HOT DOG BLOG:)

Nebo se plavi, Bijeli se Zagreb gradMaksimir slavi, prvi smo prvi sad.Plavi plavi, plavi plavi,Iz nasih grla sve je jaci zvon,Dinamo je pravi, Dinamo je pravi sampion!Zastave plave viju se u zraku,Dinamu u čast, u slavu prvaku.Plavi plavi, plavi plavi,Iz nasih grla sve je jaci zvon,Dinamo je pravi, Dinamo je pravi sampion!
Nebo se plavi...Pjevalo se nekad, pjeva se i danas...Sjećam se proslave osvajanja prvenstva 2006. godine, zadnje prvenstvene utakmice Dinamo-Hajduk. Utakmica se najavljivala tako što se govorilo da novac od ulaznica ide u humanitarne svrhe- zaklada za istinu o Domovinskom ratu, bilo je obećano da će i svatko tko kupi ulaznicu na stadionu dobiti i Dinamovu majicu.Na ulazu za sjever kad smo pitali što je s majicama, neka zaštitarka je rekla da ćemo to dobiti gore.A kad smo ušli, nema majica!Vraćali smo se dolje(više puta!), a jedan od zaštitara je neljubazno i nekulturno reagirao na primjedbe o majicama.Čovjek se osjeti prevarenim, na kraju se ispostavilo da su neki uzimali više majica i da su majice uzimali i oni koji nisu ni došli na utakmicu budući da je netko to stavio izvan stadiona. Majicu sam ipak dobio, dao mi ju je jedan navijač(koji je valjda uzeo više), pomalo me to iznanadilo.Prije utakmice bio je zabavno-glazbeni program.Nastupila je Colonia, Ira je (kao i uvijek) bila fantastična pitajući se ima li Slavonaca i govoreći kako ima razumijevanja za publiku koja svoja grla čuva za kasnije.Otjpjevane su neke od najboljih pjesama Colonie, npr. "Najbolje od svega" i "Svijet voli pobjednike". Stadion je pun, navijalo se.Niko Kranjčar je bio u centru pozornosti(ali i njegov otac, jer je dan ranije bio objavljen popis reprezentativaca za svjetsko prvenstvo na kojem nije bilo Eduarda), pjevali su mu "Svinjo debela, nema oprosta...".Doista nekorektno s obzirom da se radi o nogometašu koji je htio uspjeti u Dinamu, ali je praktički p(r)otjeran iz Dinama nakon čega je otišao u Hajduk gdje su ga dočekali s neizmjernom dobrodošlicom kao da im je došao spasitelj.Mada, mora se priznati, ritmički je dobro zvučalo no to je i tako prepjev tj. ritam je iz neke druge pjesme... Luka Modrić, zabio je za pobjedu Dinama, nije bilo više golova(iako je upravo Niko Kranjčar pred kraj imao priliku za izjednačenje).Na kraju fantastično slavlje i fantastični vatromet, noćno maksimirsko nebo je bilo u raznim bojama.Rijeka ljudi i euforija, podsjetile su me na 1982. godinu i tadašnju proslavu osvojenog prvenstva. A kako je to bilo 1982. godine?Bila su neka druga vremena.Dinamo je nakon puno godina tada uspio osvojiti prvenstvo, nije mu to uspjelo mnogo puta zbog tadašnjih sudačkih nepravdi.Na stadionu 1982. godine, neke druge brige su bile nekima na pameti.Neki navijači pokušavali su unijeti u stadion Dinamovu zastavu na kojoj je bio grb bez zvijezde, no tadašnjim milicajcima je to teško moglo promaknuti; čini se da su psi po nečemu mogli otkriti da se radi o takvoj zastavi. Jasno, hrvatska zastava milicajcima je također bila nadasve nepoželjna. Ostaju u sjećanju silovite riječi koje je milicajac izrekao :"Jebem vam majku ustašku, nije vam ovo Belgija!"Očito je pri tome mislio na neku utakmicu koja se igrala u Belgiji u to vrijeme, a gdje je bila izvješena hrvatska zastava.Ostale su u sjećanju i bijele sjedalice, podmetači za sjedanje.I golubovi koji su poletjeli.I mreža skinuta s gola na kraju utakmice, na kraju prvenstva. I milicajci koji su nemilosrdno tukli dobronamjerne navijače poslije utakmice, sprečavajući ih da podijele radost s igračima.I rijeke ljudi nakon utakmice.I veliki paket kokica koje mi je dao starac u prolazu, možda zbog moje Dinamove zastave.I tadašnji Dinamovci:Stjepan Deverić,Marko Mlinarić,Velimir Zajec,Zlatko Kranjčar, Srećko Bogdan, Marijan Vlak,...a najviše Snješko Cerin.

koga briga.

a ja kad se sjetim generacije ´67. me,kanu mi suze radosnice