majstor bez margarite

Sjedimo tako, Woland. Behemot i ja, u brvnari i šutimo. Zapravo, kaj se više i ima za reći. Azazello je negdi po poljima, krade krumpir, celer i luk. Margaritu je več davno ubila zavist njene sestre i okot onog bespotrebnog Oblomova za kojeg se udala, a naš posao zloduha već su odavno preuzeli ljudi. A i moju plavu kapicu s velikim, žutim slovom «M» su već davno pojeli moljci.
Tu i tamo, javi se iz šume pokoja šojka i obznani da je u debelom zelenilu još uvijek ostalo živih stvorenja nakon kaj su tuda prošli lovci. Ma da debelom zelenilu! Bilo nekad. Sad se granjem raširili lišajevi a lišće nekako krebljavo i smežurano jedva hvata zrak i sunce. Proždrle ga neke jetke kemikalije koje dolaze s kišama. Za njima se dovlače boleštine i nametnici koji neumorno ruju, glođu, razjedaju i trule srca drveća.
Behemot nekaj prtlja s primusom i nikak mu ne uspijeva natjerati ga da radi. Na kraju odustaje i pali ognjišće. Jebem ga blesavog, stoljeće i pol već vuče taj pokvareni primus, ali ne da ga od sebe. Veli, ma radil bu on, samo mu treba pravi benzin! Koji pravi benzin, Behemot moj, kad u svakom ima pol vode!
Teška vremena, teška vremena (za nas, matore)!!! Nekad se jelo kavijar i pečenke, a danas... danas nas četvorica jahača, četvorica nepotrebnih duhova jedemo krumpir gulaš. Falšni gulaš kak se to nekad zvalo u Zagrebu, dok je još bil mali grad. Danas je veliko selo i niko više ne pamti život grada i građana. I ne treba, ne zaslužuju ga.
Bum, tras, paf! Uleti Azazello, blatan i zadihan, noseći rogožar koji je fkral ko zna iz čijeg dvorišta. «Sve je tu! Mesa nema, skoro su me nastrelili, pasimmater škrtu!»
Nas trojica skočimo ko pomamni videti kaj je naš vrli supatnik uspel zdipiti po cijenu glave. Ili, nastrijeljene stražnjice, u najmanju ruku. Glad je loš saveznik prijateljstvu, a još goriji životni suputnik!
Dakle, summa summarum, četiri velika krumpasa, jedna velika glavica luka, glavica češnjaka, nekakvi mali celerov korijen i dva mala peršinova. Mrkve nema, a i ne treba nam. Nismo požderuhi. Nebumo pretjerivali. Sva sreća da je još od Vinka ostalo u brvnari začina. Ovo bu gozba!!!
Woland, iako bez tuljaste kape ili bilo kakvog drugog znamenja chefa, preuzima vodstvo ovog kulinarskog pothvata. Istina, u ruci mu je stalno krigl gemišta od direktora, ali to se teško može povezati sa šefovanjem u kuhinji. Možda u politici i vođenjem države, naročito Sabora.
Behemot, kome su ionako oči pune suza zbog primusa, koše luk. I češnjak. Ja, budući da je Azazello još u komi od bežanja (a bil bu još i više jer se grčevito primil pipe na bačvi z direktorom), gulim i režem krumpase, celer i peršin.
Nakon oduže šutnje (odlika pravih mudraca) i litre, dve, tri....ma ko bu brojal, gemištih, priprema je gotova.
Luk fino skosan, češnjak još finije. Krumpasi oguljeni i zrezani na kockice debljine palca (mojeg, znači 2,5 cm), celer i peršin mikronizirani na čim manje kockice (pazeći pri tom da ostanu bijeli, ne crveni, jer bi to značilo da među njima ima i komada prsta, a ovo je ipak posno, bezmesno jelo). Iz Vinkovih zaliha na stolu uredno čekaju flašica senfa, flašica hrena, lovorov list, papar, slatka crvena paprika, dva-tri mirišljava klinčića, a kimla onak, za jednu kavenu žličicu. Budući da raste svugdi oko brvnare, zgurali smo, na Wolandov nagovor, tu još i jednu po stabljiku origana, bosiljka i malenu mentu.
Noć je pala i vrijeme je Wolandove čarolije. Prvo zdinsta luk kojemu, kda je napol gotov doda češnjak. Nije baš da kišemo od njega(kao i svi pošteni zlodusi) ali nam baš i nije lahko pri duši. Sva sreća da nema meseca pa smo imuni na njega ove noći. Čim je luk zažutil (ne i češnjak, ni za boga), hop, krumpasi, celer i peršin lete u kotlić! Znalačkim pokretima Woland promiješa sve skupa i ostavi minutu, možda malo dulje, ali nikako dvije, pa doda vodu. Dosta vode. Toliko da za prst (njegov, znači 1,5 cm, jer Woland ima prste glasovirača) prekrije sav krumpir. Odmah, bez imalo krzmanja, doda vrhom punu jušnu žlicu paprike, pola iste hrena, a bogme tolko i senfa, dobrano zasoli i popapri (ne zaboraviti da smo mi zlodusi i volimo dobro začinjen život) te zanesenim pokretom umjetnika ubaci origano, lovor, bosiljak, mentu i kiml. Nakon kraće molitve zahvale Majci prirodi, ubaci i klinčiće.
Dok Azazello hrče pod bačvom, mi mrmljamo molitve i psovke (kako koji) i odbrijavamo 8400 otkucaja srca (u ljudskim mjerilima, oko dva sata) do svečanog trenutka bakanalija. Spokoj i mir reemeti samo povremeni odlazak Wolanda do kotlića i zvuk kuhače kojom miješa čarobnu smjesu.
A vrijeme se vuče, li vuče....
A želudac mi kruuuuuuuuuuli.... a oko stalno bježi k flašici bućinog ulja na polici, čije će kapi mirisno unijeti vrhunac čarolije kad jelo bude na tanjuru. Samo par kapi, kao mandragorin sok...

