Hm, zašto mi se učini prigodno :).......
Zamisli, preuze Göran- da je svako ljudsko biće plamičak poput toga, te da se pomiču u vremenu i prostoru; zamisli da iza sebe ostavlja prugu svjetlosti. Kakva li čudnovata tkanja, kad se bića sastaju i rastaju! Neke se vatre gase, druge izvijaju; a katkad se sretnu dvije male iskre, što pristaju jedna drugoj, te sukne oganj, rasplamsa se velik i jasan sjaj.....
citat, Per Olof Ekström
06.08.2006. u 14:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar