Onako, usput

  Bila sam gotovo odlučila  da ne idem, love premalo, na poslu se svi prave blesavi, kao moraš raditi jebi ga....
 Hm... tek me tada uhvatio neki inat, i nakon posla sjeli smo i pravac Fiume...!!!
  Koji dobar osjećaj, čudan, nikad nisam mislila da bi se mogla veselitit svjetlima tog grada, mrzila sam ga iz dna duše, možda nesvijesno krivila za sve loše što me snašlo u jebenim devedesetima...
  Pitam se, da sam došla u neko drugom razdoblju, malo veselijem ne ratnom, da li bih je doživljavala drugačije, ali eto, sve više se radujem rijetkim posjetama baš tom gradu, njegovim ulicama,a baš svaka ima neku moju priču...I mislim se što mi bi, koji su uopće bili moji motivi onda da odem,fakat ne mogu se sjetiti!!!
  Danas, radim gotovo 400 kilometara, da vidim sve ono što me onda činilo praznom, a sada se veselim, i da Riječki karaneval, jedan fenomenalan, prekrasan događaj..ne žalim niti jednog prijeđenog kilometra,niti jedne kune koju smo uložili, vrijedilo je i opet ćemo nadam se uskoro!!!

eto,super:)))

tko će ga znati šta se to događa ponekad u nama da se osjećaji promijene...drago mi je da si uživala :)

Pa Rijeka je pravi grad

:)) lijepo ... a ja u subotu djecu ostavila u Rijeci, produžila za Opatiju ... još uvijek je za mene onaj grad iz devedesetih ... možda jednom ... meni je još rano ...