otrovni web log..

gledam te..istražujem tvoj pogled nebih li u njemu prepoznala ljubav..ali ubrzo ostajem razočarana..on je hladan i bezbrižan..šaljem ti osmijeh dok je u meni strah..strah od onog ašto slijedi..nadala sam se da je sve to moja mašta..ali se polako uvjeravam da to nije tako..osjetila sam tupu bol u srcu..odlazim nesigurnim korakom bez rijeći i pozdrava..možda ču se poslije i kajati..ipak možda te nisam zaslužila.ili sam u nečemu pogriješila..na trenutak poželim da bideš ono što jesi..govoriš ono što jesi i glasno se smiješ..i opet potiskujem probuđene želje i šutim..šutnja je moja utjeha..koliko se puta u životu čovjeku može slomiti srce??kako da prihvatim da sam suvišna dok bezuspješno pokušavam ukrasti malo ljubavi i topline..kamo da odem nakon probdijene noći??telefon šuti..kome da kažem da sam tu??kako da se smirim kad mi se malo javiš i nestaneš..shvaćam počinje novi dan skidam svoju iznošenu masku i spremam je..svoju ulogu privodim kraju odlazim sa scene..odmjereno i dobro uvježbanim korakom..krećem u novi dan i znam da nisam sama samnom su strah i tišina..

srce nemre puknuti,iluzija može:)

tisina i uvjezban korak daju pomak a on daje kretanje a ono psihicko ushicenje ili smetanje i onda krene...neda mi se vise pisat

ne postoji idealan muškarac ili žena prihvatiš ih tave kakvi jesu,čemu strah,

strah od onoga što sam sebi nemožeš ili ne želiš priznati..

nemožeš i ne želiš a znaš??...interesantno

ipak znaš učemu je problem,

ti jedino sama sebi možeš pomoć,

da sama sam sebi jedini lijek;)

Mozda se jednom probudis iz ruznoga sna, i vidis ljude drugim ocima...

...vidis ljude i sebe drugim ocima... ;)