ajebiga, moj blog

Svjetlo
 
Čudna je to stvar, kad se čovjek napije i sluša glazbu koja mu tog trenutka znači sve. Sva sjećanja, sve emocije, sve drage uspomene, sve mržnje i gadosti. I, u tom, svjetlo mračnom trenutku, siguran je da ga može dijeliti, da ga cijeli svijet može razumijeti. Shvatiti logiku pijanstva, bure, erupcije, prekipljenja emocija.
 I spreman je i plakati i moliti i prijetiti, i ubiti, ako treba, da ga netko posluša, čuje, shvati.
Čudna je ta paralelna zbilja koju smješaju glazba, osjećaji i sjećanja. Zgrade, ulice, čak  i zrak koji udišeš su isti, ali ljudi nisu. I rasvjeta je drukčija, lagano smeđa, naranđasto filtrirana u toplu izmaglicu,  gušća nego inače. Ono čarobno vrijeme kad drvo pokazuje godove, boje rasta sreće i trpljenja. Kad sitne nijanse zrače nekim davnim životom, sjećanjima sreće i tuge, blagodati i gladi, davno prije sjekira i nepotrebnih psovki.
  Ili je svjetlost izrazito jača i bolno jednostavnija. Blješteća i iritirajuća. Hladna. Ledena. Metal bljeska maglovito  sivo, ponekad nježno mesingano,  hladno kao oceanske kapi i mornarski znoj.
 Čudno je to. Čudno je to stanje kad poželiš podijeliti  bol i sreću, kao one dvije čaše, jednu žući, drugu meda, s ostatkom svijeta, a nitko, ali baš nitko ne želi znati za tvoju pjesmu srca i sretni grč duše, ljepotu dječjih suza radosnica.
 Glazba mi budi  neki zvjerski nagon pripadnosti zajednici, toplu, bratsku potrebu za zavijanjem u čoporu. Ugadan osjećaj zajedničkog usklađenog uživanja u zvuku, riječi, u moćnom trenutku zbijanja ramena uz rame. Osjećaj da smo neuništivi u tom trenu zajedništva u kojem su i strah, i oklijevanje samo sjene tuđinskih strahova. Samo čopor,  jedan čopor, iskeženih zuba, razgaljene duše, koji je spreman tog se trenutka suprostaviti Svemiru, Vremenu, Sudbini potmulim smijehom iz dubine utrobe i režanjem u magličastu sjenu Smrti, koja se u tom trenutku, ionako, čini samo kao daleka, zaboravljena priča nečijeg tuđeg djetinjstva.
 Žalosno je kako me moja vlastita furka  o  nekim , za mene vrijednim stvarima, zna razočarati u najsvjetlijim trenucima moje, ponekad preemocionalne, istinske nutrine, zarobiti me u svojom blistavom mjehuru od sapunice. Kad pukne, ne razumijem , izgubim se na trenutak, stresem glavom, zaboravim. I, na kraju, ostajem samo jedan obični, s pravom ismijavani pijanac, bedak, onaj čudni, kojega pusti z mirom, plati mu rundu, i odi dalje. A kad na juke boxu zasvira «Mata», ne znam zakaj,  grlo se stisne, gruneju suze na oci, i dok cijela birtija pjeva, ja ko zadnja pizda šutim, i ne mogu, jednostavno ne mogu, ni jecaj istisnuti, ni pisnuti, jednostavno ne mogu, samo zglobovi na šakama pucketaju. To je glazba koja mi kosti lomi.
 
Mrak
 
Čudna je stvar ta glazba koja me vodi kroz mračne, teškom, teškom mašinerijom pokretane prešom, potisnute ravni sjećanja. Sjećanja na draga lica, preslatke dodire, ljubavne spuštene poglede skrivene dugim trepavicama,  bolne obračune, još bolnije rastanke i odustanke koji su trgali mišičje, srečavali uzdah i razdirali utrobu gorije od pijanih noževa po zaboravljenim  birtijama i vlažnim prigradskim kvartovima.
 I najgore od svega, potpuno jasna, glasnija od najglasnije galame, spoznaja, da to, zapravo, nemam s kim podijeliti. Nikoga kome bih mogao prikazati sve pastelne i sve blješteće boje svojih ljubavi, krijesnie i komete koje su u slapovima i krasnožarećim putanjama  fijukale nebom.
 U one, tamne, ljigavosmeđe i tamnocrvene, šljapkave i ljepljive glibove sjećanja ionako ne želim voditi nikoga. To je samo moje područje snova. To je moje carstvo. Tu ne dozvoljavam pristup nikome.  To je moje bojno polje noći. Moje vrijeme i mjesto suočavanja sa samim sobom. Bojna polja unaprijed izabranih gubitnika, već davno mrtvih i nemoćmih. Ugrgljanih u vlastitoj krvi i bljuvotini, nemoćnih sjena sjećanja koja su sretna da žive bar u nečijim snovima. I proklinjem pijvca kad me probudi krvavih ruku, nezavršenog djela i nedosanjanog sna, očiju krvavih od želje, užarenih od sjećanja strasti. Zapravo, volim te svoje snove, u kojima nema drugih pravila, osim mojih. Sivo maglovite smaragdne šume i krhke, nagorene, drobljive ruševine su scenografija u kojima sam ja taj koji ne određuje pravila, ali onaj čiji su osjećaji finiji, sluh vučji, zubi oštriji, nokti dulji i želja krvoločnija od svega skrivenog u nadolazećem trenutku.......
 .... over and out......JD  čeka.... a bogme, i dublinersi, poguesi  i willie nelson a i jos toga rečenog i nedorečenog J.......
 ... zapravo, ako ste ovo shvatili kao samosazaljevanje, pogledajte se u špigl, jer ove redke i ono kaj stoji iza njih istjeralo je iz mraka zaborava samo sunce koje sutra nemimovno mora izaći i donijeti nekaj novoga za zajebanciju J

