Onako, usput

  Pojma nemam, odakle da počnem, osjećam se loše, iz jednostavnog razloga, što se ne znam kontrolirat...
  Jebi ga ne znam, i sad sjedim ovdje na ovom jebenom kompjuteru, točnije za kompjuterom i rezimiram, koliko sam ljudi tim svojim napadima lošeg raspoloženja uništila, otjerala od sebe,koji je to ku*ac, sa mnom... a s druge strane, ničija se kritika na ljude ne reflektira kao moja, kad je kritiziram onda je to nešto što se sluša, i što se usvaja, i što teško pada... u Božiju mater, počet ću sebe u svoj toj svojoj negativnosti, shvaćati kao totalno promašen slučaj... i sad u svemu tome, u protoku vremena kako bi rekao moj frend koji je ovdje promjenio više nickova nego što sam ja imala akni na čelu, jedino što bi mi u ovom trenutku koristilo je da se ili dobro opijem, ili da je bar to moguće poševim s nekim i više ga nikad ne vidim...

nedaj da ti oci iskopa nakon seksa

hm,jebate!

Znao sam priželjkivati da me neka divljakuša dočeka iza ugla i poševi. A kad se pojavila i htjela to učiniti onda sam pobjegao ko trkač na duge staze, da me slučajno ne bi sustigla. Jebga, misli su isto naša stvarnost kao i ova 'realnost' ... i ne moraju biti usklađene na način kako to mi zamišljamo. Promatraj sebe u svemu tome :) ... i ne brzaj sa zaključcima.