holograf

Moj krevet ni po čemu nije neobičan.
Nema baldahina, svila ni satena, u njemu nisu spavali kraljevi, zvijezde ili životinje, u njemu se nikad nitko nije rodio niti umro. Nikad nikog iz njega nisu oteli vanzemaljci, pod njim nema čudovišta (u ormaru su:), niti tajnih prolaza do tajanstvenih svjetova.
Običan je to krevet, drvenih okvira, dimenzija 200 x 180, sa dva jogija, pamučnim plahtama (ponekad obojenim), jastucima i prekrivačem.
Jedino što remeti njegovu savršenu jednostavnost i logičnost jest činjenica da u njemu, otkad si otišao, spavam sama.
Mislim da smo još uvijek oboje pomalo zatečeni tim stanjem: i krevet i ja.
Pa onda i nehotice, ispadne da, kao što ima onih udovica koje još godinama nakon smrti svog muža ostavljaju njegovo mjesto za stolom počasno praznim i netaknutim (zaviruje li itko ikad u njihove krevete? da li je nedolično prikazivati udovički krevet?), tako je tome nalik i praznina one moje druge polovice.
Istina, ponekad, iz želje za promjenom, entuzijazma ili čisto iz nepažnje, zalegnem ja ponekad tamo, čitam, čupam obrve ili zadrijemam, ponekad nakratko i sasvim čvrsto zaspem. No, svaki put se osjećam kao da sam prisvojila nešto što mi nije moje, i da samo posuđujem.
Nikako da mi pripadne. Ni ona meni, ni ja njoj.
Prije spavanja znam se zateći kako je promatram. Cijelu polovicu, kao ograđenu livadu rasprostrtih plahti. Moram obratiti pažnju na nju, jer ona čini udanjenost od mene do noćne lampice koju moram prijeći, želim li spavati u mraku. To je jedan od razloga zašto kod mene često svjetlo gori i noću.
I zbog sve te praznine nakalemljene u mojoj spavaćoj sobi, od koje mi krevet (koji je ustvari sasvim običan krevet, kao što rekoh) izgleda prilično neprirodan, nesimetričan, neestetski i pomalo zastrašujuće nakaradan. Nikako da se naspavam.
Razmišljam da kupim dvosjed na razvlačenje. Vidjela sam nedavno jedan, kažu – azurne boje. Od toga bi krevet zasigurno mogao pasti prvo u bljedilo, a onda u zaborav.
Brine me samo naziv tog komada namještaja. Dvo – sjed. Do daljnjeg, ja ću ga ipak zvati “fotelja”.

 
pazi da poneseš sve stvari
koje si donio sa sobom:
 
herbarij sa ljiljanima za druge žene
(olinjao)
strah od vlastitih sjena u strahu
(veliko pakiranje)
eksperiment sa zvijezdama i mjesečinom
(patetičan)
tremor, lišće i žuti prah mimoza istresen na stolnjak
(neizbrisiv)
 
brižljivo ih pospremi u kovčege
pa kovčege na bisage
pa bisage na tovare
 
pa kreni uz rub ceste
oprezno ali svakako
samo ravno i daleko
 
neću se pridružiti,
pomalo me boli glava.