otrovni web log..

Osjećam se kao pas,pregažen,izranjavan,bačen u jarak života.Polako ližuci rane,prisjeća se kako je to bilo nekada,na početku.
Bio je mažen i pažen,obožavan.Gospodar misli i ispovjednik srca.Mogao si mu sve reći,sve je on mogao podnjeti.Suze brisati,
veselo se igrati,osmjehe izmamiti,na pragu mjesecima čekati..Bila je to jedna posebna povezanost,odanost,ljubav.Mjeseci
,pa još jedni,njihova veza raste,razvija se.Doduše ,nema više onog ushičenja,zamjenila ga rutina.Došlo je novo društvo,
nema više toliko vremena za njega.On se trudi ,proba s igrama,odbija ga hladno.Postao mu je nezanimljiv i dosadan sa svojim
lajanjem.Želi nesto sto je mlade,slade ,s kim će se moči igrati,njega zamjeniti.Boli ga to,očajan je,laje,grize,jos ga vise
to baca u njegovu nemilost.Nema više snage,posustaje,predaje se ravnodušnosti.Kuda če ga sudbina odvesti.Da li je morao tako
završiti.Nailazi na dobre ljude,koji su znali ,vjerovali u njega ,koji ga vole onakvog kakav je,bez obzira na sve. Nije se
zaboravio igrati.Cijeni te prijatelje ,voli ih,kao i oni njega.
Hvala vam prijatelji.!!!