Koja kriva procjena...
Koliko sam samo dugo mislila da volim ljude, da bih obožavala raditi sa stotinama ljudi, komunicirati, smijati se, slušatio njihove priče kroz posao,danas nakon mjesec dana mogu reći, užas, mrzim ljude jebo te... samo neka me netko nešto pita, koji užas!!!!!
U svakom slučaju, ljudi, ako radite nešto slično, sa strankama, s kupcima, s... ljudima jebo te, dajte savjet, kako preživjeti...???
14.06.2006. u 9:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
prihvati ih kakvi jesu...
Autor: Rositta | 14.06.2006. u 9:01 | opcije
ja dok sam radila sa ljudima nisam imala takvih problema. moji su il bili u komi, il su umirali od bolova, pa nisu imali druge neg me slušati jer sam im jedina ja mogla pomoci, ali.. meni su starije kolegice znale reci.. kako se odnosis prema ljudima, tako ti oni vrate natrag.. ali i to ovisi od posla do posla.. valjda :)
Autor: _ah_mica_ko_micaaaaa | 14.06.2006. u 9:02 | opcije
a, i radeći 5h, znala sam dobiti griote, soka, bombona.. svega.. kaj neke nisu znale dobiti ni u 5 godina staža radnog..
Autor: _ah_mica_ko_micaaaaa | 14.06.2006. u 9:07 | opcije
A šta ćeš prihvatiti radeći s kupcima, ako ih ne pogledaš kako su zamislili, jebo te pošalju mail glavnima u Zagrebu pa se onda gombaj????
Autor: Zsa_Zsa | 14.06.2006. u 9:10 | opcije
kod mene stranka dođe u ured ljuta, psuje sve u šestnajst a kad odlazi osmijeh od uha do uha i poziv na kavicu, moraš se pomiriti da je stranka uvijek u pravu i da smo mi tu zbog njih a ne oni zbog nas - službeni pregovor
Autor: bjondazg | 14.06.2006. u 9:11 | opcije
Kad ispretumbaš preko leđa raznoraznih karaktera, navikneš se i više nitko te ne može izbaciti iz takta. A i osmijeh, bez obzira na situaciju pomaže:)
Autor: supercapi | 14.06.2006. u 9:13 | opcije
Ma sve bi ja to u P.M. u kurac... i oni i što su vuijek u pravu... bljak..
Autor: Zsa_Zsa | 14.06.2006. u 9:15 | opcije
ja se smijem dok mi ne okrenu leđa...onda čekam još deset sekundi pa dignem srednji prst:)))) naravno sad pričam o drkatorima i frustriranim ženama.
Autor: previse-zensko | 14.06.2006. u 9:36 | opcije
mislim da nitko ne provede sa ljudima vremena koliko ja....nije problem s njima raditio ako znaš i ako imaš dobre živce...postavi to ovako..ništa te ne veže uz njih da bih trebala gubiti živce..okreni sve na zajebanciju to zbilja pali jer kad ljudi vide da je s suprotne strane raspoložena osoba da su ne znan koliko neraspoloženi neće te zajebavat i trebaš prihvatiti da si ti ipak na radnom mjestu zbog njih a ne oni zbog tebe...ja obožavam svoj posao iako svašta susrećem na radnom mjestu
Autor: sjeta-1 | 14.06.2006. u 9:48 | opcije
Sza_sza, sad me nemoj odmah poslati u pičku materinu i nabijati na konjski kurac nego me saslušaj. Nije problem u ljudima, oni jesu kakvi jesu. Probaj na to sve gledati kao na film kojeg gledaš i kinu. Većina scena je zapravo smiješna, osim ako se ne dešavaju tebi. Mi to doživljavamo subjektivno a uzrok leži duboko u našoj psihi. To se naše neke neriješene konfliktne situacije iz djetinjstva i života koje smo potisnuli da nas ne 'unište' a susret s nekim ljudima to vadi van kao što ribar vadi ribu uhvaćenu na udicu. Ako te to jako smeta i uništava promijeni posao. No kad tad morati ćeš se suočiti sama sa sobom.
Autor: pijesak | 14.06.2006. u 10:22 | opcije
Zsa_Zsa, sorry :) tipfeler
Autor: pijesak | 14.06.2006. u 10:23 | opcije
samo osmijeh i opet osmjeh, duboko udahni i ne daj se isprovocirati, moj osmijeh pali a ono drugo bacim preko ramena :)
Autor: Sun_again | 14.06.2006. u 10:29 | opcije