odlazim,nema me...
Nemogu više ni plakati,ni pisati,postajem smješna sama sebi,a on se davno počeo smijati.Neću dozvoliti da me uništi ta ljubav,
ako je i bila bila je u mom srcu,a tamo će i ostati.Neču da mi je zatruju neki pakosni ljudi,s lažnim osmjehom što su te zaveli.
Imao si sve moje,srce ,dušu ,prijatelja vjernijeg od psa,moje misli,moje snove.Prodao si se jeftino,nekoj .urvi zvanoj promjena.
Postalo ti je sve svejedno.Ja ne želim biti tvoja bezlična nula.Sitan prah što ga otresaš s kaputa.Zatvaram prozore,na kojim sam
te čekala,danima ,nocima.Vračam ti tvoje vrijeme,da možeš ga potrošit na nekog drugog.Ostajem u prošlosti uz pjesme ,uz tebe,
onakvog kakvog sam te voljela.Navlačim zastore,odlazim ,nema me...
14.06.2008. u 13:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar