ajebiga, moj blog

Leži Pipo na obali rijeke i smiješi se. Zapravo se više ceri nego smiješi, ali se ceri svevremenski. Misli Pipo na Pesa i Pepea. Jedan u zatvoru bez rešetkih s rospijom na mrzlom sjeveru, drugi sam kaj pes u ladanjskoj vili u, i u ovo doba godine, mlačnoj Provansi. Misli si Pipo kak je zapravo jedini ostal dosljedan furki s kojom su krenuli osvajati svijet, srca i slavu. Jedini se je vratil. Samo je on opet primil MAS u ruke i zapizdil pustinjom i prašumom. I zna Pipo da je dečkima pakao od života, i ceri se. Jemput kad se primiš posla, obavi ga do kraja. Do jaja. Vratil se Pipo Africi i grlenom smijehu. Nitko na svijetu ne smije se ko Kafri. Kad čuješ jednog kak se smije, čuješ cijelu Afriku. Čuješ joj srce i dušu. Cijeli svijet se još uči davno zaboravljenom smijehu, a ovi se ovak smijeju od kad su z drveća opali. I njega su naučili. I on se smije i smije i ne prestaje. Smije se Pipo suncu, rijeci, džungli i savani. Smije se Pesu i Pepeu i njihovim srušenim životima. Smije se svijetu koji ide u kurac širom razrogačenih očiju. Smije se prošlosti i mladosti, ljubavima i mržnjama. Smije se tučnjavama po plesnjakima (naročito ritualnim tučnjavama na busnoj stanici na Mažurancu, nakon Tucmana) i polunježnim drpanjima u sjenama. Smije se Božićima i Novim letima razbacanim po svijetu, trenucima kad niti je on znal da li su starci još živi, niti oni da li je on. I još uvijek žive u obostranom neznanju. Jer, kad kreneš stazom slave, stupaš sam. Ime, povijest, sjećanja, sve, baš sve nestaje s podrapanim dokumentima, negdje na dnu luke. I, na trenutak, unatoč smijehu, Pipotu bi možda i pobjegla koja suza. Bi, da ima oči. Bi da ima suza. Ali jedino kaj mu se skotrlja niz jagodičnu kost je nekoliko zrna pijeska, koja izbaci skočimiš koji udobno stanuje u njegovoj, dopola u pijesak, zakopanoj lubanji na pjeskovitom žalu bezimene rijeke u dubini bezimene smaragdne džungle.
I pomisli Pipo, po prvi put, možda bi bilo bolje da smo si sprašili metak u čelo one zvjezdane noći u Provansi i grmeći odtutnjili u suton bogova. Jedino, falil je četvrti. Jahač apokalipse...

trapić....ajmgonakiljuuuuuuu:)))))))

probala nekolicina pa guraju travu odozdola :)))))))

uh:-)))))))))))))))))

sad jos samo da ubijem Pepea i Pesa, pa bu mir :))))))

čitam i nadam se barem jednom hepi endu:)

zajebala sam se za komentar:)

pž, ovo su price iz zivota, iako nije ana zube. nema tu hepienda :))))))

ponadala sam se barem jednoj u danijela stil stilu:D a ono ćorak:)))

xhe! xhe! četvrti nebuju došli jer su svi konji kod mene.

...vidim, u pravom raspoloženju za dernek...:)))))))

Tucmana se i ja nerado sjetim,ponekad ! ado jaja nam je bojni poklič prije tekme...e moj Pipo,nis ti sam...i nije bilo bolje sprašitit taj metak,u vlastita čela...ne,nije

Ovo bih mogla čitati u milijun nastavaka :-)).