Onako, usput

Prođe Božić, nekako sam mu se ove godine najmanje radovala, a zašto i bih, nakon dvaneset sati rada, hm...nije mi baš bilo do ničega.. A i to su dani kad obavezno razmišljam o tome koliko je vrimena prošlo a ja još uvijek razmišljam da ih više nema, i kako sam sama... Da, ono svijetlo koje je uvijek gorilo u mom malom mjestu, odavno se ugasilo, nema baš više nikoga, prazno je.... A baš te godine, kad smo svi bili, kad je obitelj bila na okupu, bilo je lijepo radovati se Božiću...

Sva mista ditinjstva našega, polako ostaju prazna i bez svitla,,,,,

Pa dobro kak možeš stalno bit tak (ne)raspoložena. Mogla bi npr. konačno (bar) probati shvatiti da je došlo vrijeme da si baš ti ta osoba koja bi trebala u obitelj unositi radost!