj muškarac shvaća sa mnom- zašto je važan luk upržen na ploči štednjaka, dva karanfilića i uopće da je juha na stolu...
Da bude svjestan. Da budemo svjesni.
Danas slabo podnosim prisutnost nesvjesnih ljudi, koji ne mare za detalje, obzire i vlastito obličje čovjeka.
Trudim se izbjeći, i tek danas imam drskosti za - zaista zanemariti.

I žive, i mrtve. Preboljela sam Itu B.

Link
Asti 100 !!! :)))))))

23 stupnja u kući. Klimu nemamo.
Noćas ustala oko 4 po deku.
Pozdrav uz Arsenovu "Samo da ti noge nisu hladne"
Link

Link
Vidimo se u Perušiću,
neće ti Ličanke ništa što prije nisi.

Link

Link


i Link - to je profinjeniji Dragan Savić vibe, zgrabi me za kukove i zavrti me!!!!!!! WOW!!!!

Link

Link

U Perušiću živi puno Roma. Nebitno što se izjašnjavaju kao Hrvati, uopće što se tko ima kome izjašnjavati... Čovjek je čovjek.
Ta su djeca u biti najpristojnija i najbolje odgojena, po mom iskustvu. Nažalost, često prose i skupljaju karton ispred Konzuma, za što CZSS apsolutno boli kara.

Prije par dana sam se zaustavila jednom dječaku na biciklu, iako nije bio na zebri. Taj prekrasan osmjeh... I pošaljem mu pusu- a on mi je vrati. I ne bi to bilo koje dijete učinilo.

Jednom sam vam pisala kako sam bila tužna, bilo je to nekad zimus, i kako me jedan mali pozdravio s pogledom punim znatiželje (da, pa pričalo se da sam ja Ona Kojoj Se Muž Objesio, čulo je dijete). Uzvratila sam mu "bok, kako si?" a on je rekao "ja sam dobro, A KAKO SI TI?", i zaista je osjetio olakšanje kad sam se osmjehnula i rekla da sam super.
Onda sam ga pitala je li napisao zadaću, a on se smješkao i kao da je Nobelovu nagradu osvojio pun ponosa rekao "NISAM".
:)))

Jebeš i zadaće. Volim Rome. Rade frku s konjima, zna se dogoditi da na cesti moraš izbjeći lom i sudar s konjem jer ih puste. Ali Romi su ovdje najveća gospoda. Najgora sorta su: korumpirani a neuki Ličani lažni domoljubi HDZ-ovci, koji bi Hrvatsku u žlici vode utopili, da svojem dupetu ugode. Zato mi je drago da Milinović drži Gospić. Kakav je da je, bar nije iz te mafije. Smatram da je aktualni župan za istragu, a napominjem da je načelnica sektora za školstvo LSŽ po struci - diplomirani agronom. Ima takvih bisera koliko hoćeš, 12 USKOK-a ne bi Liku raščešljalo.
Šteta, tako je lijepa.

I ne, niste u pravu kad govorite da će nas "požderat' Cigani".
To govore oni, koji Liku žderu. S rukom na desnoj strani uz "Bože čuvaj Hrvatsku".
Sjebali ste je za medalju, neće Lika na svoje još sto godina.
I neka nam Roma. Tako im lijepo pristaju ova nepregledna zelena polja, plavo nebo bez kraja, tako im pristaje i pripada.
Rom znači čovjek.

Link
:)

Link
... da je bar živa i da mi ishekla jednu haljinicu
To u ormaru čamiti neće. Ima toga još x100.
Sve ste, svekrvo, napravili kako treba. Čini mi se da to nitko nije osobito cijenio. Bar u detaljima, sve će sad biti napadno u vašem ručnom radu. Nema ljepšeg od ovakvih stvari... Duboko cijenim.

Ne znam Branetovu priču, a i da znam ne bih je razvlačila po blogu. Ona je zasigurno teška, za to ne treba biti puno pametan.
I tu ima alkohola, ima vjerojatno još ponečega, ali za ovu priču neće biti važno.

