Onako, usput

Ne sjećam se kad mi je bilo toliko teško kao jučer kada sam zadnji put došla u svoju sada već bivšu firmu, i zatvorila vrata za sobom, vjerovatno zauvijek... ali nikad se ne zna... Toliko je teško odvagnuti osjećaj da si još samo jedan trenutak negdje gdje sam dolazila danima, na kiši, buri, Suncu, proživljavala sve svoje privatne trenutke trudeći se sakriti ih, i sad kraj. Kraj koji sam sama odvagnula da treba doći.Danas osjećam neku čudnu prazninu, ai neku radost u duši jer shvatila sam da sam bogatija za jedno iskustvo, koje nije bilo lako izgurati,a li iza svega ostaje samo dobro, a i toga je bilo... Svejedno bojim se početka, svakog novog neizvjesnog, gdje odvagnjuju što si, tko si, kad ti je bitna koja topla ljudska riječ,a netko te blijedo gleda jer trebaš mu se dokazati, k vragu netko je rekao da ostaje bez obzira na ponude ondje gdje ga već znaju jer mu nije do toga da se dokazuje u nekim godinama, na nekom novom poslu, sada savršeno dobro znam na što je mislio????

normalno je da se ovako osjećaš ovih dana..sasvim normalno. promjena je uvijek dobra:))))

Ako si uspjela smoći snage da iz tog svog sigurnog poslovnog okruženja iskoračiš, mislim da si dovoljno snažna za nove izazove. Sretno! :)

Zrelija si, guraj dalje :)

dobro je i kaj ces upoznat nove ljude :)) Tko ce docekati da na iskricu dodje netko novi......