otrovni web log..

Kad krenem traziti ljubav,
uvijek uzmem tri zlice srece i casu hrabrosti.
Stavim krila na ledja i odletim na mjesta gdje ljudska noga jos nije stupila.
Napravim dva koraka u lijevo, tri koraka u desno i pronadjem mjesto gdje je sve pocelo.
Susrecem mnoge misli, mnoga nabrekla srca, usamljene duse,
vjecne tragace srece, slucajne prolaznike tuge i jos mnoge
koji tek ulaze u taj tajanstveni svijet.
Kad trazim ljubav, pogledam u svaki kutak.
Prva postaja je srce pjesnika, tamo uzmem dio i stavim u kosaru izvezenu zlatnim nitima mira.
Druga postaja je osmjeh zaljubljenih, tamo uzmem pogled njega u nju i nje u njega i brzinski pokusam zapamtiti taj osjecaj miline koji oko njih lebdi.
Treca postaja je starac u uglu Srcokreta i Osjetilne ulice.
Kod njega uzmem tri tajne i jedan teret te mu dadem malo osmjeha da se i on osjeca bolje.
Cetvrta postaja je obitelj koja je dobila novorodjence, tamo uzmem malo one tek otkrivene srece i ostavim malo zastite da znaju sacuvati to milo dijete od zivotne agresije.
Peta postaja je, dakako let ptica.
Tamo uzmem malo slobode, ali i malo ushicenosti te ostavim koji sicusni djelic tuge da pticica visoko ne poleti, a nisko padne.
Sesta postaja je uvijek najzanimljivija.
Tamo dodjem kod stare bake koja ceka svog djeda sa vec usnulim pogledom. Njoj uzmem malo strpljenja i ostavim veliki komad nade kako bi sto duze izdrzala i kako ne bi klonula tijelom jer duh je uvijek zivahan.
Sedma je postaja samac u noci.
Njemu uzmem malo tuge, tek dijelic da sve bude ravnomjerno i posaljem mu onu djevojku koja vec dugo trazi svog princa.
Osma postaja je slikarski atelje umornog slikara.
Njemu uzimam malo boje da monotonija ne bude glavna te ostavim zamisao kojom ce naslikati najdivniju sliku na svijetu.
Deveta postaja je cvijet na livadi.
Njemu uzmem pokoji dasak vjetra i ostavim divan miris tek procvale srece.
Na zadnjoj, desetoj postaji uvijek sam najtuznija.
Shvatim da je to kraj i nekako pokusam napraviti onaj zadnji korak.
Tad, kad skupim hrabrost i zavirim u svoje srce,
tamo pokusam uzeti malo spokoja, zastite, mira i pripadnosti.
A ne vratim nista, vec krenem na put ispocetka,
ali prije izmjesam sve sastojke mislima jednog pjesnika. Sacinim veo tajni, auru mira, plast zastite, osmjeh srece i sve to postade jedna velika smjesa opasana zlatnim lancem osjecaja,
pa pustim i pokoju suzu da sve bude onako kako doista treba biti i samo se vratim na pocetak
te od prozora do prozora, od vrata do vrata, od srca do srca, od vrta do vrta posadim svakome zrno te carobne smjese zvane ljubav, poklonim osmjeh i odletim dalje na krilima osjecaja.
Tako je nadjem ljubav u svakom kutku, u svakom djelu i u svakom srcu.
Izadjem iz tog divnog mjesta gledajuci osmjeh svih prisutnih, svih onih koji su otkrili ljubav.
I nikad,
bas nikad ne zatvorim vrata za sobom vec samo pritvorim kako bi jacina pogleda isijavala u to mjesto gdje ljudska noga jos nije stupila i kako bi svatko znao da je dobrodosao u moj mali svijet ljubavi.
Sagradih grad ljubavi, opasah ga velom ljepote i zagrlim osjecajem koji me dize u visine svakog jutra, svake veceri i svakog dana
Sve do kraja mog malog, sanjarskog zivota.

Mir u dusi, sjaj sunca u oku i sreca u srcu - neka te prate uvijek iznova na tvome putu. :)))))

hvala i tebe također od srca ;))

ti si genije,,svaka čast