postumno

Uz rampu iz tunela
šleperima na rep
od devet se zatvara cesta
od osam vozio prazan
od sedam nosio torbe
odjednom odlučiš stati
piješ kavu
i dec mineralne
u dini
na zidu boksačke rukavice
i trofeji
motivira
u Krnici TKO
a adrenalin još pumpa
batine se lakše piju
na svježe modrice
rabat baby
 
mrak je
ili će skoro biti
opkoračenje tone u san
da bude lijepo za tebe
sutra, rano ujutro
u zagrebačkom predgrađu
do tada misliš u punim redovima
uživaj
 
Kad sam bio klinac tu sam s druge strane otišao na stijenu, na proplanak nad cestom, i zakopao nešto kao što gusari iz dječjih priča zakopavaju škrinje s blagom. 16 koraka od hrasta prema cesti i zatim niz cestu koliko je trebalo da se dimnjak kuće poravna s vrhom brda. Ili tako nekako. Ne znam. Zapisao sam točno. Na mali papirić. Složio ga pomno, presavio nekoliko puta, skinuo metalni kraj drške s lovačkog noža i ugurao u držak. Ne, ne znam više gdje je taj nož. Mislim da sam ga godinama kasnije odnio u Posrednik sa sabljom i još par stvari kad sam prokockao one novce za registraciju Jussijeve Toyote. I, ne, ne znam ni što sam zakopao. Vjerujte, bilo je trivijalno i puno više vrijedi sada. Sada kad odavno ne znam što je to bilo. 
 
Iz Rijeke odlazim kasno, uz utjehu rime – sve je i prije toga bilo jasno. Ne vjerujte čovjeku koji tvrdi da je nedužan samo zato što nosi modrice. Poklonite radije svoje povjerenje onome koji poluplačno viče „e, a trebaš vidjet kak on izgleda!“... ili ona.
 
A noćas je autoput predivan. Zvijezde. Toplo. Suho. Vidljivost savršena. Promet slab. Srednjom trakom do Zagreba, uz radio. Treba snimiti nove CD-e... ali kad začuješ beskonačno dugi biip prije vijesti... magijski realizam. Savršeno moduliran, mekan i bezbojan glas neke novovjeke Helge Vlahović u vremenu kad radijski voditelji dube na glavi da bi nam prodali svoju osobnost.
 
Ova cesta je dren. Ostavljaš čestice gume, ostavljaš čestice dana da sutra slikaš iznova. Uvijek iznova, sloj preko sloja boje je greška. Mach 3 za savršeno, glatko brijanje. Briješ. Rotor te zatiče nespremnog. Piša ti se. Jako. I sijevne ti... obećao si se u Jasci. Hehe, ne, nisi zaručen. Ako... odložim treće lice kraj sunčanih očala malo... ako odem kući probudit ću opkoračenje, treće lice će mi se rasplakati na stražnjem sjedištu... kaos. Ali piša mi se. Motam po rotoru, odjednom imam premalo prostora za misli. Kud, budalo? Stajem uz neku zgradu na Jarunu. Nasumično, stvarno mi se gadno piša. S prozora se čuju brucoški tulumi. Da, subota je. Da, ja tu pišam sa slamnatim kaubojskim šeširom na glavi, a ti tu na prozoru duvaš. Ša ima, sinko? Za ne vjerovat, poznanica, šeta s mužem, taj Zagreb je prokleto tijesan.
 
Do Jaske je kriška prostora. Malo veća kad ne ideš autoputom. A u Jasci motley crew. Nemam dionice u nikome, ali uživam. Jednom mi se neki Koreanac zapucao u stražnji kraj auta. Meni malo spigan auspuh, a njemu pukla poluosovina i hladnjak, spigan, sjeban, crni dim, izgleda ko totalka, lol. E, vidite, u ovoj ekipi nema Koreanaca. Prosjek 250.000 km, ima lima svih boja ali vozi. Vozi, miško... boli te kurac kaj trošiš malo više ulja. Čujem tu slučajno iz druge ruke da se svijet vrti dalje i dok ne gledam. Hat trick, bit će da je to bila lekcija dana. Ma neka. Mislim da bi mi trebalo biti drago. Bi, definitivno. Radit ću na tome da mi bude, čpr. Sjednem u auto, a s radia se uopće ne čuje „…but with knowledge of your sin, you throw your love to all the strangers and caution to the wind“. To znatno otežava, errr... seamless ubacivanje tih stihova, ali smislit ću već nešto.

Your footsteps are forbidden

leći na rijeku, pokriti se mostom, degustirati lampione, voziti bicikl kažiprstom i palcem, sanjati ribe u oku...

:))

opet vas dvoje,.. da mi je bit vama u glavi:))

ih prič, za mene ti je lako, ima ti tam kod zavrtnice onaj prazni hangar pa guštaj, prazno je i zakon je jeka :D

za to mi ne treba na zavrtnicu iti,.. dovoljno mi je zamisliti rijec, puhnuti u nju i pricekat da mi se pocne odbijati i odzvanjati u glavi,.. sam kaj sam poslje jako umoran:D

volim kad pišeš :)

:)večer

...a tvoja priča- kriška uživanja prije sna...(kasno naiđoh na nju...pred san)! :)

volim tvoje... priče...

u fuzinama sad ima strudli od borovnica a u dini su odlicne od sira :)))