Brane može imati 50 godina a može i 60- teže je to odrediti jer fali tu i zubi, i šampona, i šta ti ja znam. Ali jedno je sigurno: i dok su po Perušiću naklapali je li se pročelnik ubio zbog neke kurve koju je dove' (a ta bih bila ja, koju nisu ni vidjeli), dok su nam smještali razne kajle i prevrtali koševe za smeće jer se brat Milan i ravnateljici škole Snježi, i popu Miletu (koji je zamalo ubio 21 godišnju djevojku pijan gareći u 2 ujutro pa je i pregazivši) žalio da NIJE NASLIJEDIO OČEVINU ON NEGO TO KOPILE TKO ZNA ČIJE (bratov mu sin)...

Brane je postojano, o svemu neovisno, uvijek dobacio istu stvar mom sinu: "HEJ! ANĐELE!"- nikad ga nije oslovio drugačije, i nikad, baš nikad, ma koliko bio pijan ili zdrkan, Brane NIKAD nije propustio reći "HEJ! ANĐELE!"

.........................
Danas je Brane sjedio ispred Konzuma. Ja sam otišla po još štirke, jer me neki vrag ulovi pa počnem štirkati. Ima nešto nevjerojatno u kombinaciji opranog veša, štirke i sunca- i mene vam to rajca s vremena na vrijeme, i dupe bih si uštirkala kad me primi. Ali stvarno, nema ništa ljepše od friško uštirkanog veša. Iz mojih ideja o tome bi li valjalo uštirkati sve što je svekrva ikad isheklala i koliko hektolitara štirke bi trebalo za tako vrijedne njene ruke (a to su tako divni i vrijedni radovi... to je čisto blago, najljepše nešto)... "HEJ! ANĐELE!"

Brane sjedi pred Konzumom s pivom. Priđem mu, prvi put. "Bok, striček"... I pomiluje Brane mog sina Pjera po glavici. Zna Brane i pokojnog Itu.
"Čuvaj me mama. Znaš li da su takvog anđela bacili u Prvan Selu u bunar...." - i rasplače se Brane kao dijete- "a što ga meni nisu dali, ja bih ga čuvao, ne bih ga nikad bacio..." i otire suze.
O, da znam tu priču... Bilo je to pred kraj moje trudnoće i nikad neću zaboraviti koliko me to boljelo, i sad me boli kad prođem i vidim tablu Prvan Selo.
Brane je, u svojoj patnji i težini života koja se vidi naoko, sačuvao sjećanje na tjelešce s dna bunara, koje su slučajno pronašli pasući ovce. Sačuvao je živu, životnu patnju i sjećanje na malo biće kojeg su smatrali života nedostojnim, a on mu čuva dostojanstvo.
I ja zamišljam da ta beba čuva Braneta, i da će prišapnuti Bogu sve što je potrebno, kad dođe Branetovo vrijeme.
Jer Brane ga nije zaboravio, ako ostali i jesu, i nikad Brane neće zaboraviti taj ukleti bunar, nema te pive i nema te životne muke.

Plače Brane, da zašto su ljudi takvi. Zašto bacaju anđele. Zašto napuste anđele. A znam li ja da su to jedini pravi anđeli?
- ne znam Branetovu priču, mogu nagađati.
Svaki bebin prstić je izljubio i plakao.

"Mogu li vas počastiti pivom, što je vruće o jebote sunce...."
"Ma, ne...."
"Ma dajte čovječe, tko je vidio odbit pivo po vrućini"
"Ma ne... Ako bi mi cigaretu dala jednu?"

Ušla sam u Konzum i saznala da Brane pije Karlovačku (nažalost zajebala pa kupila Ožujsku jer se u pive ne kužim ali nije mi Brane uzeo za zlo), i da puši kratku smeđu meku Stošu pa sam mu uzela.
I štirku sebi, dva komada :)
Morali smo počastiti tog stričeka, i prolazite li Perušićem pa naletite na čuvenog Braneta, nemojte to propustiti ni vi.

Samo, znate što je pitanje: tko je tu koga častio?
Ja bih rekla- Brane moju dušu.

Hvala ti, Brane i......- hej, anđele!

Link
Ahahhahaha bolje od Šerbedžije! Link

6 dugačkih ćevapa, griz maslaca i blagi feferoni.
Hoćeš sa mnom? :)

"Ako se ne varam, je li to tvoja zamjenica (za bitnu ulogu: žena mog života) Ili da se varam pa da
od svega bude niša?

