otrovni web log..

Svaki početak je težak, kao i ove prve riječi
dok sjedim i ovo pišem kao da me nekako liječi.

Život je velika muka i borba, to shvaćamo kako starimo
ponekad jako puno griješimo i poslije toga žalimo.

Nekad bih dala sve što imaš za tren onoga sto je bilo
i ne bih pitala za cijenu za ono što ti je milo.

Svi znamo da je život škola i svakim danom učimo
bezbroj puta se opečemo kad dobro ne odlučimo.

Zašto toliko ne znamo cijeniti ono što imamo
što smo toliko pohlepni da i tuđe uvijek uzimamo.

Zbog čega nam je uvijek draže ono što nije naše
što ima u tome tako jako, to stvarno ne zna se.

Divimo se nekad koliko smo izdržljivi u nekim mukama
a nekad nas slome riječima bez jednog dodira rukama.

Što li je to tako jako neopisivo suprotnom spolu
da kad voliš voliš, a kad gubiš dao bi i život u bolu.

Koliko je ljudi pokušalo objasniti ljubav zbog koje se živi
koliko samo suza, muke, stradanja a ni blizu nisu bili....

ma ko pjesmica:)

nice:)

hvala;)

prekrasno..svaka riječ je istina..eh da smo znali tada to što znamo sad..me znamo cijeniti stvari onda kad postoje..možda jednom naučimo

Poletila si kratko, krilima ljubavi. Krila ljubavi nam bivaju posudjena samo na kratko...ali zato - uvijek iznova. Stoga digni glavu gore, pokazi svijetu svoje drago lice i vidi sebe, onako kako te i drugi vide - sa radoscu.

korjen..ja sad padam al kad netko drugi bude padao ja ču letjeti širkoim rasponom krila..