otrovni web log..

Danas kad se vratim u sjećanja, one naše ljubavi... pitam se da li je uopće postojala? A tako je bila uvjerljiva, uzbudljiva i
ranjiva, ta "naša"(čitaj moja) ljubav.Bonbončice moja! -znao si mi govoriti... a ja poput djeteta, sva sretna i ozarena svom
svjetlošću zadovoljstva, što mi tepaš... znao si me dirnuti u moju slabu točku, znao si šta volim - a to su male stvari riječi
koje su meni puno značile..već je prošlo neko vrijeme bez tebe i sigurno znam da je ovo samo sjećanje na još jednu moju bol, na jednu
ljubavi najveću koja se do sad desila u mom životu...žao mi je što sam ti vjerovala, što sam te voljela, iskreno do bola, što
sam u tebi vidjela ono što nisam nikada pomislila - laž... a znao si da je ne volim, da se osipam od nje -laž... samo laž!
Kako si mogao me povrijediti, napraviti takvo nešto i pobječi,zabiti glavu u pjesak kao noj i praviti se da sa ništa oko tebe ne
događa a obećavao si ljubav koju samo ti možeš dati... ljubav koja puno obećava, a vjerovala sam ti, davala se tebi i voljela te
bez granica..
Nikada, nikada ti nećeš zaboraviti, svoju bonbončicu.. nikada moja ljubav neće izaći iz tvoje glave, da si samo malo znao i da si htio
biti iskren, sve bi bilo drugačije. Možda bi i danas bili skupa i sretni...ali ne, jer znamo oboje da je uvijek bila prisutna tvoja -
laž, bez koje nisi mogao... uvijek će suza biti prisutna u mislima o tebi i pitat ću se vječno, zašto si me lagao, zašto?
Polako ćeš nestajati, blijediti... postojati jedna sjenka, jedne velike ljubavi koja je mogla uspjeti, da si samo malo znao..

ti si neotkriveni talenat.

hvala!