ajebiga, moj blog

Sitne pahulje snijega kovitlaju se oko kolibe. Vjetar ih u dahovima upuhuje kroz mali prozir prekriven labavo retegnutim komadom kostrijeti. Juvent sjedi zakrvavljenih, suznih očiju uz ognjište i proklinje vlažna drva, vjetar, zimu, klimavo kamnje zidova kroz koja hladnoća ulazi i izlazi u svim smjerovima. I vino kojeg više nema, i prazam želudac, i lošu ratnu sreću. Ponekad vjetar iz sela ispod planinske kose donese kriku i vriskove. To Siegmundova bagra, koju naziva svojom vojskom, pljačka i siluje po, do danas, mirnom prigorskom selu. A kaj, rat je. Dugi, dugi rat. Počeo je prije nego se Juvent rodio, i još uvijek traje. Eh, to su Božja posla. I ovaj rat je u ime Boga i Vjere. Klanje, pljačka, palež i silovanja. I glad. A priča se i da je negdje krenula i kuga. Naravno, glasnik te vijesti hrani vukove i mdevjede, gore visoko u planini. Ako se ne zagute na strijelama iz samostrijela.
  Napokon. Koraci. Vraća se Agnesius. A kad on obiđe selske kuće i štale, to znači pun želudac i sutrašnji mamurluk.
  «Klong!» Agnesius, tegleći vreću preko ramena, svom snagom opali kacigom u dovratak.
  «Strele Božje!!!!!! Niš ne vidim od ovog vizira! Phu, kaj ti griješ ovu kuću ili iz nje delaš pušnicu!? Kak je krenulo, buju vukovi za frištik imali dimljenu ljudetinu!»
  «Puščaj ljudetinu, jesi našel kaj za jesti?»
  «Mili nam je i dragi Bog u svojoj prevelikoj milosti podario delicija dostojnih stolova kraljeva i prebogatih velmoža!»
  «Skrati!»
  «No, no, velmožni i plemeniti gospodine! Pohlepa i nezasitnost su smrtni grehi!» smijulji se Agnesius, sjeda do Juvanta, kašlje i počne vaditi sadržaj vreće.
  Na slami pred njegovim nogama slaže se pravo malo bogatsktvo od dvije glavice kelja, pregršt medvjeđeg  luka, pregršt lukovica zlatana, pola ploče špeka, nekoliko dobro sušenih klobasa, zamotuljak soli, mala glinena posuda crnih zrnaca konopljike, glineni vrčić zatvoren masnim pergamentom i pola velikog okruglog domaćeg kruha. Sve u svemu bogatstvo, ali količinski malo za vrečetinu koju je doteglio.
  «Hvala budi Bogu!» skrušeno podigne pogled prema čađavom slamnatom potkrovlju i crnim gredama, iznad kojih su, visoko iznad sivih sniježnih oblaka trebala biti nebesa, prekriži se, i iz vreće iskotura bačvicu. Blaženo se nasmije, obgrli bačvicu i nježno ju poljubi.
  «Kiseliš da boljeg nema! Poklon od popa! Njemu ne bu više trebalo. Nema s čim piti, odrubil mu Štajerac glavu. A i ulje je od njega. Čisto maslinovo. Istina, razbil sam Umbertu glavu zbog toga, ali preveč krade taj nevjernik.» kroz duboki smijeh objašnjava, zapravo, nekako ispričava Agnesius. Razumljivo jer je skoro je cijeli život proveo uz benediktinski samostan, kasnije u njemu, gdje su ga fratri namjeravali unovačiti, sve dok nevolja nije dovela Juventa, slatkorječivog ratnika lutalicu, najamnika i sanjara koji ga je u kratkom roku odvukao u dugine boje svijeta i rata i slave.
  «Reverende amice, ti buš dogural do generala i plemićke titule! General Agnesius von Kmet od dobro pognojene zemlje, hahahahahahahahahahaha!!!!»
  «Juvent, glavu bum ti otfikaril! Ki me vrag, Bože mi prosti, puntal opće otiti s tobom u ovu bijedu!»
  «No, plemeniti Agnesius od, kaj već hoćeš, daj dost bedastoća, idemo jesti i piti!»
  «Na, plemeniti Juvent od zgublenih dana, koši špek i luk! Ja bum zrezal kelj.»
  Tu se priča prekida i ustupa mjesto Juvent – Agnesiusovom receptu za brzinski kelj u dugotrajnom ratu  (ili kak bi se po domaće reklo, neda mi se više pisat, ali klopa zavređuje svu pažnju):
-luk (medvjeđi luk, ilitiga srijemuš zamijenjivao je u ta doba i luk i češnjak), dvije manje glavice, sitno skosati
-češnjak, jedan česan, sitno skosati
-kelj, dvije manje glavice, osloboditi kocena i sitno nakosati
-špek zrezati na kockice, ne prevelke, ne premale
-četri srednja krumpira (prije njega se u europi koristilo lukovice nekoliko vrsta ljiljana, pa i gorenavedeni zlatan) oguliti i naribati, ak nemaš ribež, zaboravi celi posel, na to si trebal misliti prije
-papar friško zmleti (nekad se koristilo sjemenje konopljike ilitiga fratarskog papra)
 
