otrovni web log..

Koliko čovjeku treba vremena da se ponovno pronađe kada se izgubi? Ponekad samu sebe ne razumijem, pa se pitam, kako bi me drugi
uopće razumjeli... Ali ima onih koji razumiju, koji UVIJEK razumiju... Mislim da moram ponovno pronaći sebe, negdje sam između
vlastitih misli-zarobljena... Znam da mogu izaći, ali ne znam želim li već? Sviđa mi se ovdje, u mom svijetu, gdje ne postoje
granice, ne postoje zidovi, ne postoje mjere... Ovdje gdje ja upravljam snovima... Čini mi se da oduvijek bježim, čini mi se kao
da se ne mogu zaustaviti... i onda kada stanem opet me vodi strah i natjera u bjeg... A da mi slomite krila??? A da mi vežete oči?
Da ne mogu letjeti, da ne vidim kamo idem...

...

Ponekad volim samo ležati i tupo piljiti u strop, dok u pozadini svira neka lagana muzika... Povučem se u svoj oklop, u svoj svijet,
u svoje misli... Ali i dalje se smijem stvarima koje me vesele, ljudima koji me okružuju... Ne sramim se pokazati suze, ali malo je
onih koji neće reći da plačem zbog gluposti, malo je onih koji će doći, zagrliti te i reći BITI ĆE BOLJE... jer znam da hoće, iza kiše
uvijek dolazi sunce... moje je uvijek negdje blizu, pored mene... da sjaji čak i kad hodam onom stranom ulice koju prekriva sjena...
jer nije bit u velikim stvarima, i ona zraka je sasvim dovoljna... da stoji tu na mome dlanu, da sjaji... kao što i neki ljudi
koje poznam sjaje... a taj sjaj nema svatko... Postoje ljudi koji su mi dragi, postoje ljudi koji su mi samo znanci, a postoje
oni koji sjaje... oni s kojima mi nikada nije dosadno... i volim ih zbog toga što jesu i sretna sam jer ih poznajem... :)
Ne trebaju mi komentari da bih znala da netko čita... čita ili ne čita svejedno je...

Nisam sigurna koliko će mi točno trebati, ali tražim se... dio po dio.... ima vremena...

Otvaras oci i promatras svijet kao da ga vidis drugim ocima...vise ne vjerujes vlastitim instinktima...izdali su te...ili barem te nisu pravovremeno zastitili pri suocavanju sa vlastitom ranjivosti...Ti zapravo znas, da tebi nece nikada "BITI BOLJE", ali (ako ti to nesto pomaze u ovom trenu) ti ces se ubrzo opet znatno bolje snalaziti u onome sto jeste i sto ce doci...to je jedina razlika - jedina bitna razlika...Smisao zivota je ono, sto od njega napravimo. Nekome je to sloboda, drugome beskonacni niz problema. Odluka je uvijek samo tvoja...koga ces voljeti - kome ces se rugati.

Dragi moj korijen na tvoju žalosti ili radost meni je već sad je bolje..znatno bolje i sve mi ide samo nabolje..kao da sam se istrgnula iz naizgled zlatnih lanaca koji su u biti bili hrđavi i truli..sva sreća da sam se istrgnula iz njih jer da sam ostala onda mi tek nebi bilo bolje nego bi mi išlo samo nagore..moja najveća sreča su moja dijeca..i zato što vrijeme bude otjecalo dalje truditi ču se samo da nam bude još bolje i bolje i bolje..

P.S. Nikad se nikome ne rugam znaš i sam da nisam takav tip niti sam na tom nivou..svakom po zasluzi..sve ti se vrati..znaš i sam..

Veseli me kada cujem da ti je bolje. Ti zaista i zasluzujes svako dobro ovoga svijeta. :))))

Drago mi je da te veseli..ako te veseli..ipak čemo biti nekao povezani kako si i sam rekao krv nije voda..

stvarno me ostavis bez riječi.