ajebiga, moj blog

A u krasan kurac i ideali i politika i svi mi skupa! Ode dečko u tenisicama i trapericama, bez  oružja, ali sa škvadrom iz kvarta u Vukovar godine '91.,  kad su debeli prasci već bili godinu dana dragovoljci (ma u kojem kurčevom ratu?). Ode,  otpuca svoje iz skalamerije koja mu je dana, ispiša se i usere od straha, odgladuje, odžeđa svoje. I sjeti se neka budala da Vukovar treba zaboraviti, i ostane zagrebački dečko u okruženju, na Mitnici. I stigne befel od vrhovnog pametnjakovića da se treba predati. I preda se zagrebački dečko. I otpelaju ga bradonje. I premlate. I nastave mlatiti gdi god su ga selili. Glava dole, ruke na leđa! I tak malo manje od godine dana. I dojde zadnja šihta razmjene. I obitelj doma čeka i čeka. I vrati se dijete bez snova. I sna. I snijeh je postao samo refleks društvene komunikacije. Smijeh iz tame praznine. I jednog dana strada u saobraćajki. I ostane u komi. I nikad se ne probudi. I danas ujutro umre. I neće biti pokopan kao branitelj, jer nije poginuo na bojišnici. I jebem im svima majku svinjsku!
Raca, bratiću moj, lahka ti zemlja

:(

žao mi je :(

stvarno svinjarija...tužna svinjarija.. :( bila sam u vukovaru u nedjelju.. 1. put ikada.. baš me ulovila jeza.. zaboravljeni grad.. od svih..

i to bas danas, kad su svima puna usta vukovara. ubitacno, ubitacno. uzas i jeza i strah i jad i cemer. a debele svinje dobrano se nahranile na mesu mojih frendova i nevinih ljudi

baš kad sam bila na mitnici, gledala gdje su bili zatvoreni, sjetila sam se one -čovjek je čovjeku najveći - pas.

ali to je preblago rečeno..

nemoj vredat pse. ipak su to postena stvorenja

jedna od priča koja zaboli duboko... i vrtiš u glavi tisuću misli i želiš reči tisuću riječi,ali jednostavno ne možeš....ostaneš bez riječi

i cak, manje zamjeram pijanoj srpskog zgadiji nego masnim svinjama koje su vukovar prodale

imaš pravo...

A, jebeš ga, ima takvih priča kolko hoćeš. Ipak je ovo jedan usran planet.

nazalost bajum imas pravo. ko je jamio, jamio je. pitanje je samo koliko se hrvatskog mesa taj kojji je jamio najeo

Iskrena sućut!

ono što je mene šokiralo tamo je da i nakon 11g još ima strašno puno mina, a ljudi nemaju gdje raditi!!! pa ti tamo živi! a svi se sjete vukovara oko ovog dana.. i čitavog tog kraja naravno, oko izbora.

wife, ti koji se vukovara sjecaju pre izbore i jesu zderaci mrtvih

i kaj je napisano, napisano je. kaj je receno, receno je. mislim da ovaj log vise ne treba komentirati.

ma znam..ma sve mi je to ono-uhh.. odem u zg, a kad tamo sve sjaji-novi bundek i sl... onda odem u slavoniju, koja mi je prekassana.. ali zaboravljena.. a govna se opet uhvatila priča o decentralizaciji.. i vukovaru.. pa mi se želudac okreće..

imaš pravo.. možemo sad rastezati od nemila do nedraga..

A što bi njemu vrijedilo i da je pokopan kao branitelj? Ne bi mu vratilo život i mladost... I, osim toga, kad tako postaviš problem, ljudi će uglavnom primijetiti samo političku dimenziju, a najveća tragedija je ovdje ona ljudska. Obiteljska.

kako god - moja sućut. :(

ja sam iz vu.i nije tu tak strašno kak si svi mislite

...sorry...

Bez komentara.

...sve smo o tome rekli, javno i privatno, možemo se samo zbljuvat na današnju situaciju...

...crveni makovi...

Raca, počivao u miru.

:-(((....govorim ono što i jutros...žao mi je...

moja sućut...