Onako, usput

  Cijelog života gledam kako ljudi koje volim bježe od mojih osjećaja, i ne samo od mojih, bijeg od osjećaja kao da je osnovna karakteristika ljudskog roda, zašto je to tako????
  Mrzim onu igru kad se pretvaraš da si nešto drugo od onoga što zapravo jesi, kad svi glumimo mistiku jer to je kao svojstenije za ljudski rod jer to nam više pristaje svi smo kao jako jake osobe, čvrste, samozatajne, ma jesmo božiju mater!!!
 K vragu zašto ne možeš na glas upravo toj osobi reći što misliš,osjećaš ,a da to poslije  bude neki normalan odnos bez izbjegavanja ,bez straha od nekoga tko je otvoren, tko jasno kaže što misli i osjeća...  nikad to neću shvatiti, bez veze...kao da je iskren i glup jedno te isto...okužen....ne shvaćam zaista?????

kad se želiš "riješiti" muškarca samo mu kažeš što osjećaš,milion % će pobjeći;-)))))

uvijek kažem što mislim, i samo ako ostane, onda me je vrijedan :)))

i ja,ne pada mi na pamet mjenjati se radiosoba koje nemogu podnijeti kad im kažeš da ih voliš i da si zaljubljen u njih;-)))))))to je to Rosi,onaj koji ostane i vrijedi;-))))i zaslužio je biti samnom;-)))

i zato sam ja sama - jer nije naišao još onaj koji može podnijeti moju iskrenost :)

ne brini Lavando doćo će;-)))

..reći što osjećaš..pa još ako mu kažeš ono glupo VOLIM TE...on ne zna što bi s time...prenaporno mu je...

ne brinem se ja - što manje očekivanja - to manje razočaranja.. previše žena se spušta na niske grane, dostupne su, ne pitaju ništa, ne traže ništa, gube sebe kako bi ugodile nekome - pa ja onda u potpunosti razumijem muškarce - zašto bi se trudili oko nekoga, kada mogu imati ono što požele bez muke. zbog takvih žena, meni je koji puta neugodno što sam i ja žena.