Ajmo delat.
 
Na maslinovom ulju spoprži zrezani špek, i kad postane neproziran, dodaj skosani luk.
Kad luk postane proziran, dodaj kelj i zalij z vodom da ga pokrije prst, dva.
Posoli, dodaj papar i (ajebiga druga su vremena) čajnu žličicu vegete.
Ak se ima, more i malo peršinovog, celerovog i kvadratni cm lovorovog lista. Može i žličica crvene paprike.
Pusti nek zavri.
Kuhaj 20 min i dodaj naribani krumpir  i na prst debele kulute zrezane klobase.
Nakon 10 min dodaj skosani češnjak i deci bijelog vina.
Kuhaj sve skup još dvajst minuta, tak da se i krumpir i kelj raskuhaju.
Na tanjur s tim i z želudec!
E da, na tanke šnite zrezani špek spreprži na tavi, ili još bolje f rolu, da postane hruskavi. Onda se taj špek jede kak čips uz gorenavedenu deliciju.
Isto se more narediti i s klobasama, ak ne voliš da ti se motaju po kelju.
Dost, fajrunt, idem spat

...i kaj da ti čovjek napiše na ovo???

nis, preporuci se za iduci kulinarski projekt u brvnari :)))))))

...to sam osmislil, i datum i jelovnik...:)

ne zaboravi da zvekan mora dan biti u pacu

Ovo traži nastavak :-)). Kak' su jeli i poslije pili :-)).

dijete zlo, nije mi se vise dalo. to je ionak izvanvremenski dio price pocetak koje si dobila :))))))

btw, sagg, di nam je coprnicki coven?????

poputnina...

di poputnina????

Ti točiš jednu za put :-)).

pa špek kak čips

eh, spek kak cips i demizzon direktora! slava Bogu u visini :))))))

bogme, nebih kraj tebe bas bio tak cangrizav,.. a da pocmes razmisljati o pustopasinama zeluca, umjesto bambija?:P

ni dobro odat se jelu i picu i zaboraviti na bambije. vjera brani

Radije bih domaću rakiju nego direktora :-)).

ima se i toga dijete zlo :))))))))))

a čuj trap, ja sam ti sada tako gladna nakon ovijeh dana rada, da više nemrem niš, ali jesti da, hm, spremaj, pripremaj, zapravo od kuda baš danas kelj :))))

obozavam kelj!!! daje razloge zakaj jesti spek i klobase :)))))

ova je coprnica bila vani, u finom društvu, ali nije propustila pročitat recept i zapamtit :)))

...zadržao bih se na naglašenom dijelu rečenice, "finom društvu", konotacije su npr. da mi nismo fino društvo...:)

a, ne, ne, sagi, vi ste posebno društvo, ne bumo sad lončiće brkali :DDD tanjure, tave, rajngle :DDD

...ma gle kak se energično vadi, ko da ju savjest peče...:))))))))))))))))))))))))))

a ne, mogu ja sve to istovremeno :DDDD

zvuči fino a srimuš obožavam!!njam:)