Koraci u tisini-kako me priroda uci miru i strpljenju
Postoji jedno posebno utociste u mome zivotu koje nikada ne zakazuje, mjesto gdje sve brige postaju male, a srce pronalazi svoj pravi ritam. To je priroda. Ovdje gdje zivim ona je uistinu predivna, i moje svakodnevne setnje postale su moj najdrazi neprocjenjivi ritual.
Cesto me pitaju koje mi je godisnje doba najdraze, a ja samo odgovorim da volim svako. Godine su me naucile da ne zurim kroz vrijeme i da u svakoj promjeni vidim ljepotu. Proljece me budi mirisom novog pocetka, ljeto me grije svojim obiljem, jesen me ocarava zlatnim bojama i uci otpustanju, a zima donosi tisinu i prijeko potreban odmor. Svako doba nosi svoj dar, bas kao i svako razdoblje u nasem zivotu.
Volim svjezinu jutarnjih setnji kada se svijet tek budi, volim i zivost dana, ali onaj najveci, najdublji mir osjetim-predvecer.Tada najradije setam pored predivnog jezera koje imamo ovdje u nasem mjestu.
U tim trenucima, kada sunce polako zalazi i dan se tiho oprasta od nas, a povrsina jezera postane mirna poput zrcala, priroda kao da progovori nekim posebnim jezikom. Svijet uspori. Zvukovi utihnu, sjene se produze, a u zraku se osjeti neki svecani smiraj.Hodajuci u to doba, osjecam kako se sav unutrasnji nemir topi sa svakim mojim korakom. To predvecerje me podsjeca na ljepotu zrelosti- to vrijeme kada se dan smiruje, ali donosi najljepse, najtoplije boje.
U prirodi nema glume, nema zurbe i nema tudjih ocekivanja. Drvece samo raste, ptice pjevaju, a rijeke teku. Tamo sam potpuno svoja, slobodna i prisutna u sadasnjem trenutku. Te setnje su moja meditacija, moj razgovor s Bogom i moj nacin da napunim dusu cistom dobrotom. Shvatila sam da nam za srecu uistinu ne treba puno-samo otvorene oci da vidimo ljepotu oko sebe i mir u srcu da je primimo.
A ono najljepse od svega jeste to koliko se danas dobro, zdravo i poletno osjecam u svome tijelu i dusi. Znam da su upravo ove moje svakodnevne setnje i boravak u prirodi zasluzni za to. Priroda mi vraca snagu, cuva moje zdravlje i podsjeca me iz dana u dan koliko je zivot lijep.
07.10.2026. u 21:48 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
Ljepota zrelih godina i kako nas vrijeme uci da istinski zivimo
Kada smo mladji, skloni smo vjerovati da je zivot trka u kojoj moramo stici na svako odrediste sto prije.Jurimo za karijerama, idealima, tudjim ocekivanjima i nekom zamisljenom verzijom savrsenstva. Ali onda, neprimjetno i polako, dodju godine. I sa sobom donesu najljepsi dar koji nismo znali da trazimo: slobodu da usporimo i uzivamo.
Danas, kad se osvrnem iza sebe, osjecam duboko zadovoljstvo zbog svega sto su mi godine donijele. To nije zadovoljstvo koje dolazi iz materijalnih stvari ili vanjskih uspjeha. To je onaj tihi, unutrasnji mir koji osjetite kad konacno spoznate tko ste i kad zavolite osobu koja ste postali.
Jedna od najljepsih promjena koju donosi zrelost jeste oslobadjanje od potrebe da se svidimo svima. Godine nas nauce da filtriramo buku. Povrsne odnose zamjenjuju ono duboki i stvarni, a vrijeme postaje najdragocjenjija valuta koju vise ne zelimo trositi na stvari i ljude koji nas ne ispunjavaju. Naucimo reci “ne” bez griznje savjesti i “da” onim trenucima koji nam uistinu hrane dusu.
Zadovoljstvo u ovim godinama krije se u malim, svakodnevnim ritualima. Ljepota zivljenja vise nije u velikim, pompoznim dogadjajima, vec u prvoj jutarnjoj kavi u tisini, mirisu kise, dubokom razgovoru s prijateljem ili u osjecaju zahvalnosti prije spavanja. Mladost ima energiju, ali zrelost ima oci koje znaju da vide i prepoznaju tu ljepotu u svakom obicnom danu.
Ono sto me zrelost najvise naucila jeste prihvacanje. Prihvacanje prolaznosti, prihvacanje nesavrsenosti i spoznaja da su cak i teski trenuci bili samo stepenice koje su me vodile do ovog mjesta unutrasnje stabilnosti. Shvatila sam da zivot ne mora biti savrsen da bi bio prelijep.
Godine sa sobom donose posebnu vrstu bistrine i mira koju je tesko razumjeti u mladosti.I svaka godina sa sobom nosi novu dubinu i mudrost. Godine nam ne oduzimaju sjaj,one ga samo sele s povrsine u samu srz naseg bica. I vjerujte mi, taj sjaj iznutra je mnogo trajnji i ljepsi.
Svaka godina je dragocjeni biser u mojoj ogrlici zivota. Zahvalna na svim blagoslovima koje sam dobila koracam mojim putem.
Link
Nisam rodjena da odustanem
06.10.2026. u 21:20 | Editirano: 06.10.2026. u 21:24 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
Neopisiva sreca i ljubav koja me grije je vjecna
Danas je moj jedan od najdrazih dana u godini. Ovoliko srece koliko osjetim u sebi nemoguce je zadrzati samo za sebe. Slavlje moga rodjendana je zavrseno i uz salicu caja sjedim u tisini i slazem u sebi lijepe danasnje trenutke s dragim ljudima u dubinu srca i ostat ce tamo kao lijepe uspomene.Sto sam starija svaki moj rodjendan dozivljavam sve ljepse i ljepse. Prezadovoljna sam i zahvalna na svakoj godini, biseru kojeg nizem u ogrlicu zivota.
Od prosle godine dogodilo se dosta toga lijepoga a najljepse od svega je bilo vjencanje moje kcerke i zeta i ove godine ocekuju svoje prvo dijete i tako cu postati baka. Od prvog dana kad sam dobila tu vijest moj zivot je postao neopisivo sretniji i jedva cekam i radujem se toj ulozi u zivotu a njima zelim da ih dragi Bog nastavi blagoslivljati kao i do sada.
I danas s 55 godina, mogu ponoviti onoj mladoj zeni s 22, mala bit ce sve dobro i kako si poslozis uz trud i pomoc dragog Boga. I bilo je i bit ce.
Ja ne znam kakva me starost ceka i da li cu je uopce docekati ali znam da sam do sada prozivjela za nekoliko zivota, dobroga i losega i sva moja iksustva su uradila da sam ova zena sada, koja voli sebe i drage ljude i osjecam se voljeno. To je moje bogatstvo koje nema cijenu.
I ovdje cu se zahvaliti svima koji su mi cestitali rodjendan na pvt-u i ovdje na blogu, hvala svima od srca i zelim vam svako dobro ! :))
Link
Petar Grašo - Ljubav sve pozlati
29.06.2026. u 22:01 | Komentari: 6
