E da...nekad i sad..
Nekad je ovdje bio gušt logirati se i pogledati čiji sve nickovi u vipici svijetle....a počelo je tako da sam po naputku suđenog, ovdje utipkala nick...i odma sam se počela svađati, uh šta mi je jedna dobro legla za te stvari, pisala je u nastavcima, pa su je mnogi kao branili, pa me jedan posla u kurac u obrani iste...kasnije kad sam ga upoznala uf...koji tip jebo te....Al' ima puno lipi stvari , samo ne smin kazat...E onda se nadovezao jedan gostioničar Iskrice, kad bi taj skupio svoje bandite, pizdili bi ovden do kasnih ura, ali baš mi ih je bilo gušt sve ovdje naći na ćakuli...ježuš kako mi fale...e... a poslije toga sam se nakačila na jednog šaljivog grintavca, koji je o svojoj jebenoj sudbini do sada mogao slobodno romane ispisati, ako nije već pri završetku, onda je notorna budaletina,a tek što grinta, petsto puta sam ga stavila na ignore i on mene, a opet mi fali otkako se skinuo s Iskrice...ili možda s nekim tajnim nickom gleda sve ovdje, dok mu mačka skače po tipkovnici...Pa onda jedna prekrasna duša, imao je jedan blog, koji me ovako u neke sitne sate totalno dotukao,bio je posvećen jednoj njegovoj frendici koja je izgubila bitku s karcinomom...eh, šteta što je obrisao taj blog, i svoj nick...a onda jedna slavonska lola, taj nam je pisao kilometarske savjete preko Iskrice, kako nadvladati bračnu krizu, da ironija bude veća, ja i ova moja nesrića još uvijek zajedno, ali on se bogme rastavio...ali našao je svoju sreću negdje drugdje, pa mi je opet drago zbog njega...eh ljudi, baš mi falite i ono vrime kad je ovdje otvoriti Iskricu bilo isto što i sjesti u neki dobar Pub, sa dragim ljudima... baš mi falite!!!
27.09.2007. u 23:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar