vrag nosi adidas

Meni je stvarno neugodno, proglasit će me neuračunljivom, ali ne mogu si pomoći,samo ću izbjegavati tuđa mišljenja ali gdje god se pojavim nastane kaos. Stoga sam odlučila i na iskrici ublažiti ton. Možda ima veze sa karmom, nemam pojma, idem slikati, vidjet ću kakve će boje ispasti. Još nešto, zaljubila sam se. Po tko zna koji put u zadnjih par mjeseci, i sa svima imam kontakt, nije li to bolesno. Ovaj ima 19 godina, prelijep je i prezgodan, samo to je, ali i njega volim.....Proljeće na rame slijeće.....mislim da bi možda bilo bolje da se nisam rodila sa umjetničkom dušom, da sam u duši, recimo, poduzetnica.

Nisu dugo popili svoju kavu, bio je gotovo ritual, čak i u vrijeme kada je bila u dugogodišnjoj vezi....te kave su bile posebne...Još kao djeca su se ljubakali, onako usput, ali ta povezanost, gotovo bratsko prijateljstvo, uvijek su bili zajedno.Isti prijatelji, ulice, mirisi, škola, život, sve je bilo slično....njihovo.Prije par mjeseci našao je kako on kaže, ljubav svog života, naravno uzevši u obzir da je iz obitelji gdje si sa dvadeset i kusur za otpad ako nemaš nikoga, da što čekaš itd...uzevši sve to u obzir lijepo je da se pojavila osoba koja je baš ta...prava.
Kava, počela je u podne, završila drugo jutro. "Ideš li na posao?"...upitala ga je...."Trebao bih, ali danas neću ići" i zatvorio je oči...Grižnja savjesti, cjepanje duše, predrasude kojima je godinama okružen, prijezir spram samog sebe...sve je krio pogled u sekundi. Osjećaji, zarobljen u osjećajima. Kao srednjoškolac naginjao je umjetnostima, osnovao bend, pisao tekstove i muziku, fantastično glumio...Tata je rekao" umjetnici su sirotinja"..postao je inžinjer, o, da...još malo i svi će skidati kapu pred njim jer ipak je on netko...a tko?...pita se ona?..Samo ona je vidjela, jer osjeti, osjeti i previše, osjeti tuđu bol.
Ujutro su je probudili pozivi njegove obitelji, riječi poniženja, odlučila je preuzeti odgovornost, ona smije, jer umjetnost ju štiti.
Teško je biti okovan vlastitim okovom, tuđi uvijek imaju ključić i može se umaći, ali vlastiti...teže.

Malo se poremete energije, malo susreti sa višim bićima, neki ludi pjesnik što budi po noći dodirom, razgovor sa pokojnim bakama, pogled u budućnost. Kamo? Hmmm...imam rješenje, kaže prijateljica. Ma lik je super, bavi se reikijem, on će ti pomoći. Ne budi ljena, sjedam u auto i za Zgb. , a šta, da vidimo što ima za reći.
"Jel si u vezi?"...nisam, imala sam dugogodišnju ali prekinuli smo....a jel se jebeš?...ostajem zatečena ali iskreno odgovaram....nemam stalnog partnera, ali...tu me prekida majstor ovim riječima...kaj, kurvetine, jel bar staviš zaštitu, nejde to tako....već zelenim lagano od njegovih riječi ali pristojnost nalaže da saslušam dalje....nakon monologa o tome kako je pojebao neznasebroj, i kako žene nisu stvorene za isto slijedi monolog o nejebici.....Čuj, kaj da ti velim, mi muški to možemo i sami , mi se izdrkamo i to je to, a vi žene ne možete, vi možete poludjeti od nejebice...Hm, malo sam zbunjena sad, da se jebem il ne jebem?
" Jel si ti ikad ikome rekla nek ide u pm? Ne, ne govorim to ljudima. "Počni, poludjet ćeš skroz, vidim ja da hodaš po žici"
"Kaj, tim se baviš, odmah da si prestala, to je bijeg od stvarnosti."
"Koji je danas dan, datum, tko je ova ovdje što sjedi do tebe?"
I gledam, i slušam, i gledam i slušam i ne vjerujem....na odlasku dolazi mladić na pravi tretman, pomozi mu bože.
Reiki majstor priznat i poznat u metropoli.Stan na crtu, štapići mirišu(smrde), portret u zlatnim tonovima-ja sam zlatne boje?!, muzika ajde zanimljiva , i pogled u dekolte moje prijateljice. Zanimljivo iskustvo. Tako je bilo, ma još gore je bilo, takve riječi je sipao da sam bila u šoku cijeli dan, ne mogu to niti napisati.
 

