otrovni web log..

Od tvoga imena
ni eho neće ostati
u mojim mislima.

Sve su tragove
tvojim mokrih stopala
već sada obrisale
sunčane vreline.

Na jesen,
u smiraj moga spokoja,
mokre će tragove neke
ostavljati samo kiše.
Ni imena, ni glasa,
ni lica tvoga
više se neću sjećati.

I bit ću tu,
gdje sam i oduvijek,
tu gdje sam te čekala
i odakle si otišao.
Gdje sam te prvi put srela,
tu stojim i sada,
nado, strijepnjo iz mladosti,
života moga radosti,
u mreži tvojoj zarobljena,
dok mnome tuga vlada,
mirna, bez životnog trzaja,
još sam i sada.