u nekoj zemlji

Sanjao sam da imam intervju s Bogom. “… ti bi me htio, dakle, intervjuirati?” rece Bog. “Ako imaš vremena… rekoh.” Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vjecnost. Što si me želio pitati?” “Što te najviše iznenadjuje kod ljudi?” Bog odgovori: “Iznenadjuje me što misle tjeskobom na buducnost i time zaboravljaju sadašnjost. Tako ne žive ni u sadašnjosti ni u buducnosti. Što žive kao da nece nikada umrijeti, a onda umiru kao da nisu nikada ni živjeli. Što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti, a onda bi ponovo htjeli biti djeca. Što traže zdravlje da bi stekli novac, a onda troše novac da bi vratili zdravlje.” Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini. Tada upitah: “Kao roditelj, koje bi životne pouke dao svojoj djeci?” Osmjehujuci se Bog odgovori: “ Da nauce kako ne mogu druge natjerati da ih vole. Mogu samo dopustiti da ih se voli. Da nauce kako u životu nije ono najvrednije što imaju nego tko su. Da nauce kako nije dobro usporedjivati se s drugima… Da nauce kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego kojoj najmanje treba. Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se zadaju rane ljubljenoj osobi, a onda su potrebne godine da se one zalijece. Da nauce opraštati tako da sami praštaju. Da nauce kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreci ili kako pokazati svoje osjecaje. Da nauce kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je razlicito. Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi praštati. I da nauce da sam ja tu uvijek.”

Ovo mi se sviđa.

noele donald walsh . čitala sam tu knjigu i imam je. ovo je fantastičan izbor!

odusevljena,kao da su napisane moje misli

Upravo tako lijepo rečeno, to su preve vrijednosti :)