Danas me nešto podsjetilo na jedan zanimljiv događaj koji se dogodio u Splitu. Prodavala sam neke stvarčice , bilo je tu miksera, električnih peka, tavica za palačinke, leptir masažera...ma svega. U Splitu sam radila 4 dana u jednom trgovačkom centru.
1.dan- prilazi muškarac, pričamo o svemu i svačemu, ode sa mikserom, sokovnikom i leptir masažerom...ma super, ja zadovoljna.
2.dan- dolazi isti, ah baš mu se sviđa električna peka, uzet će i noževe za sve
3.dan- evo njega opet, naravno, najljepši osmjeh čuvam samo za njega, i pričamo mi o svemu, stoji pokraj mene, u jednom trenutku pogledam prema vratu i učini mi se, a dobro mi se učini bijela kragna da viri ispod košulje...opa....pitam ja njega"Jeste li vi možda svećenik?"...m...paaa...da...Povrati on kragnu natrag, bio je simpatičan i svjestan da je ljudsko biće, u roku 15 minuta imali smo hrpu žena oko sebe...bla bla bla....tako sam našla prijatelja
Razmijenili smo brojeve mobitela i uvijek mi je drago čuti mog popa......zadnji dan druženja došao je po poklon za glavnog svećenika koji je slavio rođendan.I oni su ljudi.

Povela sam na domjenak majku i njenu prijateljicu. Mislim si pa nek se žene malo kulturno uzdižu. Promocija kvalitetne stvari više je nego dobra za tako što. To im je prilika da se srede, a pošto obje žive u inozemstvu neka vide kako je i u našoj zemlji zapravo lijepo. Mama se je sredila, isprobala je bar 10 različitih kombinacija...na kraju zaključila da "malo sam se udebljala" i cijelim putem sam slušala o debljini koje zapravo nit nema..ma lijepa si mama...ali ne odustaje od debljine....prijateljica me odmah podsjetila na božićnu jelku, ali pošto sam i sama bila na rubu punk rock šminkeraja uz dodatak kič elegancije nisam željela ni u mislima komentirati. Dolazimo pred vrata. Zaključano. Ma ne, pa znam čitati pozivnice...krivi ulaz. Kasnimo...nema veze, jedino što me iritira je zvuk mojih previsokih potpetica. Govor, jedan od onih formalnih-najdosadniji dio koji ionako malo tko razumije od prisutnih-vidim im na licima......konačno, slobodan prolaz za vidjeti tu ljepotu, prekrasne su, hitam na upoznavanje sa umjetnikom, čekam to cijeli dan, želim čuti što ima za reći...okrećem glavu....mama i njena prijateljica tamane sve po redu sa stola, ova se smije da leti iz usta i zbija šale na račun nerazumljivog....piju, one već piju, pa da, žedne su od hrane....a sad bi mogle ići zapalit cigaru, jel se smije tu pušiti?...kasnije...ovo je tako europski, hoćeš nas voditi opet. pa naravno.....

