otrovni web log..

Pitat čes se ti,
kako sam to
mogla preživjeti.
Onda kada če ti se ćiniti,
da izlaza nemaš.
Jednom ,kada ti se dogodi,
kao meni.
Odbačen biti
u neki kut zaboravljeni.
Neznaš kako je to,
jer ti nisi nikada
vidio ljubav
u mojim očima.
Tebi nikada nije ni bilo važno da ,
bi te moja ruka dotakla,a svejedno
sam te voljela.
Svaka rijeć moje pjesme,je
ko blagi dodir moje duše.
I nju si tako lako,
sa smješkom otjerao,
da izgubljena luta.
Ostao si nijem,skamenjen,
izgubljen u mojim snovima.
Jednom ,kada se probudiš,
progledaš,pitat čes se,
ali kasno,
ja vise neću biti tu
da odgovorim.

..i nikada neće naći odgovor..jer on je otišao s tobom..negdje..nekome..tko te će te zagrliti i voljeti..onakvu kakva jesi..i to će biti netko ..tko te zaslužuje..:)

Draga moja,znaš li ti da je največi ljudski grijeh biti tužna,potištena,uvrijeđena ili osječat se odbačena i zaboravljena?:-)Zato nabaci osmijeh broj pet i pomisli-tko njega uopće više šiša?

hvala vam na ovim riječima podrške;))