otrovni web log..

tišina u mojoj hladnoj sobi navodi me na one misli,
one koje uvijek potiskujem duboko u sebe
i ne želim ih dirati ni po koju cijenu,
koje bole poput izgubljenog djetinjstva...
usuđujem se pomisliti,
i još više nadati da tebe i mene čeka sretnije vrijeme...
vrijeme koje tek treba doći,
vrijeme u kojem ćeš me voljeti i tražiti...
u tim trenucima osjećam težinu koja leži u grudima,
i brojim ožiljke, skupljam sjećanja koja bi mogla biti lijepa
da se osjećam,
bar da postojim...
došlo je i proljeće...
i svaki dan je sve ljepši,
i sve je teže glumiti
glumiti da me ništa ne dira,
da sam sasvim sretna,
da mi nitko ništa ne može...
sjedim na klupi i promatram zaljubljene parove...
osjećam hladnoću i prijezir, ljubomoru i tugu...
što ja tu mogu?
osjećam da propadam sve dublje u beskrajna pitanja, dvosmislene odgovore i nezdrave navike...
izlazim van bez tebe,
svi su ovdje,
moji prijatelji, svira moja najbolja glazba, imam novaca da ih ne mogu ni potrošiti,
ali to nije ono...
odlazim kući nakon dva sata,
jer ti nisi tamo
i prisjećam se kako je to znalo biti...
putem obezvrjeđujem samu sebe,
da sam budala,
zašto to činim,
a i dalje me boli sve jače i jače...
opet se nalazim u svojoj sobi...
tu sam najsigurnija,
okružena nekolicinom tvojih stvari,
postajem sve luđa od slijepe boli...
i svaki dan se vrti u krug...
riječi su bez smisla,
krive,

bit ce bolje i ljepse:)

trebalo bi..definitivno nije dobro ovako..

nije dobro ali razmisli bolje tako nego jos gore

:((žao mi je...teško je preboljeti,aliu sjećanjima si uvijek kraj njega

to je u biti i najgore da nema tih misli koje te kao lešinari izjedaju nebi bilo tako teško..

nebrini proci ce sa vremenom i onda ces bit jaca.tako sad mora bit.

hvala ti..na rijećima utjehe..

nista isplaci se koliko mozes i zelis svaki put kad ti dodje da vidis kako ces onda bit vesela poslije suza.bit ce lakse dusi.

Jedan prodje, drugi dodje. Kisa padne, sunce dodje. :)))

e kad bi to tako bilo..nebi ni bilo onda osječaja..pa nije to torbica da je zamjeniš pa se veseliš što si je zamjenio..ipak su neki osjećaji preduboki zato i bole..

Nije to torbica, ali kada ti sunce ponovno obasja lice i nova ljubav zagrije srce, vidjet ces, da je princip isti. Ne gubi dane na tugovanje. Zaista, niko nije tvojih suza vrijedan. :)))

Ne treba zamjenjivati samo da bi se zamjenjivalo...jer su osjećaji nešto što se ne može zamijeniti...TReba živjeti s njima i dati si vremena da ih preboliš...teško je,noći su ružne,tad se svega sjetiš...Ali si isto tako moraš dati do znanja da ti je bilo lijepo i da on ne bi volio da ti patiš...zato učini mu uslugu i sa sjećanjem na njega pretvori svoj život u raj:)

imaš pravo slažem se sa tobom;))

želim ti svu sreću Svijeta

hvala ti i ja tebi;))od sveg srca;))
eto čitam knjigu Tajna i nadam se da ču u njoj pronaći i neke odgovore..ako je nisi čitala preporučam ti je..