ajebiga, moj blog

Hijene su krenule opet. Iz sjene, iz mraka. Svjetlucavih očiju i s tisućljetnim kruležom u gladnim crijevima. A džungla šuti, sakrila se u jazbine i pokrila trulim lišćem. Tak to ide u banana state-u. Kodna? E, kod nas je drukčije. Nema toga. Eto, čovjek se trudi i uspije u svom naumu. Ne podnosi nikoga tko mu je smetnja na putu, jer ima viziju i ideju. I, ne radi za sebe, radi u državnoj službi. Ne u HIS-u, ne u Ministarstvu vanjskih, ne u Saboru. Radi u Zoološkom vrtu. I napravi od njega nekaj kaj vrijedi. Stoji uz bok svijetu, u okvirima državnih mogućnosti. A mi smo mala država, pa nam je i zvjerinjak mali. I hoće čovjek napraviti i veći zvjerinjak. I bori se za to, jer mgućnosti postoje. Ali, jebiga, komu treba zvjerinjak, komu treba Zagreb kao koliko, toliko srednjoeuropski grad, s gradskim imanjem i navadama, kad treba torova za ovce i ispaše za asfalta gladnih tabana. I tako niš od proširenja zoološkog vrta, jer se na zemljištu agronomskog faxa budeju gradile urbane vile, niš od čovjeka s vizijom, jer je steran. Ostal je samo ofucani ovan, skrhanih rogova koji vodi svoje stado u nove pobjede. I nada se kolajni Vece Holjevca oko vrata, i zmajskom gnijezdu i tituli, i naslovu Lava, utetoviranom u ovčje uho. Ne, nismo mi džungla...

e, da, baš sam čula, idiotarija, zoo sad izgleda fenomenalno

Tja, previše njih je za zoološki :-)).

je al imamo kralja lavova...:((((