Onako, usput

Naime, recimo to ovako, imala sam frendicu, barem sam je tako doživljavala...i uglavnom mislila sam i uvijek ću misliti da ono što te tlači i što misliš da trebaš reći nekome, da to kažeš jer u protivnom ćeš sam sebe pojesti ako to ne učiniš ili će ti se vratiti kao bumerang...U svakom slučaju, moja komunikacija s njom mi je postala otežavajuća kad sam sebe prisiljavala da sjedim u društvu ljudi, koji su nimalo slučajno u krvnom srodstvu s njom,a da mi se te osobe u društvu, a kamoli van tog društva iz nekog samo njima znanog razloga ,su se prestale javljati... To sam možda opraštala '91-e, takvo je bilo vrime i idelogija, mjerila su se krvna zrnca u mililitrima, danas to ne opravdavam i ne opraštam nikome... fuck off!!

E, sad kad to kažeš otvoreno, nekome za koga si mislio da si mu frendica, nastane procjep jel udario si u njezin rod,ali da bi mu ti i dalje nešto značio svoje poštovanje trebaš pokazati na taj način da i dalje kao pizda sidiš u društvu gdje se ne osjećaš dobro, ali iz ljubavi prema tom prijateljstvu ili kako se to već zvalo ćeš to činiti, u protivnom ti nisi prijatelj, e pa jebem ja takve prijatelje koji će takvo poštovanjue tražiti od mene!! Ja onako u prolazu!!!

neka ti u prolazu,i neka ide off..

baš tako...