U stanu ih je bilo jedanaestero, od toga četvero roditelja, a ostalo mala djeca. Kada bi se servirao ručak troje djece jelo bi na podu jer za stolom nema mjesta za sve.Cigani vole razuzdan život, poročni su i puno psuju.Vole žene, zaprosit će odabranicu na temelju vrlo kratkog poznavanja, iako ima ženu i djecu spreman je otjerati ženu ako mu nova odabranica kaže da.
Jedno jutro odlučila je napraviti abortus. Ima 19 godina i to bi joj bilo četvrto dijete. "Ajde, možeš ti sama, neću da te vozim imam posla" kaže muž, zapali đojnt i ode u hotel sa svojom ljubavnicom jednom od. Pogledala me je. Upitala sam je da idem ja s njom , ali odbila je.
Vratila se nakon par sati, hodala je tamo i nazad, na stolu je bila servirana kava i svi su se smijali vicevima najstarije žene koja je ujedno i glava kuće. Ona je ušla sa bolnim izrazom lica, držeći se za trbuh.Oči su joj bile suzne. Pozdravila je i svi su počeli zbijati šale na njen račun. Nisam znala kako da reagiram, a za stolom je sjedila Rumunjka koja je upravo kupljena. Žena nekih 40 godina.Pogledala je moju zbunjenost, pronikla u nju i rekla...ma nije to ništa samo cap carap i nema više. Mlada djevojka je umrla za par dana od infekcije.

Odjeća, gdje da nađem odjeću za večerašnji izlazak...hodala je po kući sumanuto otvarajući vratašca svih ormara a ima ih...maskenbal je virio van.Obuci onu crnu majcu i hlače, one koje imamo iste, rekla joj je cimerica. Ma, ne, želim večeras nešto provokativno i drugačije. Večeras želim plesati. Pa možeš plesati i u tome. A, ne, žalim da mi priđe pravi plesač i da se osjćamo baš kao na sceni , baš poput onih plesača čija lica nam se smiješe sa tv ekrana, poslije toga želim nekoga bar 7 godina mlađeg, lijepog i besramnog. Ti nisi normalna, bolje si nađi nekoga za vezu, pa imaš već 29 godina.Na to postoji samo jedan odgovor-stupidno.
I sada, razmišlja ona koji je cilj, da li je cilj već unaprijed određen? Jeli stvar u spontanosti ili je sve to jedna obična namještaljka.Sve što je željela bio je dobar sex, smijeh cimerice i njenog dečka, otpuštanje konaca iz ruku i doooobra atmosfera, ništa više od toga. I tako i bi u namještaljci.
odjeća.......odlično odabrano, nosi se jednom godišnje, onda kada je maskenbal...zamaskira se i cimerica na kraju...raj na zemlji

Da nema obitelji i da nisam kukavica već odavno bih napustila ovaj svijet, i svako malo pored mene prolaze tijela i lica u čijim pogledima čitam život već napisan i pročitan bezbroj puta. Osjećaj starosti duše me izjeda. Proždire poput mlina, melje. Ne, ovo nije ni mjesto ni vrijeme za podijeliti crne misli, ali to su samo misli, djela su drugo. Pokreti, dodiri, osmijesi,sve već viđeno a tako novo. Tjelesna zadovoljstva, osjećaj koji može pružiti ljubav između dvoje, troje, četvero..bezbroj ljudi....Koji je smisao? Nije li ovo samo test na kojem pojedini padaju ili prolaze.....Lijepo se je smijati, to volim...lijepo je voljeti, voditi ljubav, usrećiti drugoga...kako zadovoljiti sebe, vlastitu dušu koja slobodno diše samo pogleda uprtog u nebo...zove li se to egoizam ili sama smrt priziva nov život...samo da ne pripadam generaciji koja će nekim čudom živjeti 150 godina...samo to si ne želim....Voljela bih, baš poput Julije s tobom leći i zaspati zauvijek. Da ,to bih voljela, ali strast i slast života sve će već sutra izbrisati dolaskom novog jutra i potrebe za tjelesnim zadovoljenjem...isplivat ću na površinu.Životinjski sa dolaskom noći zadovoljiti potrebu za dodirom, tokom dana za svim ostalim potrebama što čovjek zove životom.Noću, pitam se gdje stanuju vukovi i jeli im lijepo?

