Izbjegni mentalnu RECESIJU!

Ah pametovanje, kao da ga fali ovdje!

Poslano: 26/07/2007
Yup!
Jednako! Sve se zapravo svodi na jednako jer inače jedna ili druga strana koja prevlada sama gubi na "važnosti" ili identitetu jer nema druge strane koja pokazuje kako je ova drugačija. Primer (bezvezni): Imaš kosu (bilošto) koja je stvarno prekrasna i svi kažu da je prekrasna i da lijepšu nisu vidjeli. Kad bi svi imali takvu, jel bi ona još uvijek bila prekrasna. Ne, postala bi samo kosa! Svi ju imaju i svima je takva!
Jing i Jang (il ying yang) je upravo jedna i druga strana jednadžbe između kojih stoji znak =.
U svakom aspektu, stvari, biločemu što sad razmišljaš, možeš nać znak jednako. To ti je isto (=) ko da...
= mislim da je znak za savršen red (na neki kaotičan način). Pošto savršenstvo samo ne postoji (ne realno), znak = je nemoguće postić u svakom aspektu postojanja svemira pa tako i nas. Mi težimo savršenstvu dok svemir teži kaosu (zapravo). Svemir je kaos (mi u njemu isto) ali kad malo bolje pogledaš, zapravo je red!
Kaos=Red

Poslano: 26/07/2007
Ma nije svemir kaos al nije bome ni red! Svemir je po meni za sad najbolji dokaz i primjer =
Primjer i dokaz balansa!
Gledano sa bilo koje strane (energičara ili ne), mora bit između =.
Nisu strane (ying/yang) tajna svemira nego balans odnosno jednakost (=) između, koja ne dozvoljava da jedna strana pobije drugu (treću, petu, ni bitno).
Može se vraga izračunat vjerojatnost udara. Naša matematika nema u svojim formulama dimenzijske djelove, pomicanje (savijanje) vremena i prostora, ne zna kuda ode ono što ode u crnu rupu...
Neznamo mi izračunat ništa, pa mi još neznamo ni što je ljubav, energija zemlje, drugih planeta...
Neznamo da nije u redu ubit drugo živo biće ili "srat" tam di spavaš (zagađivanje)...
Šta bi mi mogli izračunat! Svemir, kaos, red, šta!
Mi možemo samo nagađat i šta je svemir i kako je postigao takav odnos kaosa (eksplozivne promjene nekih djelova) i reda (da tolike galaksije i planeti se ponašaju tako snikronizirano i predodređeno).

Poslano: 30/07/2007
Da Vjeko pitanje je na mjestu. Kod takih razgovora treba postavit takvo pitanje jer odgovor mjenja gledište.
Ja sam katolik ali ne "crkveni" jer samtram to političkom institucijom. Vjerujem da postoji "Bog" tj. nešto superiorno što ima utjecaja na ljude, isto tako vjerujem i u "Vraga" što se mnogi ne sjete kad im je loše u životu. Naravno, ne u standardnom obliku (starac s bjelom bradom na velikom prijestolju i crveni lik sa kopitima, repom i rogovima) ali vjerujem da ima nešt više, nešt bolje, možda samo naprednije...
Ali pošto sam inače pokušavao pratit (nemoš sve pratit više), od zodijaka i zvijezda, duhovnosti, alternativnih religija, razmišljanja, teorija, od izvanzemaljaca i paralelnih svjetova do nirvane i majke prirode...
Sve to je jednostavno meni toliko zmuljano i preklapano da sam postao agnostik! Ako pogledate (ko ne zna), to su ljudi koji nisu sigurni! Ja zapravo nisam siguran, znam da ima nešto, znam da to još ne razumijem, znam da mi može pomoć i odmoć, znam da ću možda jedan dan morat stat na stranu jedne od teorija jer će se to od mene zahtjevat. Oće se šta promjenit, e to ne znam. Ne znam oće mi daljnja proučavanja otvorit oči, hoću li jednom točnu teoriju zastupat.
Zapravo, moja politika ti je da prikupim informacije i onda sam donesem sud, pokušavam sagledat dokaze nepristrano (ko kakav CSI ili tak neš), saslušat teorije..., a sve to radeći sa savjesti. Mojom savjesti, koja mi pomaže da odlučim što napravit, kako i zašto. Moja savjest je zapravo ništa drugo, nego ja sa svim svojim saznanjima i racionalnim pogledom na svijet! Tu ide odgoj, učenje, sredina, iskustva (moja i tuđa), i još puno učenja.
Eto tako ja za sad živim i vjerujem u sve i svašta, a za ništa nisam siguran.
Vjerujem zapravo u mogućnost, a živim kako mislim da treba!

Poslano: 31/07/2007
Neam ja to tako rješeno sa glasovima jer si kad počnem razmišljat o nečem uzmem vremena, poslušam "sve strane" priče i odlučim. Poslije više nema "šta bi bilo, kad bi bilo" jer ja jednostavno ne želim razbijat glavu oko nečeg u čemu (zasad) neam utjecaja. Bilo, prošlo pokušao najbolje, ajmo dalje. S curama, frendovima, poslom, prilikama i neprilikama. Nije da mi nikad ne padne na pamet ali stvarno to bude samo trenutak u kojem se zapravo više prisjećam nečeg pošlog. Da bi naučio ili da bi imao na umu drugi put kad donosim sličnu odluku.
Takva me "moć" oslobađa nepotrebnog stresa, ljubomore, lupanja glavom u zid, žaljenja i depresije, a s druge strane daje mogućnost racionalnog (dobro, ipak racionalnijeg) pogleda na probleme koji dolaze.
Što se tiče snova, ja imam iste istace mogućnosti! To sam čak razgovarao sa mojima doma i doktoricom. Isto sam svjestan da sanjam, mogu kontrolirat san, čak sam uspio i, zbog naglog prekida, nekoliko puta ponovit san točno di sam stao, drugi dan/večer! Kao serija u nekoliko nastavaka. Najduži san mi je trajao 4 spavanja! Cijeli roman sunce t! S pišanjem sam imao problema kao mali al nakon što sam jednom odsanjario do kuhinjskog sudopera i skoro se ispraznio, mama me probudila, nakon tog niš!
Evo neki dan sam razgovarao otvorenih očiju u snu sa svojom "frendicom" u 5 ujutro! Kaže da smo pričali kao da sam budan, osim što sam mljeo neku bezveze temu o nekakvom tulumu!
Ma podsvjest je zajebana stvar!

Poslano: 01/08/2007
Eto pošto je paranormalno podtema tajni svemira kao jedna od tajni, ne trea druga tema možemo ovdje čavrljat. Mislim da se može kontrolirat podsvjest ali da to zahtjeva neke veće kapacitete mozga i općenito pojimanja što zapravo radimo. Podsvjest je inače jača ljudska strana mozga jer uključuje veći postotak misaone aktivnosti (dok npr. usporava fizičke), tako da bi zapravo da bi se kontrolira, podsvjest mora postat svijest! Mora preć na prvo mjesto, jedino tad se može kontrolirat. Jel moguće, neam blagog pojma, ali do sad pravilo "ništa nije nemoguće" još vrijedi na svijetu.