HOT DOG BLOG:)

Redovna jutarnja autobusna linija nalikovala je školskom autobusu, jer su većinu putnika činili upravo mnogobrojni učenici.Veselo. Čak se nekada znalo i zaoriti:"Naš je šole pravi dasa,Autobusu daje gasa,Hej, šofer, šofer,Daj mu malo gasa."  Tog jutra, u tom autobusu, zatekla se i jedna starija žena.Zapravo dvije žene, jedna je još bila u društvu s njom. Ta starija žena je djelovala kao da nije baš pri sebi, govorila je čudno i nepovezano, što je izazivalo pažnju i smijeh putnika-učenika.Odjednom je spomenuta žena iz torbe izvadila staklenku (u kojoj se obično drže krastavci ili kompot) u kojoj je bila neka sluzava tekućina i neka smjesa, kao neki gulaš.Učenici, pogotovo oni najbliži, gnušali su se (u tim godinama jela kao što su grah mnogima su horor, ako se i ne radi o jutarnjim satima)možda zbog izgleda jela ili mirisa ili svega skupa.Žena se nije dala smesti, jela je jelo iz staklenke u prepunom autobusu oko 7 sati ujutro.