Za Roxi,moju frendicu koje više nema na ovim prostorima!!!
Vihor raznosi moj vapaj
po obroncima Dinare i Velebita
i spušta se prema tebi.
Čuješ ga ali ga zatomnjuješ u sebi.
Svakim svojim refulom
vapaj postaje sve jači i glasniji.
Vriskom ga se može sada zvati.
Ti i dalje stojiš njema
na obali .
Odupireš se vapaju i
uraganu.
Niz lice ti se spuštaju suze.
Hladan vjetar ih ledi .
Padaju kao sitni dijamanti po obali.
Ne odgovaraš.
Okrećeš leđa i odlaziš.
Osjetiš kako ti moja ruka nošena vjetrom
dotiče rame.
Tjelo ti prožme tuga,bol,i zadovoljstvo.Da tu sam kraj tebe.
Osjetiš.
Da i uvjek ću biti.
05.02.2008. u 23:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
:(:(kero moj
Autor: MARINNELA | 05.02.2008. u 23:33 | opcije
pa zar je zbrisala bez onih dobrih logova,eh nek se srami
Autor: M_kao_Marino | 05.02.2008. u 23:35 | opcije