Onako, usput

Pored svih prepucavanja oko toga kad idem, da li idem, ipak otišla sam onako kako sam želila...i zadovoljna sam... sve je počelo i završilo u mom malom mistu, volim ga, koliko god da je tužan sa svim onim pustim i praznim svojim ulicama, opet ga volim i vraćam mu se uvijek kad zasija Sunce...onda mi je lijep i nezamjenjiv...Ipak, volim lutati i po drugim destinacijama, volim Šibenik recimo, prekrasan je i obožavam one njegove tijesne ulice, natrpane ove godine izgleda osjetno manjim brojem turista nego ranijih godina...Zadar tek, taj grad se munjevito razvija, i to mi je drago, pamtim ga one predratne godine, kad su nam iz Obrovca često gasili struju , pa nestajalo vode, Isuse Kriste, skoro sam se smrzla jedne večeri u studentskom domu, ali Bog je i tada mislio na mene, jedna moja simpatija, istina malo uvrnuta, došla je po mene i odvela me u svoj stan da ne crknem od leda/na žalost nije ništa korisnije od toga bilo)....Pitala sam se šetajući zadarskom Kalelargom di je ta beštijica, baš me zanima kako je onoj nesritnici koja se udade za njega....????? Iskreno suosjećam s njome, nije joj lako...Da, da, posjetih mnoga lipa mista,tek sada vidim koliko je dobro otići na zasluženi odmor, posvetiti se svojoj obitelji, djeci, i koliko je malo takvih trenutaka u životu zapravo...

di si to bilaaaaaa?

...vid, vid, kod tebe je danas mirno...a okolo vatra sjeva.

Ka i u reali:-PPPPsve ošlo kvragu

Znači bilo je novih i starih utisaka :)