Kažeš da je to samo tvoje carstvo u kojeg nikog ne želiš voditi, a opet kažeš na pocetku da nemaš sa kim podijelit i kome reci sve to što u tebi budi te tvoje emocije i nemire, reci Lega, ne kuhaj to ,tako ti boga!

ovo je, za mene, najbolje što sam ikad od tebe pročitala, trap :))

ono dobro i lijepi naravno da zelim dijeliti. ali, moji mrakovi su samo moji, tu nema pristupa :))))

CC, u ovoj se razbijenoj lubanji skriva vise tajni nego u bosanskim piramidama :))))))))

piši, trap, piši, tajne su tajne samo kad netko zna da postoje :))

zapravo CC, u ovo vrijeme dok su me iskopcali, skloplio se nekolko vrijednih misli utipkanih u word :))))))

eh, svako zlo za neko dobro :DD

kaj nije bolje da dijelis mrak z nekim?

lola, ako ti fali mrakova u zivotu, U're more than wellcome

ujebote trap :)))))
ovo je doslovce opasno dobro... :))))

olovni, ovo je opasnp blizu istine :)))))))))

čuvaj se trap :)))))
nemoj da nam te odnese muzika :))))
jesi li spremio gregadu ?

:)))) olovni, to cuvam za neka svjetlija vremena juga. zasad, tost, pasteta i paradajz :))))))

... i gemisti, da mi bog ne zameri na laganju!!!!!

Traperu, ovom "lovinom" si dokazao da se možeš gozbiti sa oltara rječitosti dok eruptivne sile tvoje patetike bubnjaju negdje u pozadini, čitatelju ostavljaš ulogu saučesnika i to je dobro.

iskreno, čitam ja to i čitam ponovo ... uspoređujem...
uvijek ista priča čini mi se ... neke od nas u toku (i vjerojatno na kraju) životnog kruga uvijek čeka vlastiti odraz u ogledalu... samoća...

i mene je negdje odvelo ovo tvoje... odlično se nadovezalo na glazbicu koju upravo slušam... i na misli u glavi..

...uuu, preteško mi je ovo za petak navečer...:)

'Glazba mi budi neki zvjerski nagon pripadnosti zajednici, toplu, bratsku potrebu za zavijanjem u čoporu'...presao si na klapsko zavijanje onih koji se ne pokoravaju prostituciji i sabloni tradicije:)

Alle Achtung Trap! Es ist wunderschon!

nadam se da ovo ne cita neki psihijatar, jer bum ostal i bez vozacke i dozvole za oruzje. to je kad pTSP propjeva iz tisine sume :)))))))

Trapić, takav macho muškarac i napišeš takav blog! Sav ženski svijet će se zaljubiti u tebe, :)))

Ma di se na fronti dijelio taj PTSp ????? mene svaki kurac zaobiđe :(((((
i ja bi tog malo :))))
imam ih ja za upucat sijaset, uglavnom raznih mafijoza, ne bu baš puno žaljenja za njima ;))))

...vidi tko se hrabro pojavio! djevojčica sa plaže!...:))))))))))))

Da, tu sam Sag, premda je već kasno, :))

...A ribica, pa kaj tu delaš? Gdje su ti udvarači???...:)))

Ah Sagi, cijeli dan sam radila, i sada sam se došla malo odmoriti na net!! :))) Uz vas kavalire! :)))), a sutra, e sutra me pitaj kaj radim!:)))

Idem jesti!

olovni, ja svake oci pamtim...ma kurac oci, zvukove i miris.....

trap, kaj smo skupa gulili u ratu ????
Ma čuj , koliko vidim pola iskrice se je zaljubilo u tebe zbog ovog bloga :)))
prava traperska posla , postaviš zamku a srne, košute, prepelice jarebice.... :))))

nis od toga olovni. na netu smo svi hrabri i jebezljivi, kad treba prezimiti u brvnari samo traper ostaje :))))))))))

+ obično neka sexy indijanka :))))

Vidi olovni, to je traperova zamka, ali uopće nema žena na ovom blogu večeras!! ( ja se ne brojim, ja sam prijateljica )

pa ne znam otkuda bay ali mi se ne činiš ko sexy indijanka :)
osim toga trap je večeras koliko vidim u grdnoj formi :)

Olovni ja zaista ne sličim na pocahontas!

dobro da sad malo razbijemo trenutak...jukebox svira, pijem colu, nema kraja mome bolu:DDD