Hrvatsko pravosuđe..
Upravo čitam novine i iznova se nemogu načuditi tom našem pravosuđu..
piše u novinama:
"za premlačivanje supruge do smrti 3,5 god. zatvora.."
"Suprug se nakon cijelodnevnog konzumiranja alkohola vratio kući oko pola noći i navalio na suprugu.Od udarca u glavu nesretnica je pala na pod.Razjareni muž ju je potom nogama udarao snažno u glavu i trbuh.Žena je zadobila nagnječenje mozga i nakon dva mjeseca kome je preminula..."
Pred dva dana članak kako je neki zatvorski liječnik tražio mito od nekoga zatvorenika i naravno uhvaćen na djelu..za to (ne)djelo je dobio zatvorsku kaznu od 7 god...
ispada da je manja kazna za ubiti čovijeka nego pitati ga mito..ali to je naše pravosuđe.."svakom po zasluzi"..zato treba dobro razmisliti hoćete li nekoga pitati mito ili ga ubiti..
01.12.2007. u 10:13 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
Jedino moje
Noćas nijemo tuga spava na srcu mom
Pored tebe sasvim sama u kutu svom
Grlim tople jastuke
Jer me strah tražiti od tebe
Da mi malo ljubavi daš
Utjehu čuvam negdje u snu
O Bože da li zna, dok mirno spava, da čuvam ja
Jedino moje, reci mi da si
Jedino moje, uz mene kad si
Da voliš svoje, maleno, nježno
Jedino tvoje, neizbježno
Usne lažu kada kažu da dobro je
Od mene da imaš dražu osjeti se
Ovaj ruž ne sviđa ti se
To je razlog da ne ljubiš me
Bez riječi ostaješ, kraj mene jesi al’ nedostaješ
24.11.2007. u 0:52 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
maska..
gledam te..istražujem tvoj pogled nebih li u njemu prepoznala ljubav..ali ubrzo ostajem razočarana..on je hladan i bezbrižan..šaljem ti osmijeh dok je u meni strah..strah od onog ašto slijedi..nadala sam se da je sve to moja mašta..ali se polako uvjeravam da to nije tako..osjetila sam tupu bol u srcu..odlazim nesigurnim korakom bez rijeći i pozdrava..možda ču se poslije i kajati..ipak možda te nisam zaslužila.ili sam u nečemu pogriješila..na trenutak poželim da bideš ono što jesi..govoriš ono što jesi i glasno se smiješ..i opet potiskujem probuđene želje i šutim..šutnja je moja utjeha..koliko se puta u životu čovjeku može slomiti srce??kako da prihvatim da sam suvišna dok bezuspješno pokušavam ukrasti malo ljubavi i topline..kamo da odem nakon probdijene noći??telefon šuti..kome da kažem da sam tu??kako da se smirim kad mi se malo javiš i nestaneš..shvaćam počinje novi dan skidam svoju iznošenu masku i spremam je..svoju ulogu privodim kraju odlazim sa scene..odmjereno i dobro uvježbanim korakom..krećem u novi dan i znam da nisam sama samnom su strah i tišina..
16.11.2007. u 1:34 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
..maska..
..kao da je moje srce
postalo pjesak na ulicama bez imena
i svaki osmijeh je maska na licu
pod kojom moram disati..
05.11.2007. u 13:18 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
ostaviti bakšiš??
Čitam kolumnu na net-u od Salvena Bilića i stvarno čovijek ima pravo kada kaže..
"Mi Hrvati smo često ona druga varijanta. Ne cijenimo kunu, tj. ne cijenimo rad. Stavljamo u prvi plan neke druge vrijednosti. Dižemo kredite i kupujemo skupe aute, imamo najbolje mobitele (a onda nemamo za gorivo ili za račun mobitela)"
ma što je najgore neki nemaju ni za cugu..
04.11.2007. u 21:46 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
Kad bi..
Kad bi gledao kroz mene
da me tvoje oči ne vide
Kad bih ja bila slijepa
da moje oči ne vide tvoje lice
Kad bi srce bilo kamen
i kad te ne bi voljelo
koliko te voli sad
Život ne bi bio lijep.
Svakim uzdahom osjećam
Svakim dodirom se molim
Svakim stihom se nadam
Satkana od paučine tvojih uzdaha i dodira
Rođena u kutku tvog osmijeha
Živjela u tvojim rukama
Umrla u tvojim očima
04.11.2007. u 21:06 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
u životu mi treba..
U zivotu mi trebaju samo tri stvati: SREĆA, LJUBAV i NESTO KEŠA!!
Trebam znati donositi odluke i biti hrabra! To je ono sta meni treba, a ostali koji prolaze kroz vrijeme a da se nikada ne osvrnu iza i pogledaju sta su napravili, ostaje samo gunđanje u vremenu i hrpa nezadaovoljstva, al ja sam sretna sta imam sebe i to je jedina najbolja prijateljica koju cu ikada imati.