Nikada nisam voljela intelektualce, više su me privlačile sirove strasti ljepuškastih lica . Onda sam jedan dan u 11 mjesecu pošmrkala toliko speeda da sam sretna što sam uopće preživjela. Ne, ne koristim droge, što mi je tada bilo neznam, bilo je speeda i svi su šmrkali i koji jesu i koji nisu, uglavnom povela sam se za društvom što je ljudski. Nisam spavala 56 sati sve dok nasuprot mene nije sjeo sam on. Rekao mi je i ime i dao smjernice, nisam mu vidjela lice jer je rekao ako ga pogledam da bih od njegove ljepote mogla umrijeti...dugo smo razgovarali, zapravo danima....tu i tamo još se pojavi...on je intelektualac...govorio je na svim mogućim jezicima i pričao mi o meni, sve sam zapisala jer je tako rekao.....od onda sam sretna i vesela osoba ... naučio me je ljubavi i toleranciji...poklonio jedan talenat uz poruku ako budem dobra da će mi ih pokloniti još.....pomogao mi je da napravim diplomski rad u 20 sati za što bi mi inače trebalo 2 mjeseca...diplomu sam dobila uz sve pohvale profesora, jedan mi je rekao..ah, kolegice vi ste si dali truda...rekla sam mu nisam ja nego je on to napravio...profesor me zagrlio i potapšao po ramenu.

A, ne, nejde to tako, čovjeka prvo moraš upoznati da bi mogao s njim živjeti, nejde to samo tako.....Dobro, mama, ali meni je dovoljno 10 minuta da upoznam nekoga.....Ah, dijete drago ti stvarno nisi pri sebi....zašto mama?....kažem ti ja, prvo upoznaj, dobro ispitaj, snimi....pa mama, zaboga, nisam na policiji.....vidjet ćeš vidjet ćeš......mama moja draga, čemu ti služe oči ?.....pa da vidim , to je ono što ti govorim, ti si naivna.....nisam mama, ja samo gledam.......................................................bilo je dovoljno 10 minuta da odlučim živjeti s tom osobom, on me je pogledao i pitao "Hoćeš li živjeti samnom"....odgovorila sam kratko "Da"....stan je pronašao, poznajem ga točno 10 sati....i znam da ćemo kao životni suputnici koračati do onog trena kada život sam kaže "sada je vrijeme za rastanak"...kada će to biti, neznam, niti me zanima, eto, danas je to moja sreća.....ponekad, s nekim ne mogu otići niti na kavu...javljaju se blokade....a ponekad duša kaže tijelu vjeruj...zašto?....ta osoba se razlikuje od ostalih koje srećem u par stvari ...voli život i ljude oko sebe, ne misli da je bolji od nekoga , ne govori loše o ljudima makar mu učinili nepravdu, na nepravdu ne odgovara silom ni riječju niti djelom...i nije egoista....svoju fizičku ljepotu, a lijep je zaista ne ističe energijom gledaj me, nije bolestan u glavu i nesiguran u sebe, ne hvali se ničim a ima dovoljno, ne misli da je žena drolja ako se sexa s nekim koga tek upozna, priča o prijateljima sve najljepše, i o ženama , iz njega zrači sigurnost...i nema nadjebavanja igricama riječi, i materijalno mu ne znači apsolutno ništa u životu, nije pohlepan, nije osvetoljubiv što je danas jako važno, nije posesivan, djeluje tijelom osluškujući dušu, slobodan je kao ptica....nije mi važno hoću li živjeti i biti s nekim ili ne, ne bojim se samoće, i drago mi je da postoje ljudi koji isto tako razmišljaju....on je moja draga ptica , i ponosna sam što ćemo zajedno neko vrijeme letjeti...koliko dugo? nije to tako važno, važno da je slobodan let....mane...pa jasno  da ih nema , ali kada dođu let se nastavlja bez previše ispitivanja....kako to sve znam...lijepo-gledam

Ne pita Zagreb koliko jezika govoriš, ne pita te ni koliko si fakulteta završio, jesi lijep i pametan...boli njega ona stvar za to...pita te Zagreb...imaš li dobra pluća?...da udahneš moj smog......imaš li dobre živce?...da trpiš moju gužvu?....jesi li snalažljiv?..i hodaš brže od mene?....jel tvoja ljubav jaka?....jača od mojih poroka?...ako sve potvrdno odgovoriš, tada u pjesmi opjevat ćeš  taj grad...kad tad.....i bit će to ljubav zauvijek...a do tada, samo hrabro sa ljubavlju svojom ponosno hodaj uzdignute glave, ne srami se roda svoga...sanjaj more.....ljubi svoju dragu i uživaj.
 