09.07.2006. u 20:40   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

mogao bi ti držat tečajeve kuhanja, trap :))

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 21:43   |   opcije


a, mogel bi. a ko bu me platil kad pocnem predavanje s buhama isusovog magarca :))))))

Autor: traper   |   09.07.2006. u 21:55   |   opcije


pa polaznici :DD

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 21:58   |   opcije


najbolje ovak, ti najdi polaznice i naplacuj torturu a ja bum ih gnjavil i davil. posle dijelimo zaradu :)))))

Autor: traper   |   09.07.2006. u 22:01   |   opcije


e, za to si zakasnil jedno deset godina, nemrem više s ljudima radit :DDD

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 22:06   |   opcije


a kaj mislis zakaj ja zivim ko sv. jeronim??? :))))))))

Autor: traper   |   09.07.2006. u 22:20   |   opcije


ok, onda bumo tražili friškog agenta, managera, madamme :DDD

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 22:22   |   opcije


madamme za moje kulinarsko umijece :)))))

Autor: traper   |   09.07.2006. u 22:26   |   opcije


madamme haute cuisine :DD

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 22:29   |   opcije


kaj, onda ja ispadam classy cuissine gigolo?

Autor: traper   |   09.07.2006. u 22:30   |   opcije


a, da, kuhar s ružom :DDD

Autor: CrystalClear   |   09.07.2006. u 22:37   |   opcije


i kada počinje tečaj kuhanja : ))

Autor: Amelie_Poulain   |   10.07.2006. u 0:41   |   opcije


falšni gulaš je bolji od pravoga, najedeš se, a niti ne znaš da jedeš, no sve je pitanje raznoraznih začina i jasno dovoljne količine majstorskog duha :))))ali ne falšnoga :)

Autor: solace   |   10.07.2006. u 1:33   |   opcije


kuharsko umijeće pravog majstora :)

Autor: dagoberhr   |   10.07.2006. u 2:13   |   opcije


...i za kolko si opet bil gladan? 15 ili 16 minuta????

Autor: sagittariusclassic   |   10.07.2006. u 23:38   |   opcije


Dodaj komentar