30.10.2007. u 14:38 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
Tvoj sin
Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet
lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na
jastuku. Na njoj je pisalo 'Tata'. Sa najgorim slutnjama, otvorio je
omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:
'Dragi tata,
Pišem ti s velikom žalosti i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom
i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa.... Znam da ju
ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske
motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali
- to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna.
Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva
za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno
djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome.
Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i
ekstazy. U međuvremenu, moliti ćemo se da će znanost ipak uskoro naći
lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.
Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran
sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.
Tvoj sin
P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma.
Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one
školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.
Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma.'
klinci spremni su na svakakve šokove..znam..i ja sam radila starcima šokove ali ne ovakve ;))samo gore;))
28.10.2007. u 0:37 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
smijat ču se..
Ima dana kada placem
nista nije mi po volji
kada beskonacno zelim
da je samo malo bolji ovaj svijet
Da sam sretna, onda glumim
al' mi bas i ne ide
ma koliko da se trudim
vec svi oko mene vide
da sam cvijet, uveo cvijet
da ne mogu biti sretna
ako nisi sretan ti
Mnogi misle da je mana
biti iskren do srca
da je ponos tamna strana
sunca ili mjeseca
i da samo tamo zive ljudi kao ja
Ne mogu i necu da se radujem
sve dok sirom svijeta tuga caruje
u svijetu gdje se samo jacem oprasta
gdje jedan covjek grijesi, a milion ispasta
A smijat cu se, kazem, ima vremena
sa druge strane sunca ili mjeseca
tamo gdje se svima isto prasta
gdje onaj koji grijesi, taj i ispasta
sa druge strane sunca ili mjeseca
25.10.2007. u 15:21 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
da li ču ikada??
Pitam se dali ču ikada shvatiti da neke stvari nisu bajka??I da nitko nije savršen iako ga mi takvim smatramo..da je sve to manje više isto sa različitm detaljima..
09.10.2007. u 11:15 | Komentari: 8 | Dodaj komentar
ponekad..
Neki zive blizu a daleko
kao kamen ne mogu se naci
i kad se za ruke drze stalno
u mraku se ne mogu dotaci
i kad se za ruke drze stalno
u mraku se ne mogu pronaci..
17.07.2007. u 14:44 | Komentari: 2 | Dodaj komentar
NOĆ
Savršena noć za ljubav
Tamna, Vlažna, Maglena
I neka mi preci ne oproste
Što sam sama.
Ja i noć smo
u nekom lošem odnosu
ona za ljubav
a ja bez nje.
Ležim kao vreća prazna
neispunjena, bezvoljna
samo jedna misao šeće
dok kiša niz prozor teče.
Mrak ulazi kroz zatvoreni prozor
a ja se pitam zašto ti ne dolaziš
kroz taj prozor.
Tužno mislim dalje
što mi jutro donosi.
Dal’ opet kišu
il’ je svaki dan novi dan.
Oh, daj mi jutro probudi
divlju želju za ljubavi!
Moje vjeđe su teške, teške.
Klize niz lice kao sto
kapi kiše niz zatvoreni prozor.
I ja se pitam opet
zašto ne dođu unutra.
27.03.2007. u 23:50 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
Sudbina
Da si moja sudbina,to sam odmah znala.Prišao si mi s osmijehom,i na dlanu srce sam ti dala.Da si san što sanjala sam bilo mi je jasno.Otvorilo si mi vrata raja,i znam da tvoja do samog kraja.Ja, pjesme pisala sam neke ljubavne,usamljena stihove slagala.U ljubav vjerovala i sebe lagala.Sanjala sam priče sa sretnim krajem.Ja, što ne želim da uzimam,hoću samo da dajem.Noćima ja ne spavam više,i molim srce da kuca malo tiše.I radost i strah u meni se bude,znam da kažu da ljubav je za ljude.Ali zar može toliko da boli kad čovjek nekog voli.Sudbina si moja, pa kako mi bude.Na kraju, ljubav je stvarno samo za ljude.
03.01.2007. u 12:24 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Ljubav
Ponekad kad te pogledam,onako slučajno, nehotice,u trenu mi se vrati misao koja potvrdi pravilo:"tebe je nemoguće ne voljeti".volim te zbog onog što jesi,zbog tvoje iskrenosti i optimizma.volim te jer si stvaran, realan...volim te jer si poseban!!!i znam,da kad sam s tobom,tvoj pogled će mi reći sve što osjećaš,tvoj će mi zagrljaj pokazati koliko je to snažno,a tvoje "volim te" sve će to potvrditi.volim te jer si kraj mene, sa mnom i u meni.još ti samo želi reći:"hvala ti za sve"!!
03.01.2007. u 12:21 | Komentari: 0 | Dodaj komentar