Onako, usput

Čovječe, i mene je ove godine to tokalo, da se mislim za tu prokletu školu, kako će tu stvari stajati, mrzim kad počne taj ograničeni prosvjetni sistem, pun iskompleksiranih i uskogrudnih faca, koje su se baš tu našle da liječe svoje komplekse, razvijaju autoritete... a ja im šaljem svoje dite, pa dogodine drugo...užas, k tome imam posao s kojim baš ništa ne mogu planirati, niti kad ću uopće biti kući, a treba mu pomoći jer ima ćaću idiota, koji mu ništa strpljivo ne zna objasniti, umirem od straja... i k tome u božiju mater, šta da radim????

zašto paničariš? dobro ime je u školi.. pusti ih i vidjet ćeš da oni to mogu...

aj pa nije to tako strašno e. daš ditetu za 10 kuna za marendu i moliš boga da uzme sendvić a ne duvan za to :-) ma ide to ok, ali je da in je naporno. meni je moga žaj kad dođe iz skule.

draga,ne možeš zamislit kakvi te horor čeka:)))) samo se naoružaj strpljenjem i pripremi stolicu ..vjeruj da ćeš dugo u noć nakon posla učiti..prošla sam sve to i trud se isplatio..

ja da učin umisto njega, a Gospe mi neće taj film gledat... , ja sam imala roditelje koji mi nisu mogli pokazati ništa, pa sam bila odlikaš, a kamoli da ja učin umisto dice, još ka neke mame da lektire čitan i pišem umisto njih, taman posla, sve trčim....koji mi je to debilitet što moderni roditelji rade, oslobodit dite svakog napora, pa danas sutra ne mogu sebi ni guz pobrisat, bez materine pomoći... ma nemojte mi dizat tlak...

eh, Zsa_zsa, a što bi rekla da si i sama prosvjetar, da ti dite ide u osnovnu, i da znaš kako izgledaju obje strane medalje:(((
za tvoju informaciju, a i ostalih roditelja, Ministarstvo nam još nije dalo ni plan po kojem ćemo raditi ove godine. ljuta sam, jadna i bijesna.
ali nešto bih, kao prosvjetar, ipak napomenula. u cijeloj ovoj školskoj papazjaniji djeci je potreban pozitivan stav roditelja prema školi, ma koliko to bilo teško.
tako, a sad opet na steanice Ministarstva da vidim jesu li konačno rodili plan i program rada. grrroaaaarrr......

ja se naprotiv sa svojim prvašićem veselim školi...vidjet ćeš, bit će im lijepo, ljepše nego što je nama bilo...i naravno, da nećeš obveze svog djeteta raditi umjesto njega, najvažnija je ljubav i volja, a to mu ili njoj, ti možeš uliti svojim pozitivnim stavom...sretno :))