Ne bih li lakše shvatio, naručujem tekst o ljekovitostima ili štetnostima: vikend sheme, seksa za
jednu noć i sl.)"

Nema ljekovitosti. Vikend shema, seks za jednu noć i sve to je- slično kao i ostale "slobode" čisto iživljavanje najnižeg u čovjeku, a mi iskompleksirani seljaci smo se pomamili za svime što nam je dostupno (kad kultura, pare i umjetnost već nisu, nego su rezervirani za neki bolji svijet tipa Skandinavce). E onda smo se mi jadni pomamili za svime pod parolom "eto, jer mi se može".

Teoretski, može ti se i gurnuti prst u guzicu i pocuclati, pa nećeš samo zato što se može. Za to postoji mozak- za selekciju onog što ti prija, i što ti šteti. Naravno, u prijanju postoje termini kratkoročnog i dugoročnog, a ono s čim možda premalo računamo: sve se to negdje zbraja u karakter, stil života, ali i funkcioniranje mozga.
Što kaže pjesma (spol neutralan):
"Jer ako riba drolja postane
ona drolja ostaje zauvek, zauvek
jer ona ne zna kada dosta je
i to puno košta je, razumeš, razumeš"

Onda imamo ljude koji u nekom trenutku života skuže da su sjebali, da im je promaklo nešto što je ipak negdje u ljudskoj prirodi, da su propišali uz vjetar a sve se vraća i na kraju ostaneš bez kurca i bez gaća- što kaže Cezar iz Nightmare Stage-a.
Neki cugaju, neki nastave s očajnim životom, neki se zaprde u Netflix, neki oblače u pulovere psa kojeg nazovu Kaia, Maya ili sl.

U biti- nit' ko vidi, nit' ko zna.
Kažeš kom treba (ženi, mužu, starcima, djeci) da ideš povodom nekakvog vjenčanja na vikend tu i tu.
A u biti nađeš se na "kres šemi" na Rastokama ili Plitvičkim jezerima gdje ima krasnih kućica (zapravo nisam bila, ali imala sam pozive dovoljno puta da vjerujem!)
Ja bih još predložila Rimske Terme za takve stvari, ali takve stvari predložila ne bih, ni sebi ni drugima.

"Ako riba drolja postane
ona drolja ostaje zauvek, zauvek"

Ne mora nitko saznati, ali ja bih znala, i ne bi mi se sviđalo znati to.
Ne znam, možda kad jednom prođe, onda dvaput, triput, osamnaest puta, šezdesetčetiri puta... Ali čovjek često zaboravi da njegov identitet nije nešto što živi izolirano od njega, u fantaziji, nešto što će se pokazati "u nekoj posebnoj prilici, e tek kad dođe prava osoba..."
Ne, ako si hotelska jednonoćna drolja- onda je to tvoj identitet.
Znaš- ako je malo, ima velike crne uši, cura mu je Mini Maus, i nacrtao ga je Walt Disney- onda JE Miki Maus. Ništa politički nekorektno u tome da se kaže.
Znači, onda si fufa, laka ženska, i možeš ti to zvati slobodom i kako god hoćeš- pa evo neka ti ne uzmemo: JEST sloboda:
znači ti si iskoristila slobodu da budeš hotelska kurvetina, kao što su po hotelima jednokratne potrepštine za higijenu.

Nisam za to.
Znam, znam, opet ćemo sa šprehom da sam ja primitivna i zatucana Ličanka.
Ali ovo je više stvar u tome da sam ja ponosna i zajebana, nego što drugo.
Znači, znam da imam slobodu smucati se, navlačiti i biti sredstvo pumpanja ega nekog otromboljenog i po mogućnosti oženjenog seronje...
Znam da imam slobodu posjetiti te neke kućice, terme i hotelčiće bez da platim, da bi se po meni izdrkavao neki takav.

I tu slobodu, baš kao i onu da si gurnem prst u šupak pa ližem, neću iskoristiti.
Stvar je u tome da, običajima i navikama, mi doista baratamo i svojom biografijom, i identitetom, i energijom.