Ne želim više biti dobra. Ne želim biti altruista tamo gdje nije potrebno. Neka ste nesretni vi koji sve vidite kroz stvari, neka, želim vam još dublji jad. nikada ni ne razmišljate da postoji negdje i glad, i da nije najvažniji samo vaš auto, i vaša kuća i vaša žena i muž....i nemojte mi s tim izrazom tužnim lica dolaziti samo zato što neku stvar ne možete kupiti....i neka ste nesretni, tako vam i treba, a u nesreći ja ću vam pomoći, pa možda vam onda pogled krene spram neba.....ponekad mi dođe da živim u šumi, ali neću još jer sam i ja jadna i gledam na stvari, ali bar shvaćam da nije sve u stvarima, hvala bogu na vrijeme, jer gadno me okrznula depresija zbog bolesno poslaganih ladica..sada, sada se smijem i protestiram, i neka i zbog toga sam sretna jer bar znam da postojim...i ne plačem više zbog uvrede, već plače mi se kad vidim tebe...i neka ste nesretni vi koji gledate kroz stvari..

Voljela bih vidjeti svoj pogreb. Onako, ja ležim u ljesu, naravno mora biti lijep dizajn, prigodna muzika, cvijeće, i uplakana gomila. Pitam se danas tko bi došao, da li bi došli i oni koji niti ne poznaju moj lik, pa da poslije pričaju, ah...da...bila je draga..pili smo baš kavu nedavno...e, znaš što je rekla kada smo se zadnji put vidjeli.....ali puste su želje moje....svejedno mislim da bi bilo zgodno.Zato odlazim nepovratno iz dana u dan, uzimam oblike nekih čudnih prispodoba, samo kako bih vidjela suzu u oku onih koji me možda vole.Odlazim zauvijek.....nejdi Pamela
 

Provesti posljepodne u metropoli može biti stresno. Gužva, smrad i buka blokiraju svaku misao o tome što si i gdje si. Možda se to samo čini nama koji dolazimo iz manjih mjesta, iako sam tamo provela 5 godina svog života, svaki put se osjećam kao da sam ušla u košnicu razjarenih pčela. Pokupila sam autostopera koji mi je popušio pola kutije cigara, čudno gledao u daljinu...i sjetila se priče jednog poznanika. Prije Božića njih dvojca su sjeli u auto i pookupili autostoperku, bila je zgodna...Nakon par kilometara zaustavila ih je policija...uplašili su se da nije pretres iako su znali da nema razloga. Razlog je postojao: ona je netom prije priklala svog muža i odlučila stopirati...eto, ne kupite stopere.....brrrrr....ovo je istinita priča iz prve ruke...
i još nešto, zvala me prijateljica sva u panici da prima čudne mejlove...... zašto je netko lud ako je iskren? budi što jesi draga...i napravi pauzu opet par mjeseci i bit će sve o.k

Ja njemu kažem, udat ću se za tebe...danas garantiram vjernost po tvojim standardima...i stvarno te danas volim...čekam cijeli život ovaj dan...da napravim paradu, obučem vjenčanicu i budem najljepša...da mi svi donodse poklone, jer ja znam..kada se udam ti si zauvijek moj...a što će biti sutra....brinut ću se cijeli život oko sutra...dok ne popizdim ali voljet ću te i dalje....hoćeš li me ženiti....rekli su da se to tako radi...moraš, kad nekog voliš moraš se oženiti...inače...loše ti se piše, jopš malo pa porez....želim se udati i zauvijek biti slobodna...zato ti kažem DA.....volim tei tebe i susjeda i brata tvog volim ti i prijatelja, ja vas sve volim...a sebe ću kazniti, ljubav traži žrtvu i samo ću s tobom se ljubiti...dok ne popizdimo oboje....