u nekoj zemlji

Re: kuc kuc

 

Nemoj da te zavara izraz moga lica.Jer, nosim masku, tisuće maski,maske koje se bojim skinuti,al ni jedna od njih nisam ja.U pretvaranju sam pravi majstor,al ne daj se zavarati.Za ime Božje, ne daj se zavarati.Pretvaram se da sam siguranda je sve med i mlijeko u menii oko meneda mi je ime samouvjerenost a smirenost mojaigra,da je sve mirno i da sve kontrolirami da ne trebam nikog.Ali, ne vjeruj mi.Možda se čini da sam smiren, alimoja smirenost je maskauvijek promjenljiva i koja sakriva.Ispod nje nema spokoja.Ispod nje je zbrka, strah i samoća.Ali, ja to skrivam.Ne želim da itko zna.Hvata me panika na pomisao o mojoj slabostii da će me otkriti.Zato frenetično kreiram masku da bih iza njesakriononšalantno, sofisticirano pročelje, da mi pomogne da se pretvaram,da me zaštiti od pogleda koji zna.Ali baš takav pogled je moje spasenje.Moja jedina nada i ja to znam.Dakako, ako iza njega slijedi prihvaćanje.Ako slijedi ljubav.To je jedina stvar koja me može osloboditi od sebesamoga,od zatvora što sam ga sam sagradio,od prepreka što ih sam tako bolno podižem.To je jedino što će me uvjeriti u ono što ne moguuvjeriti samsebe,da uistinu nešto vrijedim.Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslijeditiprihvaćanje,da neće uslijediti ljubav.Bojim se da ćeš me manje cijeniti, da ćeš sesmijati,a tvoj bi me smijeh ubio.Bojim se da duboko negdje nisam ništa, da nevrijedim,i da ćeš ti to vidjeti i odbiti me.Zato igram svoju igru, svoju očajnu igrupretvaranjasa sigurnim pročeljem izvanai uplašenim djeteom unutra.Tako počinje svjetlucava ali prazna parada maski,a moj život postaje bojište.Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnograzgovora.Kažem ti sve, a zapravo ništa,i ništa o onome što je sve,i što plače u meni.Zato kad sam u kolotečini,neka te ne zavara to što govorim.Molim te, pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono štone kažem.Što bih volio da mogu reći,što zbog opstanka moram reći, ali što reći ne mogu.Ne volim ništa kriti.Ne volim igrati umjetne, lažne igre,želim prestati s igrama,želim biti iskren i spontan te biti ja,ali mi ti moraš pomoći.Moraš pružiti rukučak i kada se čini da je to posljednje što želim.Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazanpogled živogmrtvaca.Samo me ti možeš prizvati u život.Svaki put kad si ljubazan, nježan i kad mehrabriš,svaki put kad pokušaš razumjeti jer uistinubrineš,moje srce dobije krila,vrlo mala krila,vrlo slaba krila,ali krila!Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život umene.Želim da to znaš.Želim da znaš koliko si mi važan,kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedanstvoritelj - mojeosobeako tako izabereš.Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih dršćem,samo ti možeš ukloniti moju masku,samo ti me možeš osloboditi moga sjenovitogsvijeta panike,i nesigurnosti, iz mojeg usamljenog zatvora,ako tako odlučiš.Molim te, odluči. Ne mimoilazi me.Neće ti biti lako.Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snažnezidove.Što mi bliže priđešto naglije mogu uzvratiti.To je nerazumno, ali unatočtome što o čovjeku kažu knjige,ja sam često nerazuman.Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnihzidova,i tu leži moja nada.Molim te, pokušaj pobijediti zidovečvrstom rukomjer dijete je vrlo osjetljivo.Tko sam, možda se pitaš?Ja sam onaj kojega znaš vrlo dobro.Jer ja sam svaki čovjek na kojega naiđeši ja sam svaka žena na koju naiđeš.Charles C. Finn

misliš da ide preko cijelog bloga samo zato što ti je velik :))))))))