ajebiga, moj blog

   Dan kao i svaki drugi. Dosadno za popizdit, gosti gnjave, gazda naslonjen na šank samo čeka da se istrese na šankera ili na mene. I onda, šlag na torti. Kroz vrata, kao ameba, uklizava debeli Jozo, gazdin zemo iz tko zna koje vukojebine koja ih je mogla iskotiti. Naravno, opet sa sobom vuče neku naivku koja je popušila njegove bljezgarije na netu.
   Doslini tako do njemu najdražeg stola i odljigavi onu svoju uhodanu kavalirštinu sa pridržavanjem stolice, smješkom hijene i naravno, glasom Marije Terezije, drekne: «Konobar!».
   Jebiga, tu se ne prigovara. Gazda samo naizmjenično gleda Jozu (očito mu je dužan, jer pogled mu je uplašenog šteneta), pa mene (očito ga boli kurac, jer me gleda kao lisica pilića). Nabacim najpristojniju facu, stisnem trbušnjake, ubacim u mačji hod i dozujim do stola.
   «Dva prošeka. Bračka.» veli Jozo, tonom i stilom kojim James Bond naručuje Bollinger i ne abadira me više ni pet posto. Za razliku od butre. Vidim da je otšacala catwalk, ovlaš naslutila pločice pod majicom i ostala neravnodušna.
   Prolazi vrijeme, Jozo melje, li ga melje. Kroz zavjesu loše i ne baš pretihe glazbe čujem da bulazni o nekom doručku, neka jaja i paradajz. Kava s dušom. Ma nebuloze da se Bog smiluje. Butra ga sluša i ne sluša, ovisno o jačini napada mučnine. Štp zbog Joze, što zbog, po tko zna koji put opisivanog doručka.
   Jozo se okrene prema meni i znakovito pokaže da bi još jednu rundu. Butra me pogleda i molećivim pogledom nastrijeljene srne bezglasno oblikuje samo jednu riječ «dupli...».
   Vidim koliko je sati, kamo to sve vodi, nasmijehnem se kratko, zavjerenilki i odradim narudžbu.
Jozu ugrijala želja za butrom, sjećanje na to da je i on nekad bio mlad (iako sumnjam i poželjan), pa su runde krenule, od laganini trijezne uvodno pristojne, do završne, koju je Jozo naručio samo domahom ruke jer ga jezik više nije služio, geometrijskom progresijom.
   Konkluzija je poprimila sasvim konkretan oblik. Nakon nakon polurazumljivog blebleka s gazdom, ovaj je utrpao Jozu u svoj audi i služnički ga odvezao kući, uz neizbježno: «Dečki, nemojte da mi blagajna ne štima!», a butri, koja je očito baždarena za zastupničke i diplonatske domijenke sam se ponudio, onako, ležerno, trnjanski, da joj za večeras ja budem vozač.
   Da se ne hvalim previše, preusmjerenje od vožnje njenoj kući jako je brzo i rutinski odrađeno u smjeru krajnje destinacije Moj Stan.
   Ostatak noći je svemirski isponavljana činjenica. Nemogu reći da je bilo teško. Butra u najboljim godinama, održavana i samopažena uz, očito mnogo novca i vremena, od prošeka ležerno mazna i nabrijano jebežljiva. Oduševljena žnjaranjem mojih pločica i mišića, očito nije imala mlado meso već dulje vrijeme, zdivljala se kao što se nije vjerojatno još od svojih ranih dvadesetih.
   Na kraju hladan tuš. Ujutro, skupim neke jebene naranče, par suhih smokava i nešto badema i odnesem joj u krevet. «Sorry, nemam jaja i paradajza.» velim, nadajući se da će, kad vidi što joj dajem, shvatiti poruku. Ona ni da bi. Još joj, onako filmski, to sve potrpam u halapljiva usta, a ona niš. Nije ni primijetila da ja nisam pojeo ni zalogaj.
   «Daj shvati već jednom, jebem ti mater škrtu!» mislim i pokušavam se dosjetiti kako da joj velim da moje usluge koštaju. Ništa. Uzaludno potrošena noć i zadnje jestivo iz frižidera. Prvo pravilo žigoliranja: «Uvijek daj na znanje mušteriji cijenu svog tijela unaprijed!» lupa mi kroz glavu kao kuglica u fliperu. Ajebiga, danas je novi dan, moram se svojski potruditi napuniti taj jebeni frižider...
  

Hoće li se sad netko uvrijediti ako ja pohvalim ovu pričicu? Iako ne volim tzv. stvarnosnu prozu, ova me od srca nasmijala i zabavila :-))

vega, to je samo dio rashomona koji će se, ako bog da i sreca junacka, i prosiriti na jos poneko glediste

je, baš, širi se kao zaraza, samo čekam da jutrom netko napiše da je stvarno jeo jaja i paradajze :DD

Priča je ful dobra. Nego, koncentracija mi je zapela za one pločice i mišiće:)))))))))))

dobro di je ode pljuvanje po aktualnoj vlasti???

pž, prica je pisana po sjecanjima kak sam zgledal prije trideset godina. sad bi eventualno mogel biti Jozo ili gazda :))))))))))))))))9

Eh, baš mi je super večeras: dobra rashomonska priča, a sad će i novi dr. House :-))

trap, bome imaš jako dobro sjećanje:))))))))

ans, ne kvari mi raspolozenje. taman sam se uljuljal u sjecanja kak mi je dobro bilo dok sam bil mali :))))))))

e, vega, i ti bi mogla jednu :))

eh,kad sam bila mala pišat nisam znala,a sad fala k.... pišam ko hidrocentrala :D

pz, sjecanje na to vrijeme, osobe i radnje me izuzetno dobro sluzi :)))))))))))

CC, a znaš da sam se logirala s idejom za erotsku pričicu, ali sam se onda zabrbljala na pvt-u? Ah, valjda će me muze ljubiti i poslije Housea, bumo vidli! :-))

Anna, odakle izvlačiš te narodne?:))))

kurze pause. house

pž koke,iz USB sticka :D

vega, ovo je dobra, ljubavna epizoda :DD ja gledam pol godine ranije, dapače, večeras trebam dobiti novu sezonu :DD

Just a gigolo
everywhere I go
people know the part
I'm playing

Paid for every dance
selling each romance
every night some heart
betraying

There will come a day
youth will pass away
then what will they say
about me

When the end comes I know
they'll say just a gigolo
as life goes on
without me

'Cause I aint got nobody
nobody nobody cares for me
I'm so sad and lonely
sad and lonely sad and lonely
Won't some sweet mama
come and take a chance with me
cause I aint so bad

Get along with me babe,
been singin love songs
All of the time
Even only be, honey only, only be
Bop bozadee bozadee bop zitty bop

I ain't got nobody 'cept love songs in love
Hummala bebhuhla zeebuhla boobuhla
hummala bebhuhla zeebuhla bop

I ain't got nobody, nobody,
nobody cares for me
Nobody , nobody
I'm so sad and lonely,
sad and lonely,
sad and lonely,
Won't some sweet mama come
and take a chance with me
cause I aint so bad

Get along with me babe,
been singin love songs
All of the time
Even only be, honey only, only be